"Ebolu je praktički nemoguće kontrolirati"
Osim Liberije, Gvineje i Sijera Leonea, oboljeli od ebole registrirani su i u Nigeriji i u Hong Kongu. Izvor: Reuters. //PHOTO
I pored toga što broj zaraženih ebolom u Zapadnoj Africi i dalje raste i širenje virusa praktički nije moguće kontrolirati, posljednjih je dana ipak došlo do poboljšanja situacije, govori Mihail Ščelkanov.
Kakva
je trenutno epidemiološka situacija u regiji?
Ranije su otkrivani samo teški slučajevi, a sada, zahvaljujući ranoj dijagnostici, liječnici daleko ranije obrate pozornost na zaražene osobe. Zbog toga i smrtnost oboljelih od ebole opada [obično stopa smrtnosti iznosi 90 posto, a sada je oko 50 posto - op. ur.].
Dijagnostika je u bolnici Donka u Conakryju [najveća državna bolnica u zemlji - op. ur.] prilično dobro organizirana, u velikoj mjeri zahvaljujući tome što je rukovoditelj laboratorija, doktor Maga, završio Moskovsku državnu akademiju veterinarske medicine i biotehnologije "K. I. Skrjabin "[u akademiji se uči dijagnostika virusnih infekcija, a neke od njih poput ebole prelaze sa životinja na ljude - op. ur.].
Manja smrtnost
Prema podacima od 4. kolovoza, umrlo je ukupno 889 zaraženih. Smrtnost iznosi oko 50 posto, što je daleko manje nego u ranijim epidemijama, kada je smrtnost dostizala i 90 posto.
Prema posljednjim podacima oboljelo je oko 1800 ljudi i zbog toga se može reći da je ovo najveća epidemija od 1976., kada je virus otkriven.
Osim Liberije, Gvineje i Sijera Leonea oboljeli su registrirani i u Nigeriji i Hong Kongu.
Ne postoji djelotvorno cjepivo protiv ebole, zbog čega mnogi znanstvenici strahuju da virus ebole može biti primijenjen kao biološko oružje.
Što konkretno radite u Gvineji?
Prije svega, pružamo znanstvenu i metodološku pomoć ovdašnjim stručnjacima. Konkretno, pomažemo im da poboljšaju dijagnostiku virusa. Smatram da im je kontakt s nama pomogao. Drugo, mi dajemo savjete ovdašnjim stručnjacima u vezi sa samim virusom ebole [virus je proučavan u Rusiji - op. ur.].
Bili smo i u jednoj improviziranoj poljskoj bolnici, gdje smo davali savjete liječnicima u vezi s kliničkim pitanjima i pitanjima hemoragijske groznice. Stvar je u tome što su klinički pristupi liječenju takvih vrsta groznice uglavnom isti, a u Rusiji postoji, na primjer, krimsko-kongoanska hemoragijska groznica, tako da mi imamo odgovarajuće iskustvo.
Jedan od naših zadataka je i da osiguramo sigurnost ruskih državljana i službenika veleposlanstva.
Kako
se, po vašem mišljenju, može zaustaviti epidemija?
To je teško učiniti iz dva temeljna razloga. Prvi je taj što infekcija ima svoje prirodno žarište. Sada je praktično nemoguće kontrolirati proces cirkulacije virusa u prirodnim žarištima u šumskom dijelu Gvineje, u Sijera Leoneu i Liberiji.
Drugi temeljni razlog su socijalno-ekonomski uvjeti u tim zemljama. Zapadna Afrika jedno je od najsiromašnijih područja na svijetu. Ovdje uopće nema sanitarnih i epidemioloških službi u onom smislu kako ih mi shvaćamo.
Tome dodajte i administrativnu insolventnost mnogih zemalja Zapadne Afrike i visok stupanj korupcije, koji ne omogućuje čak ni da se kvalitetno realiziraju antiepidemiološke akcije, jer zaražena osoba za dolar i pol može izaći izvan granica sanitarnog kordona.
Još je važno uzeti u obzir lokalna vjerovanja, primjerice kada na sahrani cijelo naselje grli pokojnika prije nego što ga spuste u grob [tijelo umrlog od ebole izuzetno je zarazno - op. ur.]. Sve to ne pridonosi brzom zaustavljanju epidemije.
Treba ipak istaknuti da se počelo s poduzimanjem pojedinih mjera. Na primjer, tijela svih koji su umrli u bolnici Donka ne predaju se rodbini, nego se obavezno kremiraju u krugu bolnice.
Poduzimaju se određene mjere i po liniji Ministarstva zdravlja Gvineje i Svjetske zdravstvene organizacije. Osim toga, vlade zemalja Zapadne Afrike najzad su shvatile da ne treba skrivati broj zaraženih, tako da je upravo ovih dana došlo do određenog poboljšanja situacije.
Uskoro
u Rusiji počinje školska godina i gvinejski studenti vraćaju se na školovanje.
Kako se može smanjiti rizik širenja virusa?
To pitanje zasada nije riješeno, ali korisno iskustvo ima tvrtka "Rusal", koja svoje radnike prije slanja u Rusiju najprije upućuje na tri tjedna u Casablancu (Maroko), gdje oni rade na daljinu i tek po isteku inkubacijskog razdoblja [oko tri tjedna - op. ur.] vraćaju se u Rusiju. Ne znam hoće li nešto slično moći biti učinjeno sa studentima. Vjerojatno neće, jer je to vezano za dodatne troškove.
Znači
li to da će Rusija zabraniti ulazak građanima iz opasnih područja?
Teško da će biti uvedena zabrana, ali će se njihovo zdravlje pratiti. Kada studenti počnu dolazit u Rusiju, prvih će mjesec-dva odlaziti na preglede. Zasada ne mogu reći kako će se sve to organizirati, ali to će sasvim sigurno biti organizirano.