Ljudi koji gledaju kraj svemira

Kroz prozore opservatorija pruža se divan pogled na snježne planinske vrhove i mirne doline.

Kroz prozore opservatorija pruža se divan pogled na snježne planinske vrhove i mirne doline.

Mali je broj profesionalnih astronoma. U Rusiji samo 50 studenata godišnje stekne to zvanje. Pa ipak, u ruskoj republici Karačajevo-Čerkesiji u jednom selu, smještenom u živopisnoj dolini koja je sa svih strana okružena planinama, živi čak sto astronoma. Kako izgleda njihov rad u opservatoriju na Sjevernom Kavkazu i kako provode slobodno vrijeme?

Na 17 kilometara od sela Donji Arhiz, na 2 070 metara nadmorske visine, nalazi se optički teleskop BTA, jedan od najvećih na svijetu. Zanimljivo je da kroz ovaj teleskop zvjezdano nebo istovremeno može promatrati tridesetak ljudi.

„Galilejevo vrijeme je prošlo. Danas se informacije koje teleskop prikupi prenose direktno u kompjuter. Astronomi potom obrađuju podatke. Za to su potrebni mjeseci, a ponekad i godine. Informacija je toliko da je potreban timski rad. Članovi tima su često znanstvenici iz različitih zemalja. Događa se da jedan znanstveni rad potpiše čak 10 autora“, kaže dopisni član Ruske akademije znanosti, direktor Specijalnog astrofizičkog opservatorija Ruske akademije znanosti (SAO RAN) Jurij Baljega. 


Može li se živjeti u teleskopu?

Posljednjih godina gotovo sva aparatura optičkog teleskopa BTA je automatizirana i kompjuterizirana, tako da znanstvenici ne moraju raditi neposredno u opservatoriju, već teleskop mogu koristiti i na daljinu. 

Od Jupitera do sazviježđa Bika

Lokalno stanovništvo je prijateljski raspoloženo prema astronomima, iako ih smatra čudacima. Kad je krajem 1970-ih u Donjem Arhizu počeo raditi radio-teleskop Ratan-600, seljaci su se uznemirili misleći da im je rajčica propala zbog „povećane radijacije“. Zaposleni u opservatoriju su putovali po okrugu i na svima razumljiv način objašnjavali da teleskop ne emitira radijaciju, već je apsorbira. Međutim, ljudi su i dalje uporno tvrdili da su im zbog radijacije uginule krave i propala rajčica. Usput su se ipak raspitivali za crne rupe, civilizacije s drugih planeta i izgled svemira. Znanstvenici iz opservatorija su tako na molbu lokalne administracije uskoro počeli držati predavanja u školama i tvornicama.

„Događa se da moramo čekati da se oblaci raziđu da bismo mogli koristiti teleskop. Posebno neugodna situacija za svakog astronoma je ako otputuje u Čile ili na Havaje, gdje se godinama čeka na red da bi se promatralo kroz tamošnje teleskope, a vrijeme bude oblačno baš kad red dođe na njega“, kaže Baljega.

Danas je opservatorij vrlo udoban: jedan od njegovih katova uređen je kao hotel, tu su sobe za odmor, kuhinja, tuš-kabine, a kroz prozore se pruža divan pogled na snježne planinske vrhove i mirne doline. To je idealno mjesto za razmišljanje o vječnosti. Astronome uznemiravaju jedino turisti koji ih bude točno u osam ujutro, jer je obilazak opservatorija obvezan dio svih turističkih programa. Opservatorij dnevno posjeti do 500 ljudi. Tijekom 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, kad je BTA bio najveći optički teleskop na svijetu, u Donjem Arhizu su organizirani brojni znanstveni simpoziji, a najbolji svjetski astronomi održavali su sastanke u kupoli s teleskopom. Svi su stanovali nedaleko od opservatorija, u planinskom domu koji su zvali „Slava KPSS!“, jer su te riječi bile ispisane na fasadi zgrade.

„U to vrijeme život sovjetskih astronoma nije bio nimalo lak“, priča Jurij Baljega. „Promatranja su rađena od pet sati popodne do sedam ujutro. Znanstvenici su sjedali u usku kabinu (koju su astronomi zvali 'čaša') da bi se zajedno s teleskopom mogli podići gore. Poklopac kupole se lagano otvarao, a zatim se ukazivalo zvjezdano nebo. To je uvijek prekrasno! U kabini je bilo vrlo hladno, pa su astronomi oblačili specijalno termo-odijelo 'pingvin'. Iz kabine se moglo izaći tek kad se teleskop spusti, dakle nakon 14 sati. Znanstvenik se nije smio pomjerati da se zvijezde ne bi pomjerale zajedno s njim, jer bi u tom slučaju njihova slika projektirana na staklene foto ploče bila mutna i nejasna. Ako bi netko prije vremena napustio kabinu, sav trud bi bio uzaludan!“


Kroz teleskop BTA ovaj teleskop zvjezdano nebo istovremeno može promatrati tridesetak ljudi.

Svaki radni dan astronoma je precizno isplaniran.

„Ujutro čitam članke svojih kolega iz raznih zemalja. U svijetu se dnevno objavi do 50 znanstvenih radova iz oblasti astronomije. Ponekad čitav dan proučavam neki zanimljiv članak. Također obrađujem podatke dobijene s teleskopa. Potom radim sa studentima i postdiplomcima. Imam slobodnog vremena jer stanujem na samo tri minute hoda od laboratorija za fiziku zvijezda u kojoj radim. Zato stižem i igrati badminton“, priča doktor fizičko-matematičkih znanosti Sergej Fabrika.

I kolege Sergeja Nikolajeviča trude se što bolje iskoristiti svoje slobodno vrijeme. Mnogi od njih se također bave sportom. Astronomi imaju svoju skijašku stazu koja je sagrađena ubrzo po završetku opservatorija. Akademik Jurij Baljega posljednjih dvadesetak godina svako jutro, bez obzira na vremenske uvjete i godišnje doba, redovito trči i pliva u obližnjoj rijeci. 


Može li se videti kraj svemira?

Tijekom 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, kad je BTA bio najveći optički teleskop na svijetu, u Donjem Arhizu su organizirani brojni znanstveni simpoziji.

Danas je optički teleskop BTA jedan od 20 najmoćnijih na svijetu i zato znanstvenici iz različitih zemalja moraju mnogo ranije rezervirati vrijeme za rad na njemu. Astronomi iz Njemačke, Francuske i SAD-a sudjeluju u mnogim zajedničkim projektima s ruskim kolegama iz Karačajevo-Čerkesije.

„Zahvaljujući teleskopu BTA došli smo do mnogih fantastičnih otkrića“, ponosno kaže Jurij Baljega. „Kroz naš teleskop se ne može vidjeti kraj svijeta, ali su vidljive galaksije koje su od nas udaljene 13 milijardi svjetlosnih godina, pa možemo reći da gledamo sam kraj Svemira.“

Znanstvenici iz Specijalnog astrofizičkog opservatorija posebno se ponose time što mogu odrediti masu ogromnih zvijezda o čijem porijeklu i evoluciji astrofizičari još uvijek imaju različita mišljenja.

„Masa zvijezda je jedan od najtežih parametara za izračunavanje“, objašnjava Sergej Fabrika. „U ovisnosti o masi zvijezde može se predvidjeti njena eventualna transformacija u crnu rupu, neutronsku zvijezdu ili u zvjezdani ostatak, takozvanog bijelog patuljka, u koga se može pretvoriti i naše Sunce. Može se pretpostaviti da li će postati supernova i eksplodirati.“

„Znanost je neprestano istraživanje“, dodaje Jurij Baljega. „Nakon ispitivanja unutrašnjosti Sunca znanstvenici su napravili hidrogensku bombu. Proučavanje drugih svemirskih tijela će nam možda otkriti nove izvore energije, tamne, nevidljive materije i još mnogo toga.“

Fotografije: Specijalni astrofizički opservatorij RAN