Mistral plovi protiv sankcija

Krajem lipnja je na školskom brodu Smoljni stiglo 400 ruskih mornara iz Krondštata u francusku luku Sant-Nazaire, koja se nalazi na atlantskoj obali europskog kontinenta. Tijekom nekoliko sljedećih mjeseci proučavat će izgradnju, procedure eksploatacije i upravljanja francuskim desantno-helikopterskim brodovima-dokovima klase Mistral. Jedan od njih, pod imenom Vladivostok, već je zapravo izgrađen i nekoliko puta je izlazio na more na ispitivanja, a drugi, pod nazivom Sevastopolj, čeka iz ruskog Baltičke tvornice krmeni dio koji je tamo izgrađen. Sad ga iz Sankt-Peterburga u tvornicu francuske kompanije DCNS vuče nizozemski oceanski tegljač.

Reklo bi se, obična stvar: jedna zemlja gradi ratni brod za drugu zemlju. Koliko je takvih ugovora potpisano po čitavom svijetu? Ali priča o Mistralima neočekivano je postala vrlo glasna. O njoj ne nagađa samo tisak – o njoj govore predsjednici, ministri i političari na visokim položajima najutjecajnijih zemalja na planeti. 

Ucjena protiv obveza 

Recimo, nedavno se grupa američkih senatora obratila rukovodstvu NATO-a s prijedlogom da se od Francuske otkupe ti „Mistrali“ kako ne bi pripali Rusiji. A predsjednik SAD-a Barack Obama je na sastanku u Bruxellesu sa svojim kolegama iz G7 izrazio zabrinutost činjenicom da Pariz gradi nosače helikoptera za rusku Ratnu mornaricu (VMF). Ministar vanjskih poslova Francuske Lorant Fabius bio je čak prisiljen dati izjavu o mogućnosti privremene obustave sporazuma s Moskvom u vezi s brodovima-dokovima. Na sastanku s veleoposlanicima Rusije predsjednik Vladimir Putin je tim povodom primijetio: „Znamo za pritisak koji naši američki partneri vrše na Francusku u cilju neisporuke Mistrala u Rusiju. I znamo da su aludirali na to, da ako Francuzi ne isporuče Mistrale, oni će bankama prešutno polako ukinuti sankcije, u svakom slučaju će ih minimizirati. Što je to, ako nije ucjena? Zar se tako radi na međunarodnoj sceni?“

Šef francuske republike François Hollande bio je ipak poslovniji: „Francuska će ispuniti svoj ugovor i ne vidi razloge da se brodovi ne isporuče u roku“, izjavio je. „Naravno, u slučaju izvanrednih okolnosti, ako budu primijenjene [prema RF] zajedničke ekonomske sankcije EU, onda je to drugačija situacija.“

Ali nikakve zajedničke sankcije EU nisu primijenjene. I kompanija DCNS, kao i francuska vlada, savjesno nastavljaju izvršavati svoje ugovorne obveze s Moskvom. 

Je su li Mistrali zapravo toliko potrebni?

Međutim, i u samoj Rusiji mnogi ne pozdravljaju ugovor koji je na inicijativu tadašnjeg predsjednika Nikole Sarkozyja sklopljen u lipnju 2011. između Moskve i Pariza. Neki vojni stručnjaci i dalje tvrde da takvi brodovi nisu potrebni Ratnoj mornarici RF. Prvo – oni su namijenjeni za desantna slijetanja na tuđe obale, a takve zadatke Vojna doktrina Rusije ne predviđa. Drugo, brodovi su građeni za južne širine, a u ruskim sjevernim morima, posebno zimi, njihovi ne baš čvrsti trupovi ne mogu prolaziti kroz velike sante leda. I treće – ti brodovi imaju suviše slabo naoružanje. Nisu zaštićeni ni iz zraka, ni s vode – potrebna im je pratnja ratnih brodova, što povlači i velike troškove. Predsjednik Komiteta Državne dume za obranu, bivši komandant Crnomorske flote, admiral Vladimir Komoedov, čak je izjavio da „Francuzima treba reći hvala ako odustanu od ugovora“.

Kongresmeni predlažu da NATO otkupi „ruske“ Mistrale Američki zakonodavci pozvali su NATO da kupi ili unajmi od Francuske dva nosača helikoptera Mistral, koje francuski brodograditelji grade prema narudžbi Rusije, prenosi Reuters.

Primjera radi, bivši komandant RM Rusije, admiral flote Vladimir Visocki, smatrao je da su francuski nosači helikoptera iznimno pogodni za upravljanje grupacijom brodova. Tu se misli i na one u Sredozemnom moru, gdje u stalnom poretku sad prisustvuju ruski vojni pomorci. Osim toga, Mistral se može koristiti i kao ploveća bolnica, kao prometno sredstvo za prevoženje borbene tehnike iz jedne u drugu regiju. Brod može nositi gotovo petnaest tenkova i šezdeset oklopnih transportera, a to je gotovo pojačani motostreljački bataljun.

Postoji još jedan jak argument u korist Mistrala. Pošto sudjelovanje u gradnji ovih brodova (a krmeni dio nosača helikoptera se izrađuje u ruskim brodogradilištima, gdje će se oni i opremati ruskim naoružanjem), Rusija dobiva nove tehnologije, uči graditi brodove brzo i kvalitetno (Francuzi grade Mistral godinu i pol dana: takav tempo ruska brodogradnja zasad ne zna). 

Stvar nije samo u politici

Za to vrijeme, dok se sporovi oko Mistrala ne stišaju, u Moskvi se još nisu točno odlučili u vezi s njihovom dislokacijom. Vladivostok treba poslati u Tihooceansku flotu 2015., budući da će biti opremljen novim naoružanjem. A Sevastopolju, pak, koji će biti gotov 2017., predviđaju deveti dok u Sevastopoljskom zaljevu Krima, u svojstvu baze.

Još se ne zna hoće li tako biti, ali glavno je to da se brodovi i dalje grade. I Pariz, usprkos ozbiljnom pritisku prekooceanskih i europskih saveznika, savjesno izvršava svoje obveze.

Istina, neki zli jezici govore o tome da se u danom slučaju politika povlači pred ekonomijom: za odbijanje izvršenja obveza po ugovoru Pariz bi Rusiji morao vratiti 1,2 milijarde eura, koliko je uplaćeno za brodove, a uz to još i platiti visoke penale zbog raskinutog međunarodnog sporazuma. Osim toga, u igri je i imidž francuske vlade kao predvidljivog i odgovornog komercijalnog partnera, a nitko se ne želi kockati takvim autoritetom.