„Admiral Nahimov“ se vraća u stroj

Izvor: Oleg Lastočkin / RIA Novosti

Izvor: Oleg Lastočkin / RIA Novosti

Teška nuklearna raketna krstarica „Admiral Nahimov“ dobiva novo udarno naoružanje, nove PVO komplekse i novu elektroniku. U čemu se sastoji smisao radikalne obnove naoružanja jedne od najmoćnijih krstarica na svijetu?

U Rusiji su počeli radovi na remontu i krupnoj modernizaciji teške raketne krstarice na nuklearni pogon (TARKR) „Admiral Nahimov“. Radovi će trajati četiri godine te će biti završeni 2018. Ukupna cijena radova mogla bi iznositi nekoliko desetina milijardi rubalja.

Brod treba dobiti potpuno novi komplet naoružanja, apsolutno nove mogućnosti, te bi tako mogao poslužiti floti još koju desetinu godina.


Raketni bojni brod

Brodu „Admiral Nahimov“ kobilica je položena 1983. Do 1992. nosio je ime „Kalinin“. Dužina mu je 250 metara, a širina 28,5 metara. Maksimalna visina iznad vode iznosi 59 metara, a gaz - preko 10 metara. Korpus teške krstarice podijeljen je na 18 vodootpornih odsjeka, ima solidnu konstruktivnu zaštitu, a oklopna zaštita izdvojenih segmenata podmornice je do 100 milimetara.

Teške nuklearne raketne krstarice iz projekta 11442 „​​Orlan“ namijenjene su omogućavanju borbene čvrstine i stabilnosti snagama Ratne mornarice koje djeluju u udaljenim morskim i oceanskim područjima. Osim toga, one mogu nanositi udare po udarnim skupinama nosača aviona i uništavati protupodmorničke neprijateljske snage, kao i nuklearne podmornice (APL) i površinske brodove. 

Solidne dimenzije, dobra zaštita, kao i jako udarno i obrambeno naoružanje Amerikancima su dali povod da ovaj tip brodova zovu „atomskim bojnim krstaricama s raketnim naoružanjem“ (BCGN - Battlecruiser Carrying Guided Missiles, Nuclear-Powered) ili čak „raketni bojni brodovi“.


Glavni kalibar
 

Osnovni pravac modernizacije bit će kompleks naoružanja na brodu. Prije svega bit će zamijenjen glavni kalibar - protubrodski raketni kompleks (PKRK) P-700 s nadzvučnim dalekometnim protubrodskim raketama operativne namjene (PKR) 3M45 „Granit“. Ove rakete mogu probijati gotovo svaku PVO jedinicu s minimalnim gubicima na udaljenosti do 550 kilometara. 3M45 do cilja dovodi polupancirnu bojevu glavu težine 750 kilograma, zatvorenu u čvrsti korpus, koji se ne može probiti čak ni 30-milimetarskim pancirnim zrnima, što presretanje čini još težim.

Budući da može razlikovati razne tipove i klase brodova i uništavati njihove slabe točke, raketa još dugo može ostati u naoružanju. Ipak, ona će biti zamijenjena i na krstaricama ovoga tipa, kao i na nuklearnim podvodnim raketnim krstaricama iz projekta 949A. Vjerojatno razlog leži u tome što je „Granit“ prespecijaliziran: tako skupu i tešku protubrodsku raketu (PKR) bilo bi šteta rashodovati za nešto što je manje od razarača ili krstarice, a bolje od nosača aviona.

Ukupni kapacitet kompleksa je već objavljen - 80 lansirnih jedinica. Kakve će to rakete biti? Od protubrodskih raketa bit će tu PKR ON P-900 3M55 „Oniks“ i 3M54 „Birjuza“ sustavi oružja „Kalibr“.

„Oniks“ bez daljnjeg posjeduje sve mogućnosti „Granita“ na planu grupne taktike a kako je izrađen na suvremenijoj elementnoj bazi, ima i veću zaštitu od ometanja. Manji domet i manja masa bojeve glave kompenzirani su većim brojem raketa.


Za i protiv
 

Povijest ruskih podmornica
Rusija je izgradila svoju prvu podmornicu još 1904. godine i uskoro postala prva zemlja koja je upotrijebila ova plovila u nekom oružanom sukobu. Nuklearne podmornice danas su ponos nacije i garantiraju njezinu neovisnost.

Ova modernizacija ima dosta protivnika i zagovornika. Protivnici ovu klasu brodova smatraju „beskorisnom kao piramide“, a njihovu modernizaciju vide kao suvišno trošenje novca.

Naravno, umjesto modernizacije može se izgraditi određeni broj korveta ili fregata. Međutim, flota se ne može sastojati samo od takvih i sličnih brodova, nego su joj potrebni „temeljni“ brodovi koji imaju maksimalne mogućnosti kako u području PVO-a, tako i udarne. Cijena modernizacije sigurno neće biti viša od vrijednosti jednog razarača. A borbene mogućnosti će po svemu sudeći biti veće.

S druge strane, floti su osim „Orlana“ potrebne i nuklearne podvodne krstarice iz projekta 885M, kao i modernizacija ostalih projekata, perspektivni razarači, fregate projekata 22350 i 11356R, desetine korveta. Za sve to potrebno je dosta novca. Pri tom ne treba zaboraviti da je Rusija prije svega kontinentalna država, a to znači da flota za nju nije glavni vid Oružanih snaga, nikad to nije bio, niti će biti. U svemu je potrebna mjera, a ona se u glavnim crtama i poštuje: udio flote u Državnom programu naoružanja do 2020. iznosi manje od četvrtine.


Tko je sljedeći?
 

Naravno da će ovako krupna modernizacija zahtijevati zamjenu većine brodskih radio-lokacijskih i radio-tehničkih sredstava, kompjuterskih kompleksa i hidroakustičkih sredstava na brodu. Zapravo, na kraju će to biti potpuno drugačiji brod.

Zna se da će sljedeći brod na doku za remont i istovjetnu modernizaciju biti teška nuklearna raketna krstarica „Petar Veliki“ koja je još aktivna. Ona će najvjerojatnije biti brže modernizirana jer je u mnogo boljem stanju, a i tehnologija radova će već biti poznata. Po svemu sudeći, radovi na ovom brodu bit će završeni 2021. A do tada će već biti izgrađeno dovoljno brodova iz novih projekata, kako bi se „raketnim bojnim brodovima“ („Link“) napravila dostojna pratnja.