Rusija i Iran surađivat će u svemiru

Izvor: AP

Izvor: AP

Početkom svibnja saznalo se da je moguća aktivizacija rusko-iranske suradnje u području istraživanja svemirskog prostora.

Zamjenik direktora Federalne kozmičke agencije (Roskozmos) Anatolij Šilov i vršitelj dužnosti rukovoditelja Iranske svemirske agencije Hamid Fazeli potpisali su odgovarajući dokument koji predviđa značajno proširenje sfera i obujma bilateralne suradnje, od dozvole Irancima da pristupaju snimcima napravljenim s ruskih satelita do lansiranja iranskih satelita uz pomoć ruskih raketa-nosača i obuke iranskih astronauta.

Suradnja

U području osvajanja svemira Rusija surađuje s tridesetak zemalja, između ostalih s SAD-om, Japanom, Indijom, Brazilom, Švedskom, Argentinom i članicama Europske svemirske agencije (ESA).

Rusija kao operater usluga vezanih za lansiranje na svojim raketama Dnipro i Proton-M izbacuje u orbitu satelite drugih zemalja. Tijekom proteklih 5 godina u orbitu su izbačeni svemirski uređaji UAE, Koreje, Italije, SAD-a, Kanade, Nizozemske, Ukrajine, Meksika, Velike Britanije i Turske.

Direktor Iranske svemirske agencije Reza Tagizade objavio je 2005. da je Iran izdvojio 500 milijuna dolara kako bi se probio na osmo mjesto na listi svemirskih sila koje samostalno lansiraju satelite.

Iran nije početnik u proučavanju svemira. On je bio jedan od 24 osnivača Odbora UN-a za mirnodopsko korištenje svemira, osnovanog 1959. Iran je prvi put pokušao realizirati vlastiti svemirski program još 1970-ih, za vrijeme šaha Reze Pahlavija, ali ga je u tome omela Islamska revolucija 1979. Početkom 21. stoljeća u Iranu se ponovno probudio interes za svemirska istraživanja.

U travnju 2003. osnovana je Iranska svemirska agencija. Usvojen je petogodišnji plan razvoja raketno-svemirskog sektora, koji predviđa lansiranje najmanje pet satelita za vezu i daljinsko sondiranje Zemlje, uz još nekoliko aparata za različita istraživanja.


Od lansiranja na velike visine do pilotiranog svemirskog broda

Svemirska istraživanja započeta su lansiranjem na velike visine. Konverzijska varijanta modificirane vojne rakete Šahab-3 (Meteor-3) dostigla je početkom 2007. visinu od 150 km, a dvostupanjski Kavošgjar-1 (Istraživač-1) se 2008. popeo na 250 km. Iste godine raketa Kavošgjar -2 iznijela je u suborbitalnu putanju automatski svemirski laboratorij koji se 40 minuta kasnije spustio na zemlju uz pomoć padobrana.

Bitka za Iran: može li SAD spriječiti Rusiju da izađe na tržište?
SAD na različite načine pokušava odgovoriti Moskvu od sklapanja robno-naftnog posla s Teheranom. Ruski vladini izvori govore da je posrijedi „jaki pritisak“, a istovremeno SAD se suzdržava od kritiziranja Indije, koja pokušava s Iranom sklopiti sličan posao.

Prvi iranski satelit Sina-1 izbačen je u svemir 28. listopada 2005. uz pomoć ruskog nosača Kozmos-3M s raketodroma Pleseck na ruskom Dalekom istoku, a sada Iran pokušava napraviti vlastite rakete za satelite na temelju balističkih raketa serije Šahab koje se na Zapadu svrstavaju u rang sjevernokorejskih Tepodonga.

Signali koje je 2009. emitirao satelit Omid kada je dospio u orbitu označili su da je Iran postao deveta svemirska sila (nakon SSSR-a/Rusije, SAD-a, Francuske, Japana, Kine, Velike Britanije, Indije i Izraela) koja je lansirala satelite uz pomoć vlastitih raketa s vlastitih raketodroma. U narednim godinama u orbitu je izbačen niz satelita čija je namjena monitoring klimatskih pojava i upozoravanje na prirodne katastrofe, a 2013. Iran je postao šesta zemlja na svijetu koja je poslala životinje u svemir. Nakon nekoliko neuspjelih lansiranja i rušenja raketa realizirana su dva uspješna leta s kojih su dva majmuna vraćena na zemlju bez posljedica.

Unatoč skromnim postignućima u istraživanjima svemirskog prostora Iran je 21. studenog 2005. najavio ambiciozne planove u području pilotirane astronautike, a u kolovozu 2013. objavio je da je završena priprema projekta prvog iranskog pilotiranog svemirskog broda. Mediji su izvještavali kako se radi o brodu za tri pilota i da su ga konstruirali stručnjaci sa Sveučilišta Hadže Nasir, i da on u razdoblju od 2012. do 2022. može krenuti u svoj ​​prvi orbitalni let.


Neće biti predaje „opasnih“ tehnologija

Što se tiče najnovijih informacija o aktiviranju rusko-iranske suradnje u svemiru, strani stručnjaci ih povezuju s ukrajinskom krizom zbog koje se Rusija našla na udaru ekonomskih sankcija. Kako smatraju mnogi analitičari, potpisani protokol može poslužiti kao džoker u pregovorima sa Zapadom. Osim toga, smatra se da su postignuti sporazumi samo taktički, a ne strateški manevar, i da mogu postati nepotrebni nakon ukidanja sankcija kako prema Rusiji, tako i prema Iranu. Drugim riječima, za obje zemlje značaj suradnje je proporcionalan pritiscima Zapada.

S druge strane, stručnjaci ističu da Rusija po svemu sudeći ne namjerava zaoštravati odnose sa Zapadom zbog „iranskog nuklearnog problema“. Stoga se i suradnja u svemirskoj sferi ne dovodi u vezu s predajom „opasnih“ tehnologija, nego se svodi na razmjenu informacija i pružanje usluga lansiranja satelita.