„Vidjeti Mars i umrijeti“

Artjom Gončarov (lijevo) i Anastasija Stepanova spremni su osvojiti Mars. Izvor: Ekaterina Turiševa

Artjom Gončarov (lijevo) i Anastasija Stepanova spremni su osvojiti Mars. Izvor: Ekaterina Turiševa

Ruski sudionici pograma Mars One govore o tome što bi sa sobom ponijeli u svemir, koji će politički poredak biti na Marsu i zašto se nitko ne želi vratiti na Zemlju.

Novinarka Anastasija Stepanova iz Moskve i kompjuterski tehničar Artjom Gončarov iz Voronježa ušli su među 1058 ljudi, koji su prošli drugu rundu selekcije kandidata za let na Mars u sklopu projekta Mars One. Za Ruski vjesnik Artjom i Anastasija govore o tome kako je pripremati se za sudbonosni put na Crvenu planetu. 


Eskapizam ili žudnja za podvigom?

Ruski vjesnik: Pitanje koje se samo od sebe nameće: što vas je potaklo na sudjelovanje u projektu Mars One?  

Ruska neutronska sonda u potrazi za vodom na Marsu
Marsomobil „Curiosity" opremljen je ruskim uređajem DAN („dinamički albedo neutrona"), koji vrši mjerenja koncentracije vodika u tlu. Tvorac jedinstvenog ruskog uređaja kojim je opremljen ovaj marsovski rover govori o osobinama Marsovog tla i o značaju potrage za vodom na Crvenoj planeti.

Anastasija: Saznala sam o programu prošle godine iz televizijskih vijesti. Baš sam tad mislila što napraviti s vlastitim životom, znala sam da se moj san da postanem kozmonaut više ne može ostvariti: novinarka sam, dakle, nisam znanstvenik koji će biti potreban kozmonautima, a bome nisam ni milijaderka da si sama sebi platim put. A onda sam čula na televiziji da svatko može dobiti šansu. Odlučila sam da je to znak koji treba iskoristiti.

Artjom: Za program sam saznao 2011. Sjedio sam na poslu, čitao sam neki članak s Wikipedije o svemiru, te sam slučajno naišao na članak o Mars One. Tako je sve počelo.

Odnosno i ranije ste se zanimali za svemir. A odakle to zanimanje? Jeste li čitali znanstvenu fantastiku? Ili ste, baš kao iz neke anegdote, maštali poput svih sovjetskih dječaka o tome da postanete kozmonauti, jer je to bila jedina mogućnost izlaska iz države?

Anastasija: Ne, ne, meni se čini da sovjetski dječaci nisu maštali o tome, već o tome da postanu junaci, naprave nešto značajno. O tome i mi sanjarimo. Oduševljavam se ljudima te epohe, za mene su oni junaci koji se nisu bojali slijediti svoj san te su i postigli ono što su maštali. Želim da i danas ima više tog, da to zamijeni suvremeni pragmatizam. U svakom slučaju, ne bježim sa Zemlje, moja situacija je dobra. Jednostavno sam uvijek mislila da smo stvoreni za nešto više.

Artjom: Inače sam pun svakakvih fantazija, ne samo svemirskih. Recimo, maštao sam o tome da živim pod kupolom sa zelenom livadom, rječicom s vodenim mlinom. Nešto slično sam vidio u tom projektu, i to je bio za mene određeni poticaj. Tim više jer je projekt jedinstvena šansa da se napravi nešto veliko. Zadatak je prvi doletjeti na drugu planetu i za dvije godine pripremiti od nule bazu za druge ljude. To je čista fantazija!

Ako dospijete u završni krug finalista, morat ćete za nekoliko godina naučiti gotovo sva zanimanja. A što ako vas odaberu, prođete čitav program, a onda se na kraju ne održi let? Što ćete raditi s dobivenim znanjem, čime ćete se baviti?

Anastasija: Dotad ćemo već sigurno znati. Deset godina nije uopće malo.

Artjom: I plus to što ćemo za deset godina postati poznate medijske ličnosti. Bit će puno mogućnosti!


Supernova

Ako bi vam dopustili da uzmete sa sobom na Mars samo jednu stvar, što biste uzeli sa sobom?

Artjom: Uzeo bih ogromni broj filmova, knjiga, fotografija, muzike...

Anastasija: Uzela bih mačka. Iako to najvjerojatnije ne bi bilo dopušteno... No to bih htjela. Nadam se da ćemo imati na brodu nekakve životinje. 

U tim ekipama navjerojatnije će biti ljudi iz različitih država i kultura. Što mislite, kakav će politički ustroj biti na Marsu?

Anastasija: Mislim da će u svakoj ekipi biti kapetan, koji će donositi odgovorne odluke. To mora biti pametna i neuobičajena ličnost...

Artjom: Dakle, to će biti monarhija! (smije se). A u posadi će biti predstavnici četiriju kontinenata.

Anastasija: No u svakom slučaju morat će biti barem jedan Rus! I sigurno jedan Amerikanac.

A što mislite o nastavku života na novoj planeti?

Anastasija: To se još zasad ni ne razmatra. To je stvar s velikim rizikom. Čak ako žene i uspiju tamo roditi, nije jasno što će biti dalje s djetetom, kakvo će ono biti.

Artjom: Naravno, može se probati... No ni ne mogu zamisliti kako je to moguće s takvom gravitacijom i radijacijom.


Karta u jednom smjeru

Čitav projekt ima dosta kritičara, neki ga čak nazivaju „masovnim samoubojstvom“. A što mislite o tome da će sudionicima ekspedicije biti suđeno umrijeti na Crvenoj planeti? 

Tisuće zainteresiranih za let na Mars 2018.
Broj volontera koji bi željeli sudjelovati u pilotiranom letu na Mars već je sad nadmašio sva očekivanja. Tako tvrde organizatori ove misije predvođene prvim svemirskim turistom, Denisom Titom. Prijave kandidata primat će se od sljedeće godine.

Artjom: Ljudi uvijek sputavaju druge ljude koji pokušavaju napraviti nešto grandiozno. Tako je bilo vjerojatno i kad su ljudi krenuli otkriti Ameriku ili Australiju. Uvijek su bili ljudi koji su govorili: nećete uspjeti. No oni drugi su se prilagođavali uvjetima života i postigli su ono što su htjeli.

Anastasija: Moja parola je ova: „vidjeti svemir i umrijeti“. Nakon što ostvarim svoj san, mogu umrijeti. Ali nisam samoubojica, volim život. Ne bojim se smrti na Marsu.

A ako se ipak pojavi mogućnost povratka na Zemlju?

Artjom: Zbog čega? Recimo da smo tamo proživjeli oko pedeset godina, te izgubili sve veze sa Zemljom. Da se vratimo samo da bismo iznad nas vidjeli plavo nebo? Ne znam. Možda samo da bih vidio potomke svoje rodbine. Inače ne vidim smisla.

Anastasija: Sve ovisi o vremenu koje ćemo tamo provesti. U svakom slučaju to će biti fizički jako komplicirano. Vratila bih se da vidim svoje roditelje.

Što roditelji misle o vašim planovima?

Anastasija: Ne žele me pustiti, iako podržavaju. Vjerojatno će biti još složenije kad čitava stvar postane aktualnija. Možda se nadaju u dubini duše da ništa neće biti od toga.

Artjom: U najmanju ruku mojoj mami se sa sviđa što me tisak cijelo vrijeme zivka, stalno idem nekamo i nečim se bavim.

Anastasija: Bez obzira na sve, ovaj projekt nam je već dao mogućnost da komuniciramo s jako zanimljivim ljudima. Kad su pročitali članak o meni, prijatelji su mi pisali: „dala si nam povod da se zamislimo kako je važno težiti ostvarenju svojeg sna, to smo u ovoj svakodnevnoj žurbi sasvim zaboravili“. Jako je lijepo to čuti.