Tehnološki napredak ruskih nenuklearnih podmornica

Igor Molčanov, glavni projektant u Centralnom projektantskom birou "Rubin", izjavljuje za ITAR-TASS da će tijekom 2016-2017. biti napravljen prvi anaerobni motor s novom baterijom za podmornice četvrte generacije.

U borbi za klijenta

Još 2006. godine zamjenik generalnog direktora Rosoboronexporta Vladimir Pahomov utvrdio je kako se natjecanje među proizvođačima nenuklearnih podmornica naglo zaoštrilo. Stoga će se ruski proizvođači doslovno morati boriti za potencijalne naručitelje. Zbog nedostatka financiranja tijekom 2000-ih, ruske tvrtke koje su se bavile tehnologijom izgradnje podmornica počele su zaostajati za stranim konkurentima. Tako su njemačke, švedske i francuske podmornice već plovile morima i imale anaerobne motore, koji su se projektirali i razvijali još tijekom 1980-ih i 1990-ih.

Povećati sliku.

Aktualnost anaerobnih motora izazvana je potrebom da se akumulatorske baterije periodično nadopunjuju, što inače smanjuje borbenu učinkovitost podmornica na dizelni pogon. Bez anaerobnog motora, dizel-podmornice svakodnevno troše po 2 do 5 sati na dodatno punjenje baterija. Ograničenost energetskih rezervi dizel-podmornica također ne dopušta da se one koriste u arktičkom ledenom području. Rješenje problema izranjanja mogle su omogućiti litij-ionske baterije i anaerobni energetski uređaj snage 100-300 kW. Primjena zraka u motoru omogućila je duže vrijeme trajanja autonomije, do 720 sati.

Neovisni stručnjak Vladimir Iljin komentarirao je za Ruski vjesnik da je ugradnja takvog motora prilično zahtjevan i velik projekt koji podrazumijeva troškove. "U skladu s novom baterijom morat će se mijenjati i prepravljati cijeli elektroenergetski sustav podmornica i obnavljati baza upravljanja. Radi se o projektima 'Varšavljanka' - 636.3 i 'Paltus' - 877".

Generalni direktor korporacije "Admiraltejski verfi" Vladimir Aleksandrov u svom intervjuu  izdanju publikacije "Arsenal" primijetio je i to da će plovila s anaerobnim motorima učinkovito služiti samo u vrlo visoko organiziranim flotama s razvijenom infrastrukturom i visokim stupnjem individualne obuke, tehničke kulture, i to ne samo kod plovnog sastava, nego i obalnog osoblja.

Europski progres

Njemačke vojno-pomorske snage pitanje tehničke kulture rješavale su još 1998., kada su počele s gradnjom četiri podmornice iz projekta "212". Projekt je predviđao da podmornica bude opremljena hibridnim energetskim uređajem koji podrazumijeva akumulatorske baterije i anaerobni uređaj na bazi gorivih elemenata, koji su razvijeni po tehnologiji tvrtke Siemens. To je podmornicama omogućavalo da ne moraju izranjati i do 20 dana. Prva podmornica iz projekta "212" ušla je u sastav flote još 2005.

Povećati sliku.

Grupa tvrtki koje ulaze u brodograditeljski koncern DCN je za francusku podmornicu "Scorpene" (Agosta-90B) napravila parogeneratorski anerobni uređaj tipa MESMA (Module d'Energie Sous Marine Autonome). Krupni obalni eksperimentalni model anaerobnog električnog uređaja počeo se koristiti 1998.

Stručnjak Vladimir Iljin kaže da "zapadni modeli još uvijek nisu pokazali svoju učinkovitost. Za Rusiju je uvođenje novih motora prije svega pitanje prestiža i uspješne vojno-tehničke suradnje s ostalim zemljama koje su orijentirane na povećanu kupnju oružja". Primjerice, Indija je s dolaskom na vlast novog ambicioznog premijera Narendra Modija počela kupovati veću količinu naoružanja, stavljajući naglasak na prijenos tehnologije i nabavu vojnih proizvoda visoke tehnologije. Ako Rusija i Indija uspiju dogovoriti suradnju, najvjerojatnije će se raditi o podmornicama pete generacije, koje će se graditi nakon 2017. u Indiji, na bazi zajedničke firme, po analogiji s raketama "Bramos".

Kada je riječ o tome da se u ruskoj floti koriste dizel-podmornice s energetskim uređajem neovisnim o zraku, stručnjaci predviđaju da će one vršiti službu u Baltičkom moru. Kada će novi motori početi raditi na projektu poput "Lade" (podmornica četvrte generacije koja je planirana za 2016.), još uvijek se ne zna. Riječ je o tome da je "Lada", kao eksperimentalni projekt nove generacije 1990-ih godina bio opterećen inovacijskim radovima. U njega je bilo uneseno 127 modela i tipova nove tehnike za podmornice. "Ustvari, to je od podmornice napravilo eksperimentalni poligon, što je na minimum svelo mogućnost završavanja testiranja", rekao je za Ruski vjesnik Roman Trocenko, bivši predsjednik Ruske ujedinjene brodograditeljske korporacije. U cjelini, za nuklearne podmornice proizvedene u Rusiji vlada izuzetno velik interes kod stranih naručitelja, prije svega zbog konkurentnosti njihovih cijena i kvaliteti tehnoloških projekata.