Nove rakete za teški raketni bacač "Solncepek"

Teški raketni bacač (TOS-1A) "Solncepek", poznat i pod neslužbenim nazivom "Buratino" ("Pinokio"), koji termobaričkim i zapaljivim projektilima uništava lake oklopne ciljeve, živu silu i protivničke bunkere, aktivno je koristila ruska vojska tijekom borbenih djelovanja u Čečeniji i Afganistanu.

Vatreno krštenje

Prema riječima vojnog povjesničara Olega Kovšara, glavnog urednika internet-projekta "Vojeni rubež", otpor pobunjenika tijekom juriša na pojedine dijelove Groznog i sela Komsomolsk bio je slomljen prije svega zahvaljujući preciznim udarima projektila ove borbene mašine.

"TOS-1 je izvorni obrazac oružja koje u sebi objedinjuje karakteristike i borbene mogućnosti višecjevnih bacača raketa, teškog plamenobacačkog sustava, tenka-plamenobacača i jurišnog tenka", rekao je za Ruski vjesnik neovisni vojni stručnjak, vojni povjesničar Aleksej Hlopotov.

Iskustvo suvremenih ratova i sukoba još početkom 1980-ih je sovjetskim vojnicima dokazalo da postoji potreba za specijaliziranim tenkom s naoružanjem visoke moći, radi neposredne potpore pješaštvu.

Izvor: Tv Zvjezda

Za razliku od višecjevnih bacača raketa, teški raketni bacači trebaju djelovati na prednjem kraju obrane i uništavati točkaste ciljeve protivnika, utvrđenja, oklopnu tehniku ​​u zaklonima i sl. Takvi sustavi trebaju biti zaštićeni jednako kao i tenkovi.

"Zbog toga njegovu bazu čini modernizirano podvožje tenka T-72, a izvorni ruski termobarički projektili višestruko su povećali vatrenu moć TOS-a", rezimirao je Aleksej Hlopotov.

Teški raketni sustavi su svoje vatreno krštenje prošli u Afganistanu, krajem rata tijekom borbenih djelovanja u klancu Salang i u Čarikarskoj dolini.

"Teški raketni bacači su izlazili na položaje, nanosili udare i brzo se vraćali natrag, izvlačeći se iz protivničke vatre. Termobarički projektili su u planinama dokazali svoju visoku učinkovitost", rekao nam je Oleg Kovšar. Međutim, upravo u Afganistanu se pokazao i glavni problem TOS-a.

Problem je riješen

Projektili su letjeli na relativno maloj udaljenosti, tako da je protivnik mogao uništiti teški raketni bacač vatrom iz bestrzajnog protutenkovskog oružja, a ponekad i iz bacača granata. Prema nekim podacima, posade čak nisu ni punile bacače potpunim borbenim kompletom, krajnje lansirne cijevi su ostavljane bez projektila, iz bojazni da bi mogu detonirati ako ih se pogodi, objasnio je Kovšar. "Glavna zaštita TOS-a bila je brzina nanošenja udara, njegova visoka preciznost i jako streljivo, što je dozvoljavalo uništavanje protivnika u kratkom vremenu", rekao je stručnjak.

Kako za Ruski vjesnik kaže jedan časnik koji je tijekom borbenih djelovanja u Čečeniji s proljeća 2000. sudjelovao u jurišu na selo Komsomolsk (tada je i vidio djelovanja teškog raketnog bacača dok nanosi udare), borbena vozila i snajperisti su pokrivali "Buratino". Tako su ometali protivničku uzvratnu vatru po njemu.

Više o ruskoj vojsci

"Danas, kada je domet gađanja sustava povećan do 6000 m, 'Buratino' svakako možemo odvući od vatre iz streljačkog oružja i ručnih protutenkovskih bacača granata. Doduše, prijetnja su i dalje još i protutenkovske vođene rakete, ali dok posada nanišani i izvede lansiranje, TOS stiže uništiti ciljeve i izvući se iz vatre", rekao je za naše izdanje predstavnik Ministarstva obrane koji je upoznat sa situacijom.

"Solncepek" će se boriti i s ISIS-om ("Islamska država Iraka i Levanta")

Osim Oružanih snaga Rusije, ovakvi raketni bacači danas postoje i u naoružanju Kazahstana, Azerbajdžana, a sudeći po nedavnim fotografijama iz Iraka, ruski proizvođači su prve "Solncepeke" već dali nacionalnim oružanim snagama ove zemlje, koja se sada bori protiv pripadnika ISIS-a.

"U primjeni teškog raketnog bacača posebnu pozornost zaslužuje iskustvo Kazahstana, koji je ove sustave kupio zajedno s ruskim borbenim vozilima za podršku tenkova - BMPT. Ova vozila pokrivaju teške raketne bacače kada nanose udare po neprijateljskim položajima, a zatim obavljaju čišćenje ciljeva koji su preostali nakon vatrenog juriša", rekao je Aleksej Hlopotov.

Po mišljenju stručnjaka, oružane snage Azerbajdžana, a možda i Iraka najvjerojatnije će uzeti u obzir kazahstansko iskustvo u primjeni teških raketnih bacača. U Oružanim snagama Rusije teški raketni bacači se nalaze u naoružanju raketnobacačkih jedinica u sastavu brigada ABKO, kao i ovakvih samostalnih bataljuna.