Novi reaktivni ruksak na leđima kozmonauta pruža sigurnost i mobilnost u svemiru

Kozmonauti danas više ne skrivaju: čekaju ruski ruksak za sigurni boravak u zrakopraznom prostoru te ističu da bi jako željeli dobiti takav uređaj za rad na vanjskoj površini Međunarodne svemirske stanice. Izvor:  Roskosmos

Kozmonauti danas više ne skrivaju: čekaju ruski ruksak za sigurni boravak u zrakopraznom prostoru te ističu da bi jako željeli dobiti takav uređaj za rad na vanjskoj površini Međunarodne svemirske stanice. Izvor: Roskosmos

Uređaj će omogućiti ruskim kozmonautima da duže vremena borave u otvorenom svemiru te će ih u slučaju opasnosti automatski vratiti na stanicu.

Reaktivni ruksak, koji pomaže kozmonautima da se slobodno premještaju, rade u otvorenom svemiru te ih vraća u slučaju opasnosti na svemirski brod ili stanicu, razrađuju ruski inženjeri.

U znanstveno-industrijskom poduzeću Zvijezda, gdje se već mnogo godina ne prave samo svemirski skafanderi već i jedinstvena spasilačka sredstva za pilote i kozmonaute, u tijeku su laboratorijsko-konstruktorski radovi za stvaranje ruskog safer-a. Odnosno uređaja koji će vratiti kozmonauta na svemirski brod ili stanicu ako se pri izlasku u otvoreni svemir jako udaljio. Prema riječima stručnjaka, postoji mogućnost da će već krajem godine biti demonstriran prototip reaktivnog ruksaka u znanstveno-industrijskom poduzeću Zvijezda.

Globalni udar iz svemira: Povratak „Zvjezdanih staza“
Nagli razvoj nadzvučnih bespilotnih letjelica postat će još jedno mjesto vojno-tehničkog suprotstavljanja Moskve i Washingtona. Kao odgovor na pojavu američke doktrine „munjevitog globalnog udara“ Rusija je spremna razviti ništa manje globalni svemirski štit – Vojsku zračno-svemirske obrane.

To zapravo nije nova ideja. Ni za samo poduzeće Zvijezda. U SSSR-u razrađivan je uređaj za premještanje i manevriranje kozmonauta još za stanicu Mir i brod Buran. Nju su 1990. testirali kozmonauti Aleksandar Serebrov i Aleksandar Viktorenko. Uređaj je dopuštao kozmonautima da se potencijalno udalje na 60 metara od stanice.

Tad je sredstvo za svemirsko kretanje bilo prilično teško – gotovo 400 kilograma. Motori su mogli osigurati samo 6 sati autonomnog rada. Svi njegovi sistemi bili su duplirani. Prvi „zvjezdani motocikl“ za kružni let oko stanice Mir testirao je pilot-kozmonaut Aleksandr Serebrov, junak Sovjetskog Saveza. On je gotovo 40 minuta upravljao transportnim sredstvom. Udaljavao se od stanice i vraćao se kako bi se ponovno „uparkirao“. 

„Čini se da je u bestežinskom stanju potpuno drugi koeficijent trenja. Trebao sam odletjeti na 25 metara, a odletio sam na 30. U Glavnom centru bilo je jako napeto: 'Odvojit će se!', vikali su. Tišinu si mogao rezati nožem!'“, prisjeća se Serebrov. 

Jednom je zbog nepričvršćene drške skoro odletio u otvoreni svemir. Spasilo ga je to, rekao je dopisniku Rossijske Gazete, što se na vrijeme zakvačio. „Mogli smo letjeti kao ptica u oblacima“, prisjeća se junak Sovjetskog Saveza, pilot-kozmonaut Aleksandr Viktorenko. Prema programu testiranja „spasioca“ planiran je samo jedan odlazak u otvoreni svemir. Uspješno ga je izvršio Aleksandr Serebrov. O drugom se nije ni govorilo. No kozmonauti su željeli riskirati te su zamolili Glavni centar da im dopuste drugi izlazak. Sad je Aleksandar Viktorenko trebao upravljati motociklom... 


Od svemirskog motocikla do reaktivnog ruksaka
 

Testiranja svemirskog motocikla prošla su uspješno početkom 1990-ih. Pomoću njega mogao se prebaciti teret u svemir. Na tom uređaju kozmonaut je mogao čak popravljati satelite. Treba reći da su prije toga sovjetski i američki inženjeri napravili nekoliko prototipova reaktivnih ruksaka za kozmonaute, a neki od njih su testirani u otvorenom svemiru. Prvi put je ručni uređaj za manevriranje isprobao u orbiti astronaut broda Gemini 4 Edward White. Nakon toga američki stručnjaci napravili manevrirajući model astronauta koji je testiran 1984. U 1994. Amerikanci su ispitali modul Shuttlea za spašavanje tijekom izlaska u otvoreni svemir.

Za premještanje u svemiru u znanstveno-industrijskom poduzeću Zvijezda smislili su novi svemirski motocikl – safer. On je puno lakši i savršeniji od svojeg prethodnika. Po izgledu radi se o običnom ruksaku koji se nalazi na skafanderu Orlan-MK. Unutra je 16 reaktivnih motora i specijalne poluge s pultom upravljanja.

Video: Lansiranja ruskih interkontinentalnih balističkih raketa

Prema riječima stručnjaka, u stresnoj situaciji, kad se kozmonaut udaljava od stanice, može se računati na to da će se uređaj operativno orijentirati u prostoru, da će pravilno izračunati trajektoriju leta te će se snaći sa složenim sistemom upravljanja. Dakle, automatika treba spasiti čovjeka: samo jedan pritisak na tipku i uređaj će ga vratiti na stanicu.

Naši kozmonauti danas više ne skrivaju: čekaju ruski ruksak za sigurni boravak u zrakopraznom prostoru te ističu da bi jako željeli dobiti takav uređaj za rad na vanjskoj površini Međunarodne svemirske stanice.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće