Rusija proizvela eksperimentalno cjepivo protiv ebole
Izvor: Photoxpress
''Postoji dosta razloga da smatramo da će se u dogledno vrijeme cjepivo koristiti kao preventivnu mjeru protiv ebole'', rekla je Popova, ali nije navela točne rokove.
Trenutno u Gvineji radi specijalizirana ekipa ruskih epidemiologa i virusologa koji imaju mobilni virusološki laboratorij. Ruski stručnjaci rade u bolnici Dona u Conakryju, glavnom gradu Gvineje, te intenzivno surađuju sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (SZO) i Liječnicima bez granica.
Posljednji podaci
Prema podacima SZO-a za 18. rujan, u Zapadnoj Africi ebolom je zaraženo 5 347 ljudi, a 2 618 je umrlo. Prosječna smrtnost iznosi otprilike 60%, što je niže od prošlih epidemija, kad je taj pokazatelj iznosio 90%. Ta epidemija može se smatrati najvećom od vremena otkrivanja virusa 1976. Osim Gvineje, Sijera Leone i Liberije, slučajevi zaraze ebolom zabilježeni su u Nigeriji i Senegalu.
O
prirodi virusa
Prirodna žarišta groznice ebole nalaze se na Sjevernogvinejskoj visoravni u
zoni pokrivenoj šumom. Prirodni nositelji su Leteće lisice. One obično žive u
visokim zonama tropske šume, same ne obolijevaju u klinički izraženom obliku,
ali virus oslobađaju kroz fekalije i pljuvačku. Od njih se zaraza prenosi na
primate. Veliki majmuni, koji su uslijed bolesti slabo pokretljivi i klonuli,
postaju najlakši plijen za lovce, na koje se zaraza zatim prenosi.
Zaraza na ljude prelazi i od drugih vrsta šišmiša. Dobro termički obrađeno meso slijepog miša ne predstavlja opasnost, ali zaraza je moguća prilikom pripremanja mesa. Jedini način za borbu protiv virusa je razvijanje cjepiva i redovni monitoring prirodnih žarišta.
Prema istraživanju Sveučilišta u Oxfordu, virus ebole bi se mogao pojaviti u 15 zemalja tropske Afrike, gdje u rizičnoj zoni živi oko 22 milijuna ljudi.
Još jedna potencijalna opasnost nalazi se u mogućnosti da virus mutira. U tom
slučaju neće se samo prenositi izravnim kontaktom s krvlju ili drugim tjelesnim
tekućinama zaražene osobe, kao sada, nego i kapljičnim putem. Ovu pretpostavku
je iznio doktor Michael Osterholm iz Centra za istraživanja u području
infektivnih bolesti sveučilišta u Minnesoti.
Kako smanjiti smrtnost?
Mihail Ščelkanov, suradnik Znanstveno- istraživačkog instituta za virologiju
Dmitrij Ivanovskij, izjavio je u intervjuu za Rusku vjesnik da cjepivo, čak i
eksperimentalno, može pomoći u borbi protiv virusa, ali da je mnogo važnije da
se pronađe odgovarajuća terapija. Ščelkanov je bio u prvoj grupi ruskih
virusologa koji su poslani u Gvineju početkom kolovoza pružiti pomoć u borbi s
epidemijom.
"Ako bolesniku osigurate odgovarajuću simptomatsku terapiju, dodajete 10%
mogućnosti da preživi. Ako dodate odgovarajuću antiinfektivnu terapiju,
dobivate još 10%. Ako osigurate i respiratornu potporu, to znači dodatnih 20%.
Uz hemostatičku terapiji dobivate još 10%. A ako uz sve to bolesniku date i
imunoserum, šanse da preživi rastu za još 25-30% ", kaže Ščelkanov.
Prema njegovim riječima, hemoragijske groznice, u koje spada i ebola, opasne su
zbog brzine širenja, kao i zbog toga što se pojavljuju na teško dostupnim
mjestima: tamo gdje nema bolnica bolesnik jednostavno ne može dobiti pomoć. Uz
odgovarajuće liječenje smrtnost se može smanjiti na 5-10%.
"Recimo, kod nas je vrlo poznata hemoragijska groznica Krim-Kongo. Zbog
nepostojanja jasnih sanitarnih normi u udaljenim selima u sovjetskoj Srednjoj
Aziji smrtnost od ove bolesti je dostizala do 50%."
"Sasjeći u korijenu"
Osnovni problem Zapadne Afrike je u tome što, s obzirom da epidemija nije bila
zaustavljena u prosincu 2013., kada su se počeli pojavljivati prvi slučajevi,
sada se, prema riječima Ščelkanova, "može zaustaviti samo ako se tamo pošalje
vojni kontingent i ako se sela međusobno potpuno izoliraju". Međutim, ni
to ne bi pomoglo da se epidemija sasvim iskorijeni.
Epidemiju ebole je teško zaustaviti iz dva glavna razloga. Kao prvo, infekcija
spada u prirodno žarišne infekcije, a trenutno je gotovo nemoguće kontrolirati
proces cirkulacije virusa u prirodnim šumskim žarištima u Gvineji, Sijere Leoni
i Liberiji. Za to su potrebni podaci koji se mogu sakupiti uz pomoć epidemiološke
stanice, o čijem osnivanju Rusija pregovara s Gvinejom. Kao drugo, Zapadna
Afrika je jedan od najsiromašnijih teritorija na svijetu, gdje gotovo ne
postoje sanitarno-epidemiološke službe u suvremenom smislu.
Antisanitarni uvjeti prevladavaju zbog administrativne neuređenosti mnogih
zemalja Zapadne Afrike i visoke razine korupcije, koja ne dopušta čak ni da se
kvalitetno realiziraju protuepidemiološke mjere. Naime, za jedan i pol dolar
inficirana osoba može napustiti epidemiološki kordon.
Još je važno uzeti u obzir specifična lokalna vjerovanja. Između ostalog, običaj
je da na sahrani svi prisutni zagrle umrlog prije nego što ga polože u zemlju.
Sve to ne pomaže učinkovitom iskorjenjivanju epidemije.