Oružje za heroje

„Probijanje [zabijanje - rus. 'Taran'] je oružje heroja!“, tvrdio je sovjetski plakat s početka Drugog svjetskog rata, koji je trebao učvrstiti i podići borbeni moral sovjetske armije. Na plakatu se avion s crvenim zvijezdama na krilima zabijao u rep njemačkog Messerschmitt, a u pozadini je već padao pogođeni njemački bombarder s kukastim križem.

I zaista, probijanje predstavlja najveće junaštvo, heroizam i požrtvovnost. Ogromna hrabrost je potrebna za donošenje odluke o zabijanju u protivnika, kada vojnik, umjesto da spašava svoj život, odlučuje prodati ga skuplje, time što sa sobom uzima i neprijatelja. Probijanje jedne zastrašuje, dok druge inspirira na podvige, no promatra li se s aspekta načina borbe, on nije učinkovit: u većini slučajeva gine borac, a uništava se i tehnika. Ipak, redakcija Ruskog vjesnika odabrala je probijanja koja nisu završila smrću njihovih „autora“, već su zauvijek ušla u svjetsku vojnu povijest.

Prvo tenkovsko probijanje na svijetu

Rusima pripada „autorsko pravo“ na prvo zračno probijanje („zabijanje“) – izveo ga je Petar Nesterov (njegova „mrtva petlja“), ali i na prvo tenkovsko probijanje. Njega je izvršio vojnik Semjon Osadčij tijekom građanskog rata u Španjolskoj 1936.-1939.

U mjestu Sesenja kod Madrida odigrala se prva tenkovska bitka na svijetu, 29. listopada 1936. Sovjetski tenkovi BT-5 i T-26 pod zapovjedništvom Polja Armana borili su se protiv lakih tenkova talijanske proizvodnje Ansaldo.

U toj borbi posada tenka T-26 pod rukovodstvom 26-godišnjeg Semjona Osadčeg gurnula je talijanski tenk i srušila ga u provaliju, čime je prestravila ostale neprijateljske tenkovske posade –  jednostavno, ovi su sramno pobjegli s bojnog polja.

Tenkovsko probijanje kao taktički postupak službeno je prihvaćeno za vrijeme Dugog svjetskog rata. Tenkovi su nasrtali i zabijali se u artiljerijska oružja, mitraljeze, vojne transporte, gurali i izvrtali protivničke tenkove, satirali neprijateljske vatrene položaje. Ruski tenkisti su za 4 godine rata ukupno izvršili oko 160 ovakvih probijanja.

Kuljapinovo mlazno probijanje

Odigralo se 1981. Izvršio ga je kapetan Valentin Kuljapin na nebu iznad Azerbejdžana, što se danas smatra posljednjim zračni probojem u povijesti. Njegova originalnost sastoji se i u tome što je pilot izvršio ovaj borbeni zahvat na nadzvučnom lovcu-presretaču Su-15, pri maloj brzini i – ostao živ. Kuljapin je pratio transportni Kanader CL-44 argentinske zrakoplovne tvrtke, koji je prevozio oružje za Iran. Avion je narušio zračni prostor SSSR-a, a na upozorenja da treba sletjeti nije reagirao.

Više o ruskoj vojsci

Brzina borbenog i transportnog aviona je različita, a prelazak nadzvučnog lovačkog aviona na malu brzinu nosi opasnost od gubitka kontrole i upadanja u kovit. Da bi napao raketama, bombarder se morao maksimalno udaljiti od cilja, a vrijeme je već isticalo. To je vrlo dobro znala posada aviona narušioca, te je on nastavio brzo letjeti prema državnoj granici, preko koje sovjetski lovac više ne bi mogao pratiti i srušiti transportni avion. U takvoj situaciji pilot se odlučio na zabijanje. Kuljapin je s leđa prišao cilju i udarom dijela trupa iza kabine i vertikalnog stabilizatora svog lovačkog zrakoplova presjekao stabilizator napadnutog aviona. Pilot se uspješno katapultirao, a posada Kanadera je poginula.

Pristojno probijanje („izguravanje“) na moru

Incident se odigrao 1988. između bojnih brodova SSSR-a i SAD-a, kod obale Krima. Krstarica Yorktown, brod RM SAD, i razarač Caron ušli su u Crno more i narušili državnu granicu SSSR-a kod rta Sarič, na jugu poluotoka. Granica teritorijalnih voda tamo ima oblik svojevrsnog trokuta. Njegov vrh su i „podrezali“ Amerikanci. Patrolni brodovi „Bezavetni“ („Nesebični“) i SKR-6 dobili su zadatak od zapovjednika sovjetske RM izgurati „goste“ iz teritorijalnih voda, i čak primjeniti napad sudarom ako Amerikanci ne reagiraju na zahtjev da napuste sovjetske vode. Sudar se smatra za napad-proboj, no, prije je nalik dodirivanju boka neprijateljskog broda i njegovo „pristojno odguravanje“.

„Izguravanje“ američke krstarice iz teritorijalnih voda SSSR-a

Nakon brojnih upozorenja, Amerikanci su odbili napustiti teritorijalne vode SSSR-a, pa se posada Bezavetnog odlučila na napad sudarom. Prvo je patrolni brod prišao vrlo blizu krstarici Yorktown, toliko da su od udarca i trenja sjevnule iskre i boja na brodskim bokovima se zapalila. Drugi udarac je već zaista predstavljao probijanje američkog broda. Bezavetni je uskočio na helikoptersku palubu krstarice i svojom masom počeo lomiti sve što mu se našlo na putu, postupno klizeći prema krmi krstarice: poderao je oplatu boka nadgradnje, presjekao sve sajle helikopterske platforme, uništio zapovjedni gliser, zatim skliznuo na krmu i tamo demolirao sve sajle s metalnim ormarima, a uništio je i lansirne sustave za rakete Harpun.

Amerikanci koji upozorenja Bezavetnog o namjeri napada sudarom nisu uzimali ozbiljno (prema sjećanjima očevidaca, mornari i časnici na brodu RM SAD prije početka manevra su se smijali, mahali rukama, fotografirali i čak pokazivali Rusima nepristojne geste), užurbano su napustili sovjetske teritorijalne vode, zaustavili se na pučini, a sutradan su krenuli prema izlazu iz Crnog mora.

Posada Bezavetnog pod zapovjedništvom Vladimira Bogdašina bila je optužena za protupravna djelovanja (bile su to godine „stišavanja“ Hladnog rata i vodstvo Sovjetskog Saveza nije željelo kvariti odnose s SAD-om). Međutim, kasnije su bile skinute optužbe s časnika, jer su oni izvršavali naređenja glavnog zapovjednika RM, a napad sudarom koji je demonstrirao ozbiljnost sovjetske flote prema narušiocima državne granice dobio je naziv „Bogdašinov proboj“.