Rusija objavila nove vektore vojno-tehničke suradnje

Europa neće vidjeti Terminatora

„U vezi zapadnih sankcija prema Rusiji donesena je odluka da se Rostehnologije, Rosoboroneksport i poduzeća koja su specijalni izvoznici preorijentiraju na vojno-tehničke sajmove u drugim dijelovima svijeta, gdje za ruskim oružjem postoji velika potražnja“, izjavio je za agenciju ITAR-TASS izvor blizak organizaciji reklamno-izložbene djelatnosti izvoznika oružja.

Iz tog razloga na Eurosatoryju u Francuskoj neće biti izložen model BMPT-72 Terminator u prirodnoj veličini, kao ni model tenka T-90, a demonstracija vojne tehnike na europskim prostorima bit će svedena na minimum. Mihail Pogosjan, prvi čovjek Ujedinjene zrakoplovne korporacije, izjavljuje da na engleskom avio-svemirskom salonu Farnborough 2014, koji se održava u Londonu od 14. do 20. srpnja, neće biti prikazani borbeni avioni, iako je upravo na tom sajmu debitirao školsko-borbeni zrakoplov Jak-130 i izazvao veliko zanimanje posjetitelja, što je zatim preraslo u ugovore (Jak -130 su naručili Sirija, Bangladeš i Vijetnam).

Grafikon: Glavni borbeni tenk T-90

Tu je po svoj ​​prilici riječ o principima ekonomske svrsishodnosti i ništa više od toga, smatra glavni urednik lista Nacionalna obrana, vojni stručnjak Igor Korotčenko. „Mi gotovo ništa ne prodajemo po Europi. Ove velike izložbe i sajmovi, poput Eurosatoryja ili Farnborougha, više postoje radi imidža, gdje svijetu možemo pokazati neke naše vojne novitete, no ipak su naša tržišta uglavnom vezana upravo za Južnu Ameriku, Aziju, Afriku i Bliski istok“, tvrdi stručnjak.

Veći proračun, veće i ambicije

Regije koje je stručnjak naveo uglavnom doživljavaju ekonomski uspon, imaju ozbiljne geopolitičke ambicije, povećavaju svoje proračune za obranu i provode krupne programe vojne izgradnje. Oni sve češće organiziraju vojno-tehničke izložbe i sajmove, kako bi došli do suvremenih obrazaca naoružanja i tehnike, ali i da bi privukli zemlje-proizvođače artikala za vojne svrhe i zainteresirali ih za zajedničke projekte i proizvodnju, kako bi te zemlje razmijenile tehnologiju s njima i pomogle u uspostavljanje proizvodnje i remont tehnike u zemljama koje te proizvode kupuju.

Zato će se Rusija narednih godina orijentirati na indijske sajmove u Bangaloreu i Delhiju, na kineski u Zhuhaiju, na singapurski avio salon, malezijski DSA i Lima, i latinoameričke SITDEF, LAAD i FIDAE.

Sovjetska prošlost ruskih ugovora o oružju

Vojno-tehnička suradnja za vrijeme SSSR-a ostvarivana je prema ideološkim principima i po principu bespovratnog zajma (najčešće su to bili krediti koji su kasnije otpisivani). Oružje se isporučivalo prijateljskim vladama. Prema informacijama Federalne službe za vojno-tehničku suradnju (FSVTS), opseg isporuka oružja dostizao je 21 do 22 milijarde dolara (krajem 1970-ih i 1980-ih). Za SSSR su prioritetne bile zemlje Varšavskog pakta, države Jugoistočne Azije, Dalekog istoka (Kina, Sjeverna Koreja), neke zemlje Južne Amerike i Bliskog istoka.

Rusija obnovila vojnotehničku suradnju s Iranom Ministar obrane Irana Hossein Dehghan je susret s ruskim kolegama ocijenio kao prelazak rusko-iranske suradnje u sferi sigurnosti „na principijelno novu razinu“.

Sada, kad je vojno-tehnička suradnja sa svim zemljama prešla na „komercijalni kolosijek“, sovjetska prošlost ipak kao da je ostavila trag. Prema podacima SIPRI-ja (Stockholmski institut za istraživanje mira), u razdoblju od 1981. do 1991. Sovjetski Savez je bio jedan od najvećih svjetskih izvoznika oružja – na popisu onih koji su najviše dobivali naoružanja iz SSSR-a bile su 54 zemlje, od kojih su 44 bile zemlje u razvoju. Tamo još postoji sovjetsko oružje koje podliježe modernizaciji i na koje su navikle vojske tih zemalja.

Djelomično zbog toga Indija, koja je dobivala od SSSR-a zrakoplovnu tehniku​​, danas predstavlja najvećeg uvoznika ruskih proizvoda za vojne svrhe – za posljednjih 5 godina ovoj zemlji je isporučen čitav niz višenamjenskih helikoptera, lovački avioni MiG-29SMT, a bio im je predan i nosač aviona Vikramaditja. Prema podacima Centra za analizu svjetske trgovine naoružanjem (CAMTO), preko 90% izvoza ruskog naoružanja u tihooceanske regije odlazi na Kinu, Vijetnam, Indoneziju i Maleziju – od lovačkih aviona i helikoptera do dizel-električnih podmornica i patrolnih čamaca. Tihooceanske zemlje su u vrijeme Sovjetskog Saveza imale široku nomenklaturu proizvoda vojne namjene sovjetske proizvodnje, a to Rusiji sada olakšava potpisivanje novih vojnih ugovora.

I Južna Amerika je dobivala vojnu pomoć iz SSSR-a. Tenkovi i avioni išli su u Peru, streljačko oružje i laka oklopna tehnika u Nikaragvu, velike isporuke različitih vrsta naoružanja išle su na Kubu. U svjetlu općeg pada broja isporuka oružja iz Rusije tijekom 1990-ih vojno-tehnička suradnja sa zemljama Južne Amerike bila je faktički prekinuta, iako je venezuelanski predsjednik Hugo Chavez 2005. odlučio presjeći ovisnost o američkom oružju i zato se obratio Rusiji. Danas Venezuela u svom naoružanju ima gotovo sve vrste ruskog naoružanja, uključujući i sredstva PZO-a. Aktivno ih koristi, i samim tim podgrijava interes za rusku proizvodnju oružja i kod svojih susjeda. Tako je 2008. Brazil potpisao ugovor za isporuku borbenih helikoptera Mi-35, a danas je zainteresiran za protuavionske raketno-topovske sustave Pancir-S1 i prijenosne raketne sustave protuzračne obrane (PZRK) Igla-S.

Natjecanje Aviadarts: Kako to izgleda kad vojni piloti odigraju partiju pikada

Bliski istok je još jedan vektor vojno-tehničke suradnje Rusije. Regija se ne može pohvaliti velikim brojem vojno-tehničkih izložbi i sajmova (IDEX u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, avio salon i aero show u Dubaiju, SOFEKS u Jordanu). Unatoč tome, to je najmilitariziranija regija u svijetu. Visoki konfliktni potencijal Bliskog istoka pretvorio ga je u najveće tržište naoružanja, što Rusija ne može ne iskoristiti.

Irak i Rusija 2012. sklopili su paket sporazuma o kupnji ruskog naoružanja u vrijednosti od 4,2 milijarde dolara, o isporuci helikoptera Ka-52 Aligator Iraku, kao i helikoptera Mi-28NE Noćni lovac, protuavionskih raketno-topovskih sustava (ZRPK) Pancir-S1. Isporuke su već počele. Sve ovo Rusiji daje šansu da se učvrsti na tržištu oružja u regiji Bliskog istoka poslije svrgavanja vlasti u Libiji i početka građanskog rata u Siriji.

Biti u igri na ravnoj nozi

Ni zemlje Bliskog istoka, ni azijske i južnoameričke zemlje, danas ne pristaju na ulogu običnih kupaca oružja. One već imaju svoje razvijene obrambeno-industrijske komplekse. Zato žele izaći na tržište oružja u svojstvu novih ozbiljnih igrača.

Grafikon: Kako funkcionira izvoz ruskog oružja

Fokus današnje vojno-tehničke suradnje premješta se u pravcu zajedničkih projekata i proizvodnje visokotehnološke vojne produkcije. U Rusiji postoji niz zajedničkih projekata s Indijom (aviona pete generacije i nadzvučne rakete Bramos) i Kinom (sporazum o projektiranju i izradi teškog transportnog helikoptera). U Jordanu je već počelo s radom zajedničko poduzeće za proizvodnju bacača granata RPG-32 Hashim, brazilska tvrtka Odebrecht Defensa e Technologia potpisala je memorandum s Rostehom kojim se u Brazilu predviđa stvaranje zajedničkog poduzeća za sklapanje višenamjenskih helikoptera Mi-171, servisnog centra za tehničko opsluživanje transportno-borbenih helikoptera Mi-35M i razvijanje kompleksnog sustava PZO-a. Južnoamerički div također vodi pregovore s Rusijom o mogućnosti prenošenja proizvodnje prijenosnog raketnog sustava PZO Igla-S na svoju ​​teritoriju.

Zajednički projekti za naoružanje i organizacija zajedničkih poduzeća za njegovu proizvodnju na teritoriju trećih zemalja nisu samo jedan od oblika izvoza proizvoda vojne namjene, već i zahtjev za strateško partnerstvo – pobliže je objasnio nezavisni vojni stručnjak, pukovnik Jurij Gromov. „To učvršćuje prijateljske veze sa zemljom-kupcem, opseg isporuka se povećava, a vojno-tehnička suradnja dobiva kvalitativno novu razinu“, smatra on.