Legenda o Bajkonuru, divovske „praćke“ iz koje izlijeću „vatrene“ rakete

Izvor: RIA Novosti / Anton Denisov

Izvor: RIA Novosti / Anton Denisov

Sve legendarne svemirske odiseje Sovjetskog Saveza započinjale su iz jedne te iste točke na karti Zemlje – iz kozmodroma Bajkonura, koji se nalazi u zabačenoj kazaškoj stepi. Mjesto, iz kojeg je lansiran prvi umjetni satelit Zemlje, prvi uređaj koji je doletio do Mjeseca i prvi pilotirani orbitalni brod, postao je jedan od simbola nove – svemirske – epohe. Čitava priča o Bajkonuru toliko je krcata raznim bajkama, kao što to često i biva s legendarnim mjestima, da je sad teško procijeniti što je od tih priča istina, a što laž.

„Bogata dolina“. Tako se s kazaškog jezika prevodi riječ Bajkonur, naziv pustinje prema istoku od Aralskog mora, mjesta odakle je započelo osvajanje svemira. Prema različitim planskim varijantama prvi (i najveći) kozmodrom u svijetu trebao je biti izgrađen u Dagestanu, u Marijskoj ili čak Astrahanskoj oblasti. No svoje ime dobio je zajedno s adresom u Kzil-ordinskoj oblasti, koja je bila idealna za njegovu izgradnju: ovdje je bilo dovoljno mjesta za pravilnu udaljenost između nadzemnih točaka radijskog prijenosa, potom blizina ekvatoru i veliki broj sunčanih dana u godini.

Među nomadima, koji žive u tim mjestima, dugo je postojala legenda o crnom pastiru. Govorili su da je nekad davno crni pastir vješto izradio od teleće kože ogromnu praćku te je, kad bi se na horizontu pojavili neprijatelji, odapinjao užareno kamenje. Kamenje je, padajući na zemlju, pobjeđivalo neprijatelje te ih prisiljavao na bijeg. Na tim mjestima nije ništa ponovno izraslo, životinje su uginule a ti dijelovi zemlje dugo su vremena ostajali spaljeni.

Ma koliko god to zvučalo kao maštarija, na tom području i danas se može vidjeti nešto slično: iz divovske „praćke“ kozmodroma izlijeću „vatrene“ rakete.  


Tajni put do zvijezda

Prvi korak na čovjekovom „putu“ u svemir napravljen je 12. siječnja 1955. Tog su dana na željezničkoj stanici Tjuratam otkvačili od tek pristiglog vlaka dva vagona iz kojih su izašli ljudi u propisnim uniformama. To je bila prva radna grupa koja je trebala pripremiti sve potrebno za dolazak glavnog odreda građevinara Bajkonura. 


Gagarin i Koroljov prije lansiranja. Izvor: RIA Novosti

Od stanice Tjuratam tračnice odlaze još kilometar te se prekidaju u stepi – taj željeznički krak nikad nije bio izgrađen. Govori se da je Sergej Koroljov, glavni sovjetski konstruktor raketno-svemirske tehnike, odlučio graditi poligon za lansiranje baš na onom mjestu gdje pruga završava u čistom polju. Tako je nastao prvi poligon – Gagarinov. A po tračnicama, odlivenim još na samom početku 20. st., dovoze i danas rakete.

Revolucionarna rješenja svemirskog aviona „Buran“
Prije 25 godina u orbitu je na superteškom nosaču „Energija“ prvi i posljednji put poslan višekratni teretni svemirski brod „Buran“. Sovjetski „svemirski avion“ bio je kolekcija stotina revolucionarnih tehnoloških rješenja. Što je postigao sustav „Energija-Buran“ i ima li danas neku budućnost?

Uzgred rečeno, sam kozmodrom je isprva bio nazvan u čast te same željeznice. No budući da se gradnja vodila u atmosferi najstrože tajne, u službenim dokumentima je figurirao pod drugim nazivom. Čak štoviše, nedaleko od budućeg kozmodroma izgrađen je lažni kozmodrom s praznim objektima, a pored njega čitav lažni grad sa školama, stambenim kućama i drugim objektima. Sve to da bi se pravi kozmodrom pravio u tajnosti.


Svemirski rekordi umjesto sportskih

Nije samo naziv podignutog objekta bio tajan, već i sama izgradnja. Sve građevinske materijale za kozmodrom dovozili su na stanicu Tjurata u običnim putničkim vagonima. Čak ni radnici, koji su ih istovarivali noću, nisu znali kakav se grandiozni projekt ostvaruje u njihovim rukama. Oni su do posljednjeg trenutka bili uvjereni da grade stadion. Naravno, nitko se nije pitao zašto je potreban stadion u nekakvoj napuštenoj kazaškoj stepi...

Postojala je još jedna legena o izgradnji. Kad su za Gagarinov poligon počeli kopati iskop, na dubini od 35 metara pronađeno je staro vatrište. Arheolozi su utvrdili njegovu starost – između 10 i 35 tisuća godina prije naše ere. Koroljov je smatrao da je to otkriće dobar znak. Do naših dana došle su ove njegove riječi: „Gradimo na granici života. Ako je prije nas ovdje postojao život, onda će i za nas to mjesto biti sretno“. Govori se da je komadić žeravice konstruktor uzeo kao uspomenu te ga je nosio u kutiji šibica. 


„Palme“ u stepi 

Uspješno lansiranje čovjeka u svemir iznenadilo je vlade zapadnih država i kozmodrom je privukao na sebe neviđeno zanimanje. A u lipnju 1966., kad je u SSSR-u u posjetu došao glavom i bradom Charles de Gaulle, između Sovjetskog Saveza i Francuske potpisan je sporazum o suradnji na području osvajanja i proučavanja svemirskog prostora. Tad je bilo odlučeno da će se za prva lica organizirati „ekskurzija“ na mjesto odakle su lansirani sovjetski svemirski uređaji.  


Svemirski avion „Buran“Izvor: RIA Novosti

Ta operacija pripreme susreta važnih gostiju ušla je u povijest pod kodnim nazivom: Palma. Sam generalni tajnik CK KPSS-a bio je zadužen za Palmu-1, koja je bila predviđena za delegaciju na čelu s francuskim predsjednikom De Gauellom.

25. lipnja 1966. gradić Lenjinsk, koji se nalazio 45 kilometara od Bajkonura, pretvorio se na jedan dan u Zvijezdograd. Grad je bliještao od čistoće; uoči dolaska visokih dužnosnika napravljen je remont gotovo na svakom uglu, počevši od novog asfalta do bojanja ograda.

Za goste bilo je organizirano lansiranje rakete sa satelitom serije Kosmos. Sve je to na De Gaullea ostavilo dubok dojam. Govori se da je njegov sin, gledajući iz dalekozora lansiranje rakete Istok, stalno ponavljao: „Ovo je kolosalno! Kolosalno!“. 

Za čitavu povijest kozmodroma bilo je „uzgojeno“ četiri takve „Palme“. Posljednji put kad su tako „glancali“ Bajkonur bilo je 1970., uoči dolaska francuskog predsjednika Georgesa Pompidoua. Međutim, Palmi je moglo biti i više, tko zna kakve još povijesne epizode može skrivati jedno od najtajanstvenijih mjesta SSSR-a.