Ruski ''ubojica nosača aviona'' Samum ide prema Siriji

Izvor: Ria Novosti

Izvor: Ria Novosti

Brzi nosač raketa na zračnom jastuku prema svojim tehničkim karakteristikama jedinstveni je takav brod u svijetu. Ipak, stručnjaci misle da će Rusija teško obnoviti, zbog njihove visoke cijene, proizvodnju takvih brodova za svoju flotu. Pritom brodove takve klase mogu tražiti za izvoz države Bliskog istoka.

Raketni brod na zračnom jastuku Samum ušao je u Sredozemno more. Vojni stručnjaci smatraju da će ''ruska strijela'' krenuti prema obalama Sirije u luku Tartus, gdje Rusija ima veliku materijalno-tehničku bazu. Ministarstvo obrane Rusije odučilo je uključiti taj brod u sastav Sredozemne morske grupacije Vojno-morske flote Ruske Federacije. Sa svojom brzinom od 100km/h Samum može nanijeti neočekivani preventivni napad po nosačima zrakoplova. U svojem arsenalu ima osam raketa klase Moskit koje su nevidljive za sistem protuzračne obrane. Ni jedan katamar-brod na svijetu nema takvu tešku raketnu opremu.


Katamaran-ubojica
 

Samum je drugi brod klase Sivuč. Ti brzi ratni brodovi nisu samo najveći u svojoj potklasi u ruskoj brodogradnji, nego i u svjetskoj.

Isprva je te brodove klase Sivuč pravio konstruktorski biro Sovjetskog Saveza u 1984. i trebali su pružati otpor NATO-vim krstaricama. U vodu Bora i Samum bili su porinuti 1989. i 1990., tom su prilikom ušli u sastav Crnomorske flote, a svoja završna testiranja prošli su 1997. i 1999.

Osnovni zahtjev pri razrađivanju bili su različiti režimi rada broda. Dok se ne kreće brzo brod plovi kao obični katamaran, a čim ubrza diže se na zračni jastuk i kreće u napad. U slučaju potrebe brod se može kretati neznatnom brzinom pri radu samo dizel-kompresora zračnog jastuka.

Iskustvo korištenja malih raketnih brodova u ratnoj službi u Sredozemnom moru pokazalo je da su brodovi takve veličine ograničeni u opremi s oružjem. Zbog toga je princip katamarana, s velikom palubom, riješio taj problem napravivši više prostora za korištenje oružja.

Povećati sliku.

Osim toga, ima visoku sposobnost plovidbe morem. Dvije plinske turbine motora kapaciteta od 60 tisuća konjskih snaga dopuštaju mu razviti brzinu do 55 čovora čak pri visini valova od 2 metra, a pri 3, 5 metra – više od 40 čvorova. Zbog svoje brzine ne ulazi u zonu raketa koje same traže svoju metu (Fire-and-forget projektili).

''Nosač raketa predviđen je za uništenje brzih brodova u sastavu eskadre, izviđačkih te onih koji osiguravaju obranu desantnih brodova. Učinkovit je za rješenje mobilnih zadaća u akvatoriju, ali je bespomoćan protiv zračnih napada, jer je ograničen artiljerijskim naoružanjem (76-mm AK-176 i dva šestocijevna 30-mm automata AK-630)'', za Ruski vjesnik izjavio je Segej Severnin, analitičar Vojno-morskog portala. ''Ali protubrodsko naoružanje jednostavno ostavlja bez daha. Brod nosi moćno udarno oružje: osam lansirnih uređaja protubrodske rakete 3M80 Moskit. Za usporedbu: isto toliko ''moskita'' nose kudikamo veće krstarice projekta 956. Protuzračno raketno oružje predstavlja zenitno raketni kompleks Osa-M s 20 raketa''.


Gazda mora
 

Prema mišljenju stručnjaka, za Crnomorsku flotu dovoljna su dva postojeća broda klase Sivuč, no ti nosači raketa mogli bi popuniti arsenal Baltijske flote. Međutim, stručnjake muči njihova cijena. Ističu da su jako skupi: takvi se brodovi mogu dobiti za 45 milijuna dolara i više. To je povezano sa činjenicom da su se u sovjetskom razdoblju brodovi projektirali bez računice smanjenja troškova i rasta rentabilnosti.

"Islamsku državu" bombardirati samo uz suglasnost UN-a
Dogodilo se nešto što je donedavno bilo teško zamislivo: na Bliskom Isotku se pojavio akter koji je ujedinio Rusiju, SAD, Iran, Irak, Siriju i Saudijsku Arabiju - "Islamska država". SAD i neke druge države već su otpočele sveobuhvatnu vojnu akciju protiv ove terorističke grupacije. Rusija u principu nema ništa protiv same vojne akcije, ali zahtijeva da se izvodi ispravnim metodama i da pogađa pravi cilj.

Ministarstvo obrane Rusije danas ne naručuje proizvodnju dodatnih brodova Sivuč. Prema mišljenju Jurija Vedernikova, neovisnog vojno-morskog stručnjaka, vojno-industrijska komisija Rusije usredotočuje se na konstruiranju i proizvodnji brodova sljedeće generacije, ne želi ulagati sredstva u skupi projekt sovjetskih vremena.

''Moguće da će države kao što su, recimo, Egipat ili Arapski Emirati trebati takav brod. Na takvim teritorijima, dakle, kod država s nevelikim akvatorijima, brodovi kao što su Sivuč nemaju konkurenciju'', istaknuo je Jurij Vedernikov. ''Brod nanosi preventivni udar koji ne može odbiti neprijatelj. Puca s udaljenosti od 120 km. Sredozemno more je za takve brodove idealno mjesto za napad. Zbog toga odlazak Sivuča u sirijsku luku mogao bi imati i politički motiv sa ciljem da suzbije vojno-političku napetost u toj regiji''.