Najjača raketa „Sotona“ koja je zaustavila utrku u naoružanju

I poslije 50 godina od uvođenja u vojnu uporabu, raketa R-36M2 i dalje je spremna djelovati. Izvor: mil.ru.

I poslije 50 godina od uvođenja u vojnu uporabu, raketa R-36M2 i dalje je spremna djelovati. Izvor: mil.ru.

U povijesti do sad nije postojalo tako moćno oružje kao što je ruska interkontinentalna balistička raketa R-36M2 Vojvoda, ili Sotona, kako je naziva NATO. Samo pomoću njih SSSR je mogao za 30 minuta uništiti cjelokupno stanovništvo na kontinentalnom dijelu SAD-a. Strah nagoni Ameriku da traži izbacivanje iz upotrebe ovih raketa.

U povijesti čovječanstva nije postojalo tako moćno oružje kao što je ruska interkontinentalna balistička raketa R-36M2 Vojvoda (po kodifikaciji NATO-a SS-18 Satan III). Da bi se razumjelo o kolikoj razornoj snazi ​​se radi, uporedit ćemo ovo oružje s nuklearnom bombom koju su SAD koristile prilikom napada na Hirošimu.


Bomba bačena na Hirošimu imala je snagu od „svega“ 15 kilotona (kt), odnosno ekvivalentnu razornom djelovanju 15.000 tona TNT-a, a njena eksplozija ubila je 70.000 ljudi. Jedna raketa R - 36M2 nosi do 10 bojevih blokova od kojih svaki ima snagu od 750 kt. Neke od raketa opremljene su bojevim monoblokom izuzetne razorne snage od čak 20.000 kt.

U trenutku kada su se strateške rakete počele uvoditi u naoružanje, Amerika je imala više ovih sustava od SSSR-a, a bila je nadmoćnija i u tehnološkom smislu. Međutim, početkom 1970-ih, kada su rakete Vojvoda počele masovnije ulaziti u službu, Moskva je nadoknadila svoje zaostajanje u tom području i počela rapidno preuzimati primat. Na primjer, 1990. SSSR je imao na raspolaganju oko 40.000 bojevih glava (u usporedbi s 28.000 američkih), od čega je 3.000 bilo instalirano na raketama R-36M2. Samo one bile su dovoljne da unište cjelokupno stanovništvo na kontinentalnom dijelu SAD za samo 30 minuta.

Raketa Vojvoda ima vrlo veliku masu od 209.000 kg. Vrlo je precizna i može prodrijeti do američkih raketnih silosa i uništiti ih, iako su ova spremišta posebno ojačana kako bi mogla izdržati udarni val od 300 psi (2,07 MPa). S druge strane, silos raketa R-36M2 sposoban je izdržati udar od čak 6000 psi (41,37 MPa) - dakle, jasno je da su američke rakete ranjivije. Za raketu tolike mase i duljine (preko 30 m) naprosto je zadivljujuće da može kretati vijugavo (odnosno letjeti po putanji oblika latiničnog slova „S“). Osim toga, njezini mikroelektronski elementi sposobni su raditi i u uvjetima nuklearnog napada.

Činjenica da Vojvoda može doprijeti do američkih strateških raketnih kompleksa i time značajno oslabiti obrambenu sposobnost SAD-a, postala je poznata kao „prozor ranjivosti“ (eng. window of vulnerability) Amerike. Zastrašujuća razorna moć sovjetske rakete izazivala je jezu kod čelnih ljudi SAD-a i natjerala Washington da sjedne za pregovarački stol. Pregovori o ograničenju strateškog naoružanja (poznati i kao SALT - Strategic Arms Limitation Talks) doveli su početkom 1970-ih do značajnog usporavanja dotadašnje nekontrolirane utrke u naoružavanju.


Vojvoda na meti SAD-a

Kako je raketa R-36M2 predstavljala najveću moguću prijetnju za SAD, bila je u fokusu pregovora dviju supersila. Amerikanci su ponudili izmještanje svojih strateških raketa smještenih na europskom tlu ako sovjetska strana pristane na značajno smanjenje svojih raketnih snaga. Od 308 lansirnih silosa za Vojvodu, koliko ih je bilo 1991. Moskva je zadržala 154, kako bi ispunila odredbe ugovora START 1.

START-2 imao je cilj da se Vojvoda potpuno povuče iz upotrebe, ali ovaj sporazum nikada nije stupio na snagu i moćne rakete i dalje su ostale u stroju. Iz ruske perspektive promatrano, ovo se pokazalo kao sretna okolnost. Kako su se odnosi s SAD-om primjetno pogoršali nakon širenja NATO-a sve do ruskih granica, Moskva je odlučila zadržati svoje superoružje. Mnogo vremena je prošlo od 1991. kada su u odnosima dviju zemalja „cvjetale ruže“ (ispostavilo se - lažne) i Kremlju je danas potpuno jasno da su interkontinentalne balističke rakete u ojačanim silosima nezamjenjive kao sredstvo odvraćanja od napada.

Raketa R-36M2 ponovno postaje aktualna – kao da smo se vratili u prošlost, u vrijeme međusobnih prijetnji sankcijama. Kao odgovor na široku lepezu sankcija koje su Rusiji uveli Amerika i njezini saveznici, Moskva je najavila da će prekinuti isporuke raketnih motora Sjedinjenim Državama ako bi se ova oprema koristila u vojne svrhe. Nekoliko američkih kongresmena predložilo je svojoj vladi da se upusti u opasnu igru – tražili su razgovore s aktualnim vlastima u Kijevu o prekidanju dugoročne suradnje Rusije i Ukrajine u vezi s održavanjem raketnih sustava Vojvoda.

No, Amerikance možda čeka neugodno iznenađenje. Bez obzira što je ovo oružje proizvod vojno- industrijskog kompleksa iz Ukrajine (radi se o konstruktorskom birou Južno), Udruga američkih znanstvenika (FAS) tvrdi da „ruska poduzeća održavaju sustave R-36M2 koji su trenutno u upotrebi“.

Čak i u slučaju da su ukrajinska poduzeća uključena u održavanje nekih ruskih strateških raketa, SAD na njih možda neće moći ozbiljnije utjecati. Viktor Ešina, nekadašnji zapovjednik Strateških raketnih trupa, izjavio je za Nezavisimu gazetu da ukrajinska preuzeća „u najvećoj mjeri opstaju zbog novca koji Rusija plaća za radove na održavanju“ raketnih sustava. „Postojeće ekonomske veze su važne, bez obzira na to tko je na vlasti u Ukrajini. Smatram da ovaj sporazum koji su postigli najviši državni organi neće biti raskinut.“

U svakom slučaju, pokušaj da se oslabi ruska strateška raketna obrana dobar je primjer civilizacijskog harakirija. Sjedinjene Države su se upustile u hazardnu ​​nuklearnu igru i ne uzimaju u obzir mogućnost da Kremlj može uzvratiti


Arhineprijatelj?

Izgleda da je glasna kampanja protiv R-36M2 u Washingtonu prvenstveno izazvana atavističkim strahom Amerikanaca od oružja „sudnjeg dana“ koje posjeduje njihov suparnik, i koje nikako ne mogu kontrolirati.

Međutim, u 21. stoljeću takvi strahovi nemaju osnove, jer Rusija više nije arhineprijatelj Amerike. Ministarstvo obrane SAD-a u izvještaju pripremljenom u suradnji s direktorom Nacionalne obavještajne službe, navelo je da bi i u najgorem scenariju ruski početni udar izazvao „malo ili nimalo“ štete na sposobnost SAD-a da uzvrate.

U zaključku izvještaja stoji da Rusija „ne bi mogla postići značajnu vojnu prednost putem realnog jačanja svojih strateških nuklearnih snaga, čak i u slučaju da se ne pridržava sporazuma START ili da ga u potpunosti odbaci“.

Izgleda da američki kongresmeni koriste sve oštriju retoriku jer su loše informirani, ne poznaju materiju ili su jednostavno – neotesani.


Vojvoda i dalje stražari

U međuvremenu, i poslije 50 godina od uvođenja u vojnu uporabu, raketa R-36M2 i dalje je spremna djelovati. Iako će ruska vojska u procesu modernizacije dobiti više od 400 novih raketa u narednih 10 godina, čini se da Vojvoda neće otići u mirovinu bar do 2040-ih zahvaljujući tehnološkim poboljšanjima.

Web stranica Strategy Page objavila je sljedeći tekst: „Probna lansiranja izvedena u prethodnom desetljeću bila su uspješna, a i drugi testovi kontrole kvalitete dali su pozitivne rezultate. Unatoč tome što je ruska vojska donekle oslabila u eri poslije Hladnog rata, uloženi novac i obučeno ljudstvo održali su vrlo visoku razinu spremnosti njihovih raketnih jedinica, koje predstavljaju najjaču liniju obrane najveće zemlje na svijetu“.

Više