Rusija proizvela eksperimentalno cjepivo protiv ebole

Izvor: Photoxpress

Izvor: Photoxpress

Rusko eksperimentalno cjepivo od virusa ebolske hemoragijske groznice prolazi kroz pretklinička istraživanja na životinjama i uskoro će biti spremna za testiranje na ljudima, za Ruski vjesnik to je izjavila Anna Popova, direktorica Rospotrebnadzora.

''Postoji dosta razloga da smatramo da će se u dogledno vrijeme cjepivo koristiti kao preventivnu mjeru protiv ebole'', rekla je Popova, ali nije navela točne rokove.

Trenutno u Gvineji radi specijalizirana ekipa ruskih epidemiologa i virusologa koji imaju mobilni virusološki laboratorij. Ruski stručnjaci rade u bolnici Dona u Conakryju, glavnom gradu Gvineje, te intenzivno surađuju sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (SZO) i Liječnicima bez granica.


Posljednji podaci 

Prema podacima SZO-a za 18. rujan, u Zapadnoj Africi ebolom je zaraženo 5 347 ljudi, a 2 618 je umrlo. Prosječna smrtnost iznosi otprilike 60%, što je niže od prošlih epidemija, kad je taj pokazatelj iznosio 90%. Ta epidemija može se smatrati najvećom od vremena otkrivanja virusa 1976. Osim Gvineje, Sijera Leone i Liberije, slučajevi zaraze ebolom zabilježeni su u Nigeriji i Senegalu.

 

O prirodi virusa
Prirodna žarišta groznice ebole nalaze se na Sjevernogvinejskoj visoravni u zoni pokrivenoj šumom. Prirodni nositelji su Leteće lisice. One obično žive u visokim zonama tropske šume, same ne obolijevaju u klinički izraženom obliku, ali virus oslobađaju kroz fekalije i pljuvačku. Od njih se zaraza prenosi na primate. Veliki majmuni, koji su uslijed bolesti slabo pokretljivi i klonuli, postaju najlakši plijen za lovce, na koje se zaraza zatim prenosi.

Zaraza na ljude prelazi i od drugih vrsta šišmiša. Dobro termički obrađeno meso slijepog miša ne predstavlja opasnost, ali zaraza je moguća prilikom pripremanja mesa. Jedini način za borbu protiv virusa je razvijanje cjepiva i redovni monitoring prirodnih žarišta.

 

Prema istraživanju Sveučilišta u Oxfordu, virus ebole bi se mogao pojaviti u 15 zemalja tropske Afrike, gdje u rizičnoj zoni živi oko 22 milijuna ljudi.

Još jedna potencijalna opasnost nalazi se u mogućnosti da virus mutira. U tom slučaju neće se samo prenositi izravnim kontaktom s krvlju ili drugim tjelesnim tekućinama zaražene osobe, kao sada, nego i kapljičnim putem. Ovu pretpostavku je iznio doktor Michael Osterholm iz Centra za istraživanja u području infektivnih bolesti sveučilišta u Minnesoti.


Kako smanjiti smrtnost?


Mihail Ščelkanov, suradnik Znanstveno- istraživačkog instituta za virologiju Dmitrij Ivanovskij, izjavio je u intervjuu za Rusku vjesnik da cjepivo, čak i eksperimentalno, može pomoći u borbi protiv virusa, ali da je mnogo važnije da se pronađe odgovarajuća terapija. Ščelkanov je bio u prvoj grupi ruskih virusologa koji su poslani u Gvineju početkom kolovoza pružiti pomoć u borbi s epidemijom.

Povećati sliku.

"Ako bolesniku osigurate odgovarajuću simptomatsku terapiju, dodajete 10% mogućnosti da preživi. Ako dodate odgovarajuću antiinfektivnu terapiju, dobivate još 10%. Ako osigurate i respiratornu potporu, to znači dodatnih 20%. Uz hemostatičku terapiji dobivate još 10%. A ako uz sve to bolesniku date i imunoserum, šanse da preživi rastu za još 25-30% ", kaže Ščelkanov.
Prema njegovim riječima, hemoragijske groznice, u koje spada i ebola, opasne su zbog brzine širenja, kao i zbog toga što se pojavljuju na teško dostupnim mjestima: tamo gdje nema bolnica bolesnik jednostavno ne može dobiti pomoć. Uz odgovarajuće liječenje smrtnost se može smanjiti na 5-10%.
"Recimo, kod nas je vrlo poznata hemoragijska groznica Krim-Kongo. Zbog nepostojanja jasnih sanitarnih normi u udaljenim selima u sovjetskoj Srednjoj Aziji smrtnost od ove bolesti je dostizala do 50%."


"Sasjeći u korijenu"


Osnovni problem Zapadne Afrike je u tome što, s obzirom da epidemija nije bila zaustavljena u prosincu 2013., kada su se počeli pojavljivati prvi slučajevi, sada se, prema riječima Ščelkanova, "može zaustaviti samo ako se tamo pošalje vojni kontingent i ako se sela međusobno potpuno izoliraju". Međutim, ni to ne bi pomoglo da se epidemija sasvim iskorijeni.

 

Epidemiju ebole je teško zaustaviti iz dva glavna razloga. Kao prvo, infekcija spada u prirodno žarišne infekcije, a trenutno je gotovo nemoguće kontrolirati proces cirkulacije virusa u prirodnim šumskim žarištima u Gvineji, Sijere Leoni i Liberiji. Za to su potrebni podaci koji se mogu sakupiti uz pomoć epidemiološke stanice, o čijem osnivanju Rusija pregovara s Gvinejom. Kao drugo, Zapadna Afrika je jedan od najsiromašnijih teritorija na svijetu, gdje gotovo ne postoje sanitarno-epidemiološke službe u suvremenom smislu.
Antisanitarni uvjeti prevladavaju zbog administrativne neuređenosti mnogih zemalja Zapadne Afrike i visoke razine korupcije, koja ne dopušta čak ni da se kvalitetno realiziraju protuepidemiološke mjere. Naime, za jedan i pol dolar inficirana osoba može napustiti epidemiološki kordon.
Još je važno uzeti u obzir specifična lokalna vjerovanja. Između ostalog, običaj je da na sahrani svi prisutni zagrle umrlog prije nego što ga polože u zemlju. Sve to ne pomaže učinkovitom iskorjenjivanju epidemije.