U Rusiji će se pojaviti ''vlakovi odmazde''

Početkom listopada televizijski kanal Zvezda, koji pripada medijskoj grupi pod vodstvom Ministarstva obrane Ruske Federacije, priopćio je da je jedan od znanstveno-istraživačkih instituta, koji radi za interese Raketnih vojski strateške namjene (RVSN), uspješno izvršio još jednu etapu istraživanja BŽRK-a. Kompleks se razmatra kao odgovor na činjenicu da SAD gradi europsku proturaketnu obranu.

Odgovor na proširenje proturaketne obrane u Europi

Kako ističe Igor Korotčenko, glavni urednik časopisa Nacionalna obrana, BŽRK bi trebao ući u naoružanje RVSN Rusije već do 2020., budući da će se do 2018.-2020. europska proturaketna obrana opremiti novim proturaketama SM-3 te će tako moći presretati ruske interkontinentalne rakete.

Po svemu sudeći pojava BŽRK-a na ruskim željeznicama bit će jedna od mjera koje u Ministarstvu obrane Rusije pripremaju za slučaj, ako ne uspiju američku stranu uvjeriti da odustane od svojih planova. Tim više, jer novi sporazum SNV-3 (Sporazum o daljnjem smanjenju i ograničenju ofenzivnih snaga op. red.), koji je stupio na snagu od 2011., za razliku od svojih prethodnika više ne stavlja na Rusiju nikakva ograničenja u toj sferi.

Prednost BŽRK-a u odnosu na pokretljive lansirne raketne rampe, koji su ograničeni kretanjem oko glavne baze, sastoji se u mogućnosti da ''prikrije'' uređaj među mnogobrojnim kompozicijama koje se kreću po 85 000 km željezničkih pruga.

Profesor Jurij Grigorjev, doktor tehničkih znanosti, ističe da je BŽRK bitno bolje zaštićen od nuklearnog udara protivnika nego prijašnje mobilne lansirne rampe, koje su mogle postati ''nezaštićeni cilj te tako ne preživjeti ni prvi napad''. Pritom Grigorjev ukazuje i na potencijalnu opasnost takvih vlakova u vrijeme mira: ''Ako teroristi dignu u zrak takav vlak s raketama opremljenim nuklearnim glavama, čak i obična nesreća može dovesti do nepredvidljivih tragičnih posljedica''.

Jurij Borisov, zamjenik ministra obrane, prvi put je progovorio o planovima za razradu nove verzije BŽRK-a, koji bi trebali zamijeniti kompleks Molodec. Taj kompleks je 1993. uništen nakon donošenje sporazuma SNV-3. Krajem 2013. vojnici su se izjasnili o tom pitanju: Sergej Karakev, glavni zapovjednik RVSN-a, izjavio je da će skicirani projekt biti završen u prvoj polovini 2014. Po svojoj prilici, Zvezda izvještava upravo o završetku te etape radova.

Pod pečatom ''tajno''

Ne zna se puno o novom kompleksu zbog njegove tajnosti. S pouzdanošću se može govoriti samo da će iskustvo izgradnje Molodca nesumnjivo biti iskorišteno, ali će se novi BŽRK vjerojatno jako razlikovati od svojeg prethodnika. I to, prije svega, raketom. RT-23 UTTH, prema NATO-voj klasifikaciji Skalpel, razrađivao je konstruktorski biro Južnoe, koji se nalazi u Ukrajini. Međutim, ne samo da će o raketi ovisiti vanjski izgled kompleksa, nego i njegova nevidljivost na cestama, dakle, učinkovitost.

Povećati sliku.

Glavno poduzeće za konstruiranje BŽRK-a je konstruktor raketa za komplekse Bulava i Jars – Moskovski institut za termotehiku (MIT). Najvjerojatnije će se odabrati put unifikacije koji će biti opravdan tehnološki i ekonomski: za potrebe novog kompleksa bit će prilagođena jedna od raketa MIT-a. To znači da će i vagoni imati sasvim drugačiju konfiguraciju, a sam vlak se neće razlikovati od ostalih vagona-hladnjača koji idu, recimo, po transibirskoj magistrali.

Bulavu će staviti na točkove

RT-23 UTTK karakterizirali su divovski gabariti, njegova početna masa iznosila je više od 104 tone, dok je nosivost standardnog sovjetskog vagona-hladnjače BM3 (RS-5) iznosila otprilike 47 tona. Ti su vagoni dobivali pojačanu suspenziju, morale su se pojačati tračnice po kojim je išao Molodec, nije mogao prolaziti po mnogim mostovima. Isto tako, vlak je bio lako uočljiv zbog tri dizel-lokomotive koje su bile potrebne da bi se vuklo 17 vagona, uključujući 9 platformi na kojima su se nalazila tri lansirna uređanja s raketama. Osim toga, duljina RT-23 UTTH iznosila je više od 22 metra, što je bilo više od standardne duljine vagona-hladnjače, čak i po osima automatske spojke, što su također demaskirale kompoziciju.

Ako za se osnovu novog kompleksa uzmu rakete Bulava ili Jars, problem ogromnih gabarita bit će riješen. Težina Bulave je oko 38 tona, a Jarsa 49 tona, što se, kao što vidimo, potpuno uklapa u nosivost standardnog vagona. Promjer tih raketa je minimalno za 40 cm manji, a duljina, recimo, Bulave iznosi samo 12 metara.