MiG-31, zrakoplov-lovac budućnosti

Vojni stručnjaci kažu da ni danas, a ni u sljedećih 10 do 15 godina u svijetu neće biti avijacijskog kompleksa koji se po ključnim parametrima može usporediti s ruskim avionom MiG-31.

Arktički zaslon 

MiG-31, nadzvučni lovac-presretač, dvosjed (po kodifikaciji NATO-a Foxhound – „lovački pas lisičar“) predstavlja prvi sovjetski borbeni avion četvrte generacije. Postojala su dva razloga za izradu ovakvog aviona krajem 1960-ih godina – unutarnji i vanjski. S jedne strane, SAD je uveo u naoružanje strateške krstareće rakete i bombarder FB-111. Ovakvi njihovi proizvodi mogli su preletjeti Sjeverni pol i doći do granica SSSR-a na malim visinama, prateći reljef terena i ne ulazeći u vidno polje ruskih satelita. S druge strane, na ruskom sjeveru tada je zjapila rupa u radarskom pokrivanju (zaslonu) granice.

Radi pokrivanja te rupe i dočeka potencijalnih „gostiju“, odlučeno je da se u nebo iznad Arktika pošalju zrakoplovi koji su sposobni kontrolirati zračni prostor na širokom frontu u cjelokupnom visinskom dijapazonu. Takvi zrakoplovi bili su novi MiG-ovi, projektirani i razvijeni u istraživačko-projektnom birou OKB „Mikojan“, nazvanom po proslavljenom konstruktoru aviona Artemu Mikojanu (danas je to „Ruska zrakoplovna korporacija 'MiG'“ ). Nakon postavljanja ovih zrakoplova na bojevo dežurstvo američki izviđački avioni naglo su smanjili intenzitet letova uzduž granica SSSR-a.

Sada, kada pitanje zaštite interesa Rusije u Arktičkoj regiji poprima sve veću aktualnost, „arktičko“ iskustvo aviona MiG-31 može učiniti veliku uslugu sjevernim združenim jedinicama ruske vojske.

Najbolji po svim karakteristikama 

MiG-31 ima sposobnost presretanja i uništavanja svih ciljeva: od niskoletećih satelita do krstarećih raketa. Grupa presretača kontrolira veliki dio zračnog prostora, navodeći na cilj lovce i zemaljski komplekse PVO-a.

Ruski piloti ovaj su avion nazvali „leteći radar“, zbog izuzetnih mogućnosti radio- elektroničkog kompleksa u avionu. Osnovu kompleksa čini sustav upravljanja naoružanjem „Zaslon“, opremljen prvom faziranom antenskom rešetkom (FAR) u svijetu. FAR se od klasičnog radara razlikuje po tome što omogućuje premještanje zraka pri nepokretnoj anteni, kao i formiranje potrebnog broja zraka dok se prati nekoliko ciljeva istovremeno.

„Zaslon“ može uočiti 24 objekta na udaljenosti od 200 kilometara. Njegov kompjuter bira četiri najopasnija cilja i navodi na njih rakete velikog dometa klase „zrak-zrak“. Za druga četiri cilja (maksimalni broj ciljeva za istovremeni napad je osam) rade rakete srednjeg i malog dometa, ili se njihove koordinate predaju lovcima i protuavionskim (zenitno-raketnim) kompleksima na zemlji.

Stručnjaci tvrde da ni danas, a ni u sljedećih 10 do 15 godina u svijetu neće biti avijacijskog kompleksa koji se može usporediti s ruskim avionom MiG-31. Svi suvremeni lovci (osim aviona pete generacije) nisu u potpunosti nadzvučni, jer je kod njih vrijeme leta nadzvučnom brzinom ograničeno na 5 do 15 minuta zbog različitih ograničenja u vezi s konstrukcijom zmaja letjelice. Dužina leta nadzvučnom brzinom kod aviona MiG-31 limitirana je samo rezervom goriva. Štoviše, MiG-31 ima sposobnost probijanja zvučnog zida u vodoravnom letu i u načinu penjanja, dok većina nadzvučnih aviona premašuje brzinu M = 1 pri blagom pikiranju pod kutom manjim od 45 stupnjeva.

Povijest kratkotrajnog uzleta

Proizvodnja aviona MiG-31 počela je 1981. u tvornici Sokol u gradu Gorki (danas Nižnji Novgorod). Krajem 1994. bilo je izrađeno preko 500 takvih strojeva, poslije čega je njihova proizvodnja ograničena, te je sada u stroju ostalo njih stotinjak.

Rad na sveobuhvatnoj modernizaciji zrakoplova MiG-31 koji je započeo 1984., doveo je do izrade aviona MiG-31M. On je postao vrhunac vojne avijacije u SSSR-u, a čitav niz podataka o njemu nedostupan je do današnjih dana. Poznato je da MiG-31M po svojoj maksimalnoj brzini nadilazi sve slične avione u svijetu najmanje za 500 km/h. U kolovozu 1995. avion je prezentiran na aeromitingu „MAKS-95“ u Žukovskom, kada je izazvao oduševljene reakcije. Međutim, ni MiG-31M nije krenuo u serijsku proizvodnju.

Ipak, i u samom Sokolu, a i u remontnim postrojenjima sačuvali su se proizvodni kapaciteti, kadrovski sastav i dokumentacija potrebna za obnavljanje radova. Prema izračunima stručnjaka iz područja zrakoplovstva, sve to će barem za trećinu smanjiti vrijeme i proizvodne troškove za obnovu zrakoplova, tako važnih u obrani zračno-svemirskih granica.