Ruski osvajači Sjevernog pola

Ledolomac „Jamal“ (1992.). „Jamal“ je postavio rekord u debljini polomljenog leda (9 metara). Kao i drugi ledolomci njegove klase, može se kretati i lomiti led i unaprijed i unazad. Izvor: ITAR-TASS

Ledolomac „Jamal“ (1992.). „Jamal“ je postavio rekord u debljini polomljenog leda (9 metara). Kao i drugi ledolomci njegove klase, može se kretati i lomiti led i unaprijed i unazad. Izvor: ITAR-TASS

Nuklearni ledolomci: samo Rusija posjeduje mirnodopski instrument za osvajanje polarnih područja.

U svijetu je odavno počela utrka za osvajanje Arktika i njegove resurse. Aktivisti Greenpeacea su se opekli na ruskoj naftnoj platformi „Prirazlomnaja“, Rusija aktivno razvija infrastrukturu Sjevernog morskog puta, SAD će uložiti preko 8 milijardi dolara u projekte za Arktik. Ruski vjesnik donosi priču o mirnodopskom instrumentu za osvajanje vječitog leda polarnog kruga, koji u svijetu postoji samo u Rusiji.

„Lenjin“

Za sve vrijeme svoje eksploatacije „Lenjin“ je prošao 654 tisuće milja, a od toga je po ledovima prošao 563,6 tisuća milja (približno odgovara dužini od 30 obujama Zemlje po ekvatoru) i bio je povučen iz sastava flote nakon 30 godina, 1989. U izgradnji ledolomca sudjelovalo je 510 poduzeća i organizacija u zemlji. 

„Lenjin“ danas stoji u svom vječnom pristaništu u Murmansku i otvoren je za posjetitelje kao brod- muzej i jedna od znamenitosti grada.

Donosimo priču o nuklearnim ledolomcima, jedinstvenim ruskim brodovima bez kojih bi proučavanje Arktika jednostavno bilo nemoguće.


Titani iz prošlosti

Prioritetni zadatak nuklearnih ledolomaca od trenutka njihove izgradnje do danas predstavlja omogućavanje i osiguravanje teretnog prometa Sjevernim morskim putem tijekom čitave godine: u Sibir se dostavljaju različiti tereti za razradu naftnih nalazišta i uređenje naseljenih mjesta, a izvoze se rudarski proizvodi, drvna građa, nafta, plin i ostali resursi.

Povijest osvajanja Arktičke regije ovim moćnim strojevima datira od „Lenjina“, ali ne osobno od Vladimira Iljiča, već od broda koji je prvi u svijetu imao nuklearni pogon i nosio ime ruskog revolucionara. Porinut je 1959. s navoza Admiraltetskog brodogradilišta u Lenjingradu. „Lenjin“ je postao etalon za postignuća sovjetske privrede toga vremena: imao je 70 tisuća dijelova, ukupna dužina zavarenih spojeva iznosila je više od 6 tisuća kilometara.

Drugi u svijetu nuklearni ledolomac „Arktika“ (1975.-2008.), izgrađen u „Baltičkoj tvornici“, ipak je bio prvi kada je riječ o sasvim drugoj kategoriji, jer je to bio prvi površinski (nadvodni) brod koji je doplovio do Sjevernog pola. Poslije smrti generalnog sekretara KPSS L.I. Brežnjeva 1982., ledolomac je u njegovu čast promijenio ime. Ipak, već 1986. brodu „Arktika“ je vraćeno njegovo izvorno ime.

Serija ledolomaca „Arktika“

Mogli su se lako pretvarati u pomoćnu borbenu krstaricu. Ovoj klasi pripada šest od devet nuklearnih ledolomaca koji su napravljeni u godinama koje su slijedile.

Brodovi iz ove klase koji su bili izgrađeni kasnije, bili su obloženi specijalnim polimerskim premazom u cilju smanjenja trenja. Ledolomci poput „Arktika“ mogu lomiti led, kretati se i naprijed, i unazad, što znači da gotovo ne postoji mogućnost da upadnu u ledenu zamku.

Budući da su ovi brodovi projektirani za uvjete u hladnim arktičkim vodama, zanimljiva je činjenica da je nemoguć njihov prelazak na Južnu hemisferu za izvršavanje zadataka na Antarktiku zbog toga što bi tada temperatura u određenim dijelovima broda dostizala i 50 stupnjeva pri minimalnoj snazi ​​reaktora.

Ledolomci „Arktika“ mogu do 8 mjeseci ploviti u režimu autonomne plovidbe, a tijekom kampanje 1999.-2000. prvi brod „Arktika“ postavio je rekord autonomije plovidbe (za ovaj tip brodova), provevši na moru cijelu godinu, i to bez i jednog jedinog kvara.


Gospodari Sjevernog ledenog oceana

Novi vladari Arktika
Izgradnju novih nuklearnih ledolomaca u Rusiji prate povoljni izvještaji i najave o uvećanju prometa duž Sjevernog morskog puta. Prvi od novih, brod čija je izgradnja započela u studenom ove godine na navozu „Baltičke tvornice" u Sankt-Peterburgu, i koji još uvijek nema ime, bit će jedanaesti nuklearni ledolomac u Rusiji i prvi koji je projektiran nakon 1990.

Rusija je jedina zemlja na svijetu koja izgrađuje i posjeduje nuklearne ledolomce. Ovi brodovi-divovi imaju velik geopolitički značaj zato što osiguravaju Rusiji prohodnost na Sjevernom ledenom oceanu kakvu nema nijedna druga država.

U kolovozu 2005. ruski nuklearni ledolomac „Arktika“ postavio je još jedan rekord: prošao je milijunitu milju od dana svog stupanja u službu, što gotovo pet puta nadilazi udaljenost od Zemlje do Mjeseca.

Danas se brodovi na nuklearni pogon iz ove serije ne koriste samo za provođenje trgovačkih brodova, nego i za dopremanje polarnih ekspedicija, plutajućih stanica, a od 1990. i za turistička krstarenja u smjeru Sjevernog pola, jer su brodovi ove klase opremljeni udobnikkim turističkim blokom. Na brodu postoji bazen, kino dvorana sa 100 mjesta, sportska dvorana, knjižnica, pa čak i sauna.

Brodovi tipa „Arktika“ koji su kasnije uslijedili: „Sibir“ (1977.-1992.), „Rusija“ (1985.-2013.), „Sovjetski Savez“ (1989.-2010.) ubrzali su proces osvajanja polarne regije i razvijali su uspjehe svojih prethodnika.

Novu etapu u razvoju pomorskog transporta u arktičkim uvjetima označila je izgradnja nuklearnog ledolomca-trgovačkog broda „Sevmorput“, koji je uveden u službu 1988. Za jednu plovidbu na „Sevmorputu“ je natovareno toliko tereta (namirnica, odjeće, opreme), da je stanovništvu Krajnjeg sjevera bilo dovoljno za cijelu godinu.

„Sevmorput“

Od trenutka podizanja zastave i početka radova, nosač teglenice i kontejnera „Sevmorput“ je prošao 302000 milja, prevezao preko 1,5 milijuna tona tereta, sa samo jednim punjenjem nuklearnog reaktora za to vrijeme.

Početkom ove godine objavljeno je da će „Sevmorput“, koji je duže vrijeme bio ukotvljen, ponovno ploviti. Za njega su se našli novi zadaci, prvenstveno oni ruskog Ministarstva obrane. Oni se odnose na osiguravanje dislociranja i prisutnosti vojnih formacija u regiji ruskog Arktika, rad na obnavljanju infrastrukture aerodroma i luka Novosibirskih otoka, Zemlje Franje Josipa i ostalih područja Krajnjeg sjevera.

Još jedan jedinstveni tip ledolomaca na nuklearni pogon predstavljaju projekti „Tajmir“ (1988.) i „Vajgač“ (1990.), to su ledolomci s malim gazom, izgrađeni u helsinškom brodogradilištu „Morska Tehnika Wärtsilä“, od sovjetskog čelika visoke čvrstoće, s tim što im je ugrađena sovjetska tehnika, uključujući i nuklearni uređaj. Ovi ledolomci posebno su namijenjeni radu na malim dubinama na ušćima arktičkih rijeka, kao što su Ob i Jenisej.


Iz sadašnjosti u budućnost

Nakon raspada Sovjetskog Saveza, bez obzira na sve financijske probleme s kojima se zemlja suočila, flota na nuklearni pogon nastavila je svoj ​​razvoj. Danas su u stroju nuklearni ledolomci „Jamal“ (1992.) i „50 godina Pobjede“ (2007.) (najmoćniji ledolomac na svijetu), sagrađeni po projektu „Arktika“, čiju je kvalitetu potvrdilo vrijeme.

Svi ruski ledolomci bazirani su u Murmansku, gdje se nalazi i FGUP (Federalno državno unitarno poduzeće) „Atomflot“ koje upravlja njima.

LK- 60JA

Sa svojom dužinom od 169 m i širinom 33 m, što omogućuje primjerice praćenje tankera za ukapljeni prirodni plin, iz projekta „Jamal-SPG“, LK-60JA će biti opremljen s dva nuklearna reaktora nove generacije RITM-200, razvijenim u Eksperimentalnom konstruktorskom birou za strojogradnju „I. I. Afrikantov“.

No, ruska inženjerska misao ne tapka u mjestu. U utrci za resurse, u „Baltičkoj tvornici“ je već položena kobilica novog ledolomca iz projekta LK-60JA. On ima promjenjivi gaz, pa se može koristiti kako u dubokim vodama, tako i na ušćima sibirskih rijeka, što će omogućiti da samo on izvršava zadatke koje danas vrše dva ledolomca tipa „Arktika“ i „Tajmir“.

Vrijednost ugovora za izgradnju LK-60JA iznosi oko 1 milijarde 113 milijuna američkih dolara, a na redu su još dva broda toga tipa.

Danas se također radi na projektu nuklearnog superledolomca tipa LK-110JA. Njegov glavni zadatak bit će osiguravanje navigacije Sjevernog morskog puta kroz cijelu godinu i provođenje ekspedicija na Arktik. Očekuje se da će projektantska dokumentacija biti završena do 2016.

Povjest osvajanja Arktika se nastavlja. I Rusija, kao zemlja s jedinstvenom tradicijom u nuklearnom brodarstvu, ima čime odgovoriti na izazove sutrašnjice.