Inovacije koje čine život lakšim

Izvor: Getty Images

Izvor: Getty Images

Je li vam se kad dogodilo da nemate čime promiješati šećer u restoranu ili da morate prati ruke dok jedete račiće da biste pustili novu epizodu omiljene serije na svom touch screen monitoru? Predstavljamo tri zanimljiva izuma mladih ruskih inženjera koji bi mogli poslužiti u bilo kojem dijelu svijeta.

Šalica koja sama miješa šećer. Mogla bi se pojaviti na stolovima u Japanu, Kini i SAD-u

Dizajnerica Anastasija Gavrilova 2009. godinu provela je na praksi u Londonu i tada se suočila s neobičnim problemom. U restoranima joj je stalno nedostajala žličica.

Dvije godine kasnije Anastasija je upoznala svog budućeg muža Rafaela Gajnulina, stručnjaka za informacijske tehnologije i takozvani user experience. Na jednom sastanku ispričala mu je iskustvo iz Londona i iznijela ideju o tome kako bi se žličice zapravo mogle i izostaviti. Za nekoliko godina pojavila se vrteća šalica Pegtop, koja može sama promiješati šećer.

Video-prezentacija šalice Anastasije Gavrilove pripremljena za natječaj Red Dot Design Concept.

Glavnu poteškoću predstavljalo je pronalaženje načina da se pri okretanju šalice tekućina ne prolijeva, sjeća se Gavrilova.

Konstrukcija koju je ovaj bračni par već patentirao radi na principu čigre – šalica s vanjske strane ima udubljenje na dnu, pa se okreće na ispupčenju u sredini tanjurića kada se zavrti rukom. Na stijenkama šalice s unutarnje strane također se nalaze izbočine zakrivljene u smjeru okretanja šalice. Tako se mlazovi tekućine odbijaju od stijenki, zakreću i usmjeravaju prema dolje bez prolijevanja sadržaja. Aktivna faza razrade projekta trajala je svega dva tjedna.

Pametna šalica je 2012. ušla u finale prestižnog međunarodnog natječaja Red Dot Design Concept u Singapuru, a pobijedila je na natječaju Design and Design u Parizu. Osim privatnih kupaca za šalicu su zainteresirane tri strane Internet trgovine (iz Japana, Kine i SAD-a), kao i jedna velika ruska tvrtka koja je izrazila želju za ovim šalicama, koje bi poklanjala svojim klijentima.

Cijena šalice-čigre procijenjena je na 40 do 60 dolara ovisno o materijalu – keramici ili staklu. Ipak, proizvodnja prve serije neće biti usmjerena na profit – dizajneri su odlučili upotrijebiti crowdfunfing za organizaciju proizvodnje. Prva serija od 10 tisuća primjeraka očekuje se u lipnju.

 

Touch screen za prljave ruke. Traže se partneri u jugoistočnoj Aziji

Da li vam se događalo da morate prati ruke dok jedete račiće kako biste pustili novu epizodu omiljene serije na svom touch screen monitoru? Dmitrij Terentjev, student magistarskih studija na Moskovskom državnom tehničkom sveučilištu Bauman napravio je zaslon koji se može koristiti u svim mogućim uvjetima.

Li-Fi zamjena za Wi-Fi?
Ruska tvrtka Stins Coman prodaje svoje Li-Fi rješenje (pristup bežičnom prijenosu podataka koji, umjesto radio valova standardne Wi-Fi mreže, koristi svjetlosne valove emitirane posebnim LED žaruljama s ugrađenim mikročipom) u SAD-u, Izraelu, Kini i drugim zemljama. Hoće li se Li-Fi moći natjecati s bežičnim signalom Wi-Fi-a u pouzdanosti prenošenja informacija i brzini?

Ova ideja pala je na pamet 22-godišnjem Dmitriju dok je pisao diplomski rad. Mladi znanstvenik mnogo je eksperimentirao u procesu pripreme. Na kraju je izumio inovativni senzorni zaslon koji objedinjuje dvije funkcije: floating touch i multi touch. Obje „cake“ su već na neki način predstavljene na tržištu, ali nijedan proizvođač dosad ih nije uspio objediniti. Na primjer, korporacija Sony koristi koristi tehnologiju koja omogućuje korištenje smartphonea na daljinu pomoću jednog prsta, ali ne i raspoznavanje pokreta i gesta više prstiju odjednom. Terentjev je u tome uspio – zahvaljujući tehnologiji floating touch, ekran izvršava naredbe korisnika bez neposrednog dodira (na udaljenosti do 10 cm), a multi touch omogućuje raspoznavanje složenih gesta. Patent na izum Terentjeva trenutno je u fazi razmatranja.

U Rusiju se svake godine uvozi oko 800 tisuća senzornih zaslona u ukupnoj vrijednosti od 287 milijuna dolara (10 milijardi rubalja), a trećina potječe od stranih proizvođača smartphonea i touch screen monitora. Terentjev procjenjuje potencijalni opseg prodaje svog izuma na otprilike 130 milijuna dolara (4,5 milijardi rubalja). Potencijalni kupci na domaćem tržištu su servisni centri, poduzeća za proizvodnju navigacijskih sustava, terminala za samoposluživanje, automobilske elektronike, bankomata, obrambene i medicinske opreme.

Ovaj znanstvenik planira lansirati prvu probnu seriju zaslona (100 komada) ove jeseni. Trenutno se vode pregovori s privatnim investitorima u Rusiji i u inozemstvu, kao i s potencijalnim partnerima u jugoistočnoj Aziji. Dmitrij Terentjev očekuje prvi prihod u 2016. godini.

 

Pametna sklopiva rampa za invalidska kolica. Pretendira na Kinu i Latinsku Ameriku

Diplomac Moskovskog državnog tehničkog sveučilišta Bauman Aleksej Fomenko i njegovi drugovi 2011. godine došli su na ideju da naprave rampu za invalidska kolica koja se može montirati na svakom nestandardnom ulazu.

„Tada smo shvatili da u Moskvi postoji cijeli niz ulaza u zgradama u kojima nije moguće postaviti pokretne platforme i stacionarne rampe u skladu s protupožarnim propisima zbog sužavanja stepeništa“, sjeća se Fomenko. Aleksej Fomenko, Kiril Eršov i još četiri inženjera utrošili su godinu dana i 2 milijuna rubalja na kreiranje „pametne rampe“, koja je dobila naziv „I-pandus“ („I“ – od riječi „idealna“; „pandus“ – „rampa“ na ruskom).

TOP 10 aplikacija za strane turiste u Moskvi i Sankt-Peterburgu
Osim standardnih aplikacija u Moskvi i Sankt-Peterburgu postoje aplikacije bez kojih se jednostavno ne može.

Prema Fomenkovim riječima, I-pandus nema pandana u svijetu. Ovu rampu pomoću posebne tipke mogu koristiti samo oni kojima se izda elektronički ključ. Uređaj se automatski izvlači ispod rukohvata, a razmak između tračnica se može samostalno regulirati.

Serijska proizvodnja rampe I-pandus počela je prije oko dvije godine, a bilanca za 2013. pokazuje da je profit firme Izobretalj Komfort porastao gotovo sedam puta. Tvrtka Fomenka i Eršova mjesečno proda u prosjeku 6 rampi po cijeni 5 do 5,5 tisuća dolara (usporedbe radi, obična metalna rampa košta oko tisuću dolara). Projekt je dobio potporu moskovskih gradskih vlasti i već je pronašao tri investitora, od kojih je jedan u organizaciju proizvodnje rampi uložio 260 tisuća dolara.

„Kada smo započinjali ovaj biznis, svi su nam govorili: 'U što se to upuštate, tržište komunalnih usluga je najkorumpiranije, u to nije realno ulaziti bez poznanstava i mita'. Ipak, ispostavilo se da tu rade normalni ljudi koji su zainteresirani za inovacije“, kaže Aleksej Fomenko i nastavlja: „Rampe bi trebale postati norma, poput metalnih vrata s portafonom. Uvjeren sam da će se uskoro u svim ulazima nalaziti upravo naše rampe. „Izumitelji planiraju isporučivati svoju opremu u ruske gradove i zemlje ZND-a, ali i u Južnu Ameriku i Kinu.