Hoće li sirijski S-300 biti rastavljen na dijelove?

Riječi zamjenika direktora ruske Federalne službe za vojno-tehničku suradnju Konstantina Birjuljina o tome da će sustav S-300 namijenjen Siriji biti iskorišten izazvale su novi val glasina i nagađanja u vezi s isporukom spomenutog sustava Damasku. Novinari su se odmah sjetili da je predsjednik Sirije Bašar al-Asad još u svibnju prošle godine u jeku rata između sirijske vojske i terorista u intervjuu za televizijski kanal "Al Manar" izjavio da je prvi dio isporuke ruskih protuzrakoplovnih raketnih sustava S-300 već stigao u Siriju, a da će ostatak stići u najskorije vrijeme. Navode se i riječi ministra vanjskih poslova Rusije Sergeja Lavrova, koji je otprilike tih dana u Varšavi rekao novinarima da Rusija ne planira prodavati S-300 Siriji. Spominje se i da je Europska unija 28. svibnja prošle godine ukinula embargo na isporuke oružja u Siriju, što su, inače, pokušavali iskoristiti i takozvani pobunjenici. Ruski ministar obrane Sergej Šojgu je tijekom posjete Finskoj prošle godine rekao da "sada ni Rusija nije obavezna poštivati bilo kakva ograničenja u vezi s isporukom oružja Siriji".

Bez gubitaka u svakom slučaju

Ipak, sve se to dešavalo prije godinu dana. Što se promijenilo u međuvremenu? Je li Rusija dovršila isporuku sustava S-300 Damasku, ili, ako je suditi po Birjuljinovoj izjavi, to ipak nije učinila? I zašto nije? A ako je zaista donesena odluka o utilizaciji protuavionskog raketnog sustava, na koji način će to biti izvedeno? Zašto je mogućnost njegove prodaje drugoj zemlji umjesto Siriji malo vjerojatna? Pitanja je mnogo, a izravnih i službenih odgovora na njih nema.

Povećati sliku.

U Korporaciji PZO "Almaz-Antej", koja je konstruirala protuzrakoplovni raketni sustav S-300 PMU "Favorit" (upravo taj se izvozi) potvrđuju da se oni ne bave utilizacijom sustava. Prema riječima Vjačeslava Dzirkalna, zamjenika direktora ovog koncerna, sam sustav je već konstruiran, ali njegova sudbina zasad nije određena. Dzirkaln ne isključuje mogućnost da taj protuzrakoplovni raketni sustav bude ponuđen drugim stranim naručiteljima, ali je istaknuo da promjena karakteristika već gotovog proizvoda nije u planu.

U Ministarstvu obrane, u čijim bi remontnim centrima mogla biti obavljena procedura utilizacije, odbijaju komentirati ovu situaciju, baš kao i u Rosoboronexportu, koji je i zaključio ugovor o isporuci sustava S-300 između Rusije i Sirije. U neslužbenim razgovorima stručnjaci kažu da neće biti doslovne utilizacije u smislu uništavanja sustava ili njegovih sastavnih dijelova. Naprosto će se neki mehanizmi i aparature rastaviti na dijelove, iz upravljačkih sustava će biti izvučen kompjuterski program, nešto će biti poslano u skladište, nešto na preradu, nešto će kasnije biti upotrijebljeno za kompletiranje rezervnih sustava... Ukratko, niti jedan dio koji ima materijalnu vrijednost neće uzalud propasti.

Novi zadaci i "suvišne figure"

Zašto se "sirijski" protuzrakoplovni raketni sustav ne može prodati drugoj zemlji? Zato što se, kako kažu stručnjaci, za svaku narudžbu pravi poseban sustav. On se prilagođava specifičnim klimatskim uvjetima ove ili one države, kvalifikaciji njezinih stručnjaka, usklađuje se s drugim protuavionskim raketnim sustavima povezanim sa S-300. Drugim riječima, ono što je, na primjer, predviđeno za Damask može biti potpuno neodgovarajuće za, recimo, Kairo. I obrnuto.

Ako s tog stanovišta pogledamo kartu Sirije, možemo primijetiti ne samo vijugavu obalu Sredozemnog mora već i doline i ravnice ispresijecane planinama, strmim klancima i šumovitim predjelima. Kako bi se zračni prostor iznad svega toga zaštitio, potrebni su sustavi PZO-a dalekog dometa (zaštita s mora), ali i srednjeg, pa čak i kraćeg dometa, dakle pun komplet sredstava PZO-a. Damask to odavno ima. Sustavi PZO-a velikog dometa (100-200 km) S-125 "Neva", S-125M "Pečora" i S-200 "Angara", sustavi srednjeg i kraćeg dometa "Buk-M1-2", "Buk-M2E", "Pečora-2" mogu uništiti bilo koji zračni cilj na udaljenosti do 45 km. Tu su i protuzrakoplovni raketni sustav "Osa" i protuavionski raketno-topovski sustav "Pancir-S1", koji uništavaju svaki cilj na udaljenosti od 4 do 20 km, kao i prijenosni protuavionski raketni sustavi "Igla" s dosegom do 5 km.

Rusija objavila nove vektore vojno-tehničke suradnje Uoči velikog međunarodnog vojnog sajma Eurosatory 2014, koji se održava u Parizu od 16. do 20. lipnja, ruska državna korporacija Rosoboroneksport, koja ima monopol na izvoz oružja, objavila je da smanjuje svoje sudjelovanje na europskim sajmovima naoružanja i odlazi u druge dijelove svijeta: na Bliski istok, u Latinsku Ameriku i u azijsko-pacifičku regiju.

Sva ta tehnika, koja je s taktičkog stajališta vrlo promišljeno raspoređena po čitavom teritoriju zemlje i povezana u jedinstven i kompleksan sustav, sasvim je dovoljna da se država i njezina vojska osjećaju sigurno pod zaštitom protuzračnog kišobrana. To je kao kombinacija na šahovskoj ploči. Svaki potez protivnika trenutno dovodi do neizbježnog poraza.

Da je isporuka S-300 PMU "Favoriti" doista ostvarena u cjelini, to bi prije bila simbolična gesta potpore Damasku od strane Moskve nego dodatni štit u sustavu protuzračne obrane Sirije. Ali, u ovom trenutku Kremlj i sirijsko rukovodstvo imaju druge, aktualnije ciljeve - ne dozvoliti Washingtonu da se posluži izgovorom kako Bašar al-Asad posjeduje kemijsko oružje ne bi li zadao udarac njegovoj državi i vojsci.

Danas, kada je narod ponovno izabrao Bašara al-Asada na mjesto predsjednika, kada je pobjeda nad teroristima bliža nego ikad, kada treba potrošiti državna financijska sredstva na ekonomski i socijalni preporod, na obnovu svega što je uništeno ratom, potreba za nabavom sustava S-300 je očito otišla u drugi plan. Nije isključeno da je upravo to razlog zašto S-300 zasad nije potreban Damasku. U tom slučaju može se iskoristiti za dijelove.