S-300, noćna mora generala NATO-a

S-300P predstavljen je na paradi povodom Dana Pobjede na Crvenom trgu u Moskvi. Na fotografiji: probe za Paradu Pobjede u okolici Moskve. Izvor: ITAR-TASS

S-300P predstavljen je na paradi povodom Dana Pobjede na Crvenom trgu u Moskvi. Na fotografiji: probe za Paradu Pobjede u okolici Moskve. Izvor: ITAR-TASS

S-300 pripada porodici sovjetskih, a zatim i ruskih protuavionskih raketnih sustava. Ruski vjesnik pripremio je pregled nekoliko modifikacija ovog snažnog sustava.

Povijest nastanka

Zbog sve većih mogućnosti sredstava zračnog motrenja javljanja i navođenja, uključujući i pojavu strateške krstareće rakete ALKM (air-launched cruise missile), gotovo istodobno s radom na stvaranju raketnog PVO sustava „Patriot“ na Zapadu, u Sovjetskom Savezu se kasnih 1960-ih počelo s radom na novom protuavionskom raketnom sustavu s dometom djelovanja oko 100 km.

Izrađen je kao univerzalni (protuzrakoplovni i proturaketni) sustav pod nazivom S-300. Prva testiranja obavljena su sredinom 1970-ih.


Namjena i karakteristike

Protuavionski raketni sustav S-300V. Na fotografiji: vojne vježbe bjeloruske armije u Rusiji (Astrahanska oblast, poligon „Ašuluk“). Izvor: RIA Novosti

Prvi raketni PVO sustav srednjeg dometa S-300 namijenjen je obrani važnih administrativnih, industrijskih i vojnih objekata od napada iz zraka avionima strateške i taktičke avijacije, kao i krstarećim i aerobalističkim raketama. Ovaj sustav postao je osnova protuavionskih raketnih jedinica protuzračne obrane zemlje od 1975.

Najvažnija karakteristika ovog sustava je višekanalnost koja omogućuje istovremeno gađanje nekoliko ciljeva (što je od posebnog značaja kod odbijanja masovnih napada neprijateljske avijacije i krstarećih raketa), kao i visoki stupanj mobilnosti.

 

ZRS S-300PS

ZRS S-300PS je uveden u naoružanje 1983. kao samohodna varijanta (zbog toga slovo „S“ u indeksu, „P“ znači PVO), a izrađena je uz korištenje iskustva iz vođenja borbenih djelovanja u Vijetnamu i na Bliskom Istoku, gdje je izdržljivost sredstava PVO-a u velikoj mjeri ovisila o njihovoj mobilnosti i sposobnosti da pravovremeno izbjegnu napade protivnika.

Postoji serija različitih modifikacija sustava S-300. Osim kopnenih varijanti (na kotačima ili gusjeničarima) u naoružanje je uveden i brodski sustav.

Novi protuzrakoplovni raketni sustav mogao je za najviše 5 minuta zauzeti položaj za djelovanje ili se razviti na novoj poziciji za djelovanje izravno iz marševskog poretka. Poslije 1991. raketni PVO sustav je ispitan na poligonu. Tom prilikom prikazan je njegov značajan potencijal kao proturaketnog sredstva koje je po tim pokazateljima nadilazilo američki protuavionski raketni kompleks „Patriot“.


ZRS S-300PMU

ZRS S-300PMU („M“ - mobilni), bez obzira na sličnost po izgledu, bitno se razlikuje od prethodnih modifikacija sustava. Jedna od osnovnih razlika S-300PMU u odnosu na ostale varijante, kao i na PV raketni kompleks „Patriot“, sastoji se u novoj jednostupanjskoj protuavionskoj vođenoj raketi.

ZUR 48N6 uništava zrakoplove koji lete brzinom do 1800 m/s na maksimalnoj udaljenosti do 150 km, a slabo uočljive krstareće rakete koje djeluju na visini nižoj od 100 m uništava u dometu do 38 km. Raketa se nalazi u stalnoj borbenoj spremnosti tijekom čitavog jamstvenog roka upotrebe, bez potrebe za rutinskim održavanjem.

S-300PMU se proizvodi u mobilnoj varijanti (na šasiji motornih vozila visoke prohodnosti) i u vučnoj varijanti.

Proizvodnja sustava S-300PMU i S-300PS, koji su mnogo godina činili temelju PVO Rusije, bila je prekinuta 2011. jer oružane snage postupno prelaze na suvremenije modifikacije protuavionskih raketnih sustava (zenitno-raketnih sustava - ZRS).


ZRS S-300PMU1

ZRS S-300PMU1 velikog dometa namijenjen je borbi protiv suvremenih aviona koji se nalaze u širokoj uporabi, kao i krstarećih, aerobalističkih, taktičkih i operativno-taktičkih raketa.

Ovaj automatizirani sustav, otporan na ometanje, može se primjenjivati ​​autonomno i u sastavu grupacije PVO. Prvi serijski obrazac sustava bio je predstavljen na Moskovskom avio-svemirskom salonu 1995. godine (MAKS-95).

Cijena

Cijena kompleta S-300PMU1 (s 12 lansirnih uređaja u kompletu) iznosi 115 milijuna dolara.

Od prototipa protuavionskog sustava S-300PMU1 razlikuje se, između ostalog, po povećanoj daljini uništenja aerodinamičkih i balističkih ciljeva do 150 km, odnosno 40 km, i po većem rasponu brzine uništavanih ciljeva (35-2800 m/s). Sustav može biti izveden u mobilnoj i stacionarnoj verziji.


ZRS S-300PMU2 „Favorit“

ZRS S-300PMU2 „Favorit“ velikog dometa (dublja modernizacija S-300PMU1) namijenjen je zonskoj obrani važnih vojnih i državnih objekata, kao i grupacija vojnih sastava od napada svih tipova suvremenih sredstava za zračno izviđanje, javljanje i navođenje tijekom dana i noći, u svim vremenskim, klimatskim i fizičko-geografskim uvjetima, pod intenzivnim radioelektroničkim protudjelovanjem protivnika.

Neke bitne karakteristike PVO sustava S-300 „Favorit“ ogledaju se u:

- Povećanoj krajnjoj granici daljine zone uništenja do 200 km;

- Povišenoj učinkovitosti borbe protiv aerodinamičkih i slabouočljivih ciljeva na granično malim visinama u složenim uvjetima ometanja;

- Mogućnosti integriranja u ostale sustave PVO-a, uključujući i sustave NATO-a, kao i korištenje raketa ZRS S-300PMU1

Sustav „Favorit“ danas predstavlja najuniverzalniji sustav PVO s velikim izvoznim potencijalom. Prethodni sustavi S-300PMU i S-300PMU1 mogu se doraditi do razine S-300PMU2.


Komplet sustava „Favorit“

Nasljednici

Sljedeću generaciju protuavionskih raketnih sustava koji su rađeni na temelju porodice S-300 čine ruski sustavi S-400.

Sustav „Favorit“ sastoji se od zapovjedne stanice s akvizicijskim radarom (radar za pretraživanje), s kojom je povezano do 6 protuavionskih raketnih kompleksa (zenitno- raketnih kompleksa - ZRK). Zapovjedna stanica služi za automatski raspored ciljeva između ZRK i ne sadrži rakete. Univerzalni pokretni jarbol poboljšava mogućnosti upravljanja vatrom na daljinu. Uz to, „Favorit“ može imati dvije radarske stanice: svevisinsku i niskovisinsku.

Svaki PV raketni kompleks koji ulazi u sastav sustava ima do 2 samohodna lansera, koji svaki mogu nositi po 4 rakete, kao i po jedan radar za osvjetljavanje ciljeva i navođenje.


Geografija

U trenutku raspada SSSR-a na njegovom teritoriju postojalo je oko 3000 lansirnih uređaja različitih varijanti ZRS S-ZOO. S-300 nikada nije sudjelovao u realnim borbenim djelovanjima. Zemlje koje imaju S-300 često provode školska gađanja, kako bi različiti stručnjaci na temelju analize vježbi potvrdili da je riječ o PVO-sustavu veoma visoke borbene sposobnosti.

Po nizu osnovnih performansi S-300 nadmašuje svog američkog konkurenta - sustav „Patriot“.

Osim Rusije, danas se različite modifikacije ZRS S-300 nalaze u nizu zemalja CIS-a, kao i u Slovačkoj, Bugarskoj, Grčkoj (na otoku Kreti), Kini, Vijetnamu, Venezueli i Alžiru. Postoje i informacije da je sustav posjedovala u jednom trenutku i Hrvatska, kao i podaci o planovima Turske da nabavi S-300. SAD je devedesetih godina došao do određenih komponenti ovog sustava, radi njegovog detaljnijeg proučavanja. Na temelju tehnologija S-300 i uz pomoć ruskih specijalista napravljen je južnokorejski PVO raketni sustav Cheolmae-2.