Cijena prekida suradnje s ukrajinskim obrambenim sektorom

Veličina problema

Specijalna radna grupa, formirana u okviru ruske Federalne svemirske agencije Roskosmos, izračunala je koliko će Rusiju koštati prekid suradnje s ukrajinskim poduzećima obrambenog sektora, prenose ruske federalne poslovne novine Kommersant. Prema podacima ovog lista, dodatni troškovi će do 2018. iznositi 33 milijarde rubalja (945 milijuna dolara), pri čemu će samo tijekom 2014. na ove potrebe biti utrošeno 3,54 milijarde rubalja (101 milijun dolara). Sredstva će biti izdvojena u okviru već postojećih ruskih programa. Recimo, veći dio sredstava – preko 23 milijarde rubalja (655 milijuna dolara) – bit će izdvojen iz federalnog namjenskog programa Razvoj obrambene industrije RF u razdoblju od 2010. do 2020.“. Sredinom lipnja 2014. predsjednik Ukrajine Petar Porošenko je zabranio svaki oblik suradnje s Rusijom u sferi obrambenog sektora. Reagirajući na ovaj potez, potpredsjednik Vlade Rusije Dmitrij Rogozin, koji je odgovoran za program naoružanja Rusije, izjavio je da je plan zamjene uvoza domaćom proizvodnjom već spreman. Međutim, sve donedavno nisu bili poznati vrijednost i obim potrebnih radova.

„Sotona“ koja je zaustavila utrku u naoružanju ponovno aktualna?

Stručnjaci tvrde da će ruska poduzeća morati obnoviti praksu koja je postojala u Sovjetskom Savezu. „U SSSR-u su nekad funkcionirali takozvani zamjenici. Ako bi jedno poduzeće povećalo proizvodnju, drugo bi je smanjilo. Sva poduzeća obrambene industrije su se dijelila na dva tipa: osnovna i poduzeća za proizvodnju komponenti. Postojala je ideja o stvaranju stabilnosti i o izbjegavanju upotrebe suvišnih kapaciteta“, objasnio je za Ruski vjesnik profesor Aleksej Skopin, šef katedre za regionalnu ekonomiju i ekonomsku geografiju Nacionalnog istraživačkog univerziteta Visoka škola ekonomije. Međutim, prema njegovim riječima, danas u Rusiji ili uopće ne postoje analogna poduzeća koja mogu proizvoditi komponente za ruske rakete, kao što je to činila Ukrajina, ili su u postojećim poduzećima odgovarajuća postrojenja smanjena. „Sve se temeljilo na stabilnim odnosima između dvije zemlje i nitko nije očekivao da će se situacija razviti u ovom pravcu“, kaže stručnjak.

Dio strategije

Ukrajinski proizvodi čine oko 4,4% ruskog uvoza u vojnom sektoru, navodi se u istraživanju britanskog Kraljevskog instituta za obrambene i sigurnosne studije (RUSI). Međutim, oko 30% ukupne količine ove robe čine ključne komponente za interkontinentalne balističke rakete SS-18.„Kijev i Moskva su povukli veliki broj poteza kojima su razorili nekada obostrano povoljnu suradnju. Za Rusiju je posebno kritičan prekid suradnje u sferi upravljanja interkontinentalnim balističkim raketama SS-18 Satan i SS-25“, objasnio je za Ruski vjesnik direktor Instituta za strateške procjene Aleksandar Konovalov. Prema njegovim riječima, ove rakete su projektirane i proizvedene u ruskim poduzećima, ali njihovi sistemi za navođenje se proizvode u Harkovu, na istoku Ukrajine (470 km od Kijeva). Osim toga, komponente za balističke rakete proizvodila je i tvornica Južmaš iz ukrajinskog Dnjepropetrovska (480 km od Kijeva).

„Servisni timovi u ukrajinskoj tvornici redovno su provodili stručna testiranja ruskih raketa. U slučaju da raketi istekne rok eksploatacije ili ako joj je potrebna neka dorada, suradnici tvornice bi je zadržali i obavili sve potrebne servisne procedure. Postojao je razrađen mehanizam rada. Sada ćemo mnoge procedure morati uspostaviti od nule“, dodaje Aleksandar Konovalov. Osim toga, prema riječima ovog stručnjaka, ruska poduzeća obrambene industrije rade na projektiranju nove teške rakete na tečno gorivo, koja treba zamijeniti Satanu. „Od početaka je planirano da se projekt nove rakete razvija zajedno s Ukrajinom. Mnogo jednostavnije bi bilo raditi zajedno i neku od komponenti naručiti iz Harkova. Sad ćemo sve morati uraditi samostalno“, kaže Konovalov.

Novi program u obrambenoj industriji dio je sveobuhvatne strategije zamjene uvoza domaćom proizvodnjom. U travnju 2014. ruski predsjednik Vladimir Putin je izjavio da je „Rusija i po financijskim parametrima i po tehničkoj razini razvoja u stanju realizirati zamjenu uvoza domaćom proizvodnjom“. Prema riječima šefa države, za to će biti potrebne najviše dvije i pol godine. Nova strategija, dodao je predsjednik, „ne zahtijeva reviziju državnog programa nabavke naoružanja“.