SSSR, zemlja prve uspješne operacije promjene spola

Profesor Viktor Kalnberz s latvijskog Znanstvenoistraživačkog instituta za traumatologiju i ortopediju, čovjek koji je izvršio prvu uspjelu operaciju promjene spola na svijetu. Fotografija: RIA Novosti (1978.)

Profesor Viktor Kalnberz s latvijskog Znanstvenoistraživačkog instituta za traumatologiju i ortopediju, čovjek koji je izvršio prvu uspjelu operaciju promjene spola na svijetu. Fotografija: RIA Novosti (1978.)

Malo je poznato da je prva uspješna operacija promjene spola izvedena u SSSR-u 1972. godine. Prije toga kirurzi se nisu upuštali u takve operacije, osim kada su pomagali ljudima koji bi se rodili kao hermafroditi. Odluku o operaciji donijeli su medicinski stručnjaci, psihijatri i državno vodstvo. Muškarac koji je nastao ovom operacijom sretno je doživio oko 70 godina starosti i dva puta se ženio.

U zimu 1968. u kabinet sovjetskog kirurga Viktora Kalnberza u Rigi ušla je atraktivna crnka. „Znam da ćete me pokušati odgovoriti. Nemojte pokušavati. Sigurna sam: priroda je pogriješila što me je učinila ženom. Molim Vas da ispravite taj propust.“

U studenom 1972. pacijentica je napustila kliniku. Ovaj put s novim, muškim tijelom i novim dokumentima. Bila je to prva uspješna operacija promjene spola. Ne samo u Sovjetskom Savezu, nego i na svijetu. Prethodne četiri operacije su proizvele hermafrodite.

Međutim, umjesto čestitki, doktor Kalnberz zamalo nije izgubio posao i za dlaku je izbjegao zatvor. Operacija promjene spola nije jedino „intimno“ područje medicine u kojem je akademik Kalnberz bio pionir. On je izumio u to doba jedinstvenu proceduru ugradnje proteze za liječenje impotencije i na taj način pomogao mnogim sovjetskim muškarcima s ovim problemom. No, liječenje impotencije nije imalo posebno važno mjesto u ideologiji zemlje.

„Mene ta [današnja] situacija užasava - nepostojanje granica, kontrole, kada čovjek čim osjeti privlačnost prema osobi svog spola odmah odlazi kod kirurga. A kirurg je za novac spreman odmah ga prekrojiti.“

Viktor Kalnbernz

Viktor Kalnberz kaže da ne zna ništa o daljnjem životu pacijentice i da ne zna njezino novo ime. Rođenjem se zvala Ina. „On se jako bojao da bi se o operaciji moglo saznati. Zato sam ga, kada su mu pri izlasku iz bolnice dali dokumente, molio da mi ne kaže ni novo ime, ni adresu. Nisam čak znao niti njegov broj telefona. Jedino što sam tražio je da me povremeno nazove i da mi ispriča o svom stanju. Posljednji put sam njegov glas čuo prije više od pet godina. Tada je imao gotovo sedamdeset godina“, kaže kirurg.

A kada je Ina prvi put prekoračila prag kabineta direktora latvijskog Znanstvenoistraživačkog instituta za traumatologiju i ortopediju Viktora Kalnberza, imala je nešto manje od trideset. Bila je talentirani inženjer koji je obećavao, jedina i voljena kći obitelji i vrlo privlačna žena.


Operacija ili samoubojstvo

Sovjetski muškarac kojeg je stvorila medicina cijeli daljnji život radio je kao inženjer i dva puta se ženio. Ožiljke od operacije objašnjavao je prometnom nesrećom.

Iz Ininog pisma Kalnberzu: „(...) Od najranijeg djetinjstva u meni je živjelo čvrsto uvjerenje da sam dječak. Imala sam čisto muške sklonosti i težnje, koje su me postupno udaljile od ljudi, lišile mogućnosti da imam prijatelje i obitelj... Kad mi je bilo 12 godina, doživjela sam prvu ljubav, ali prema osobi ženskog spola. Ovaj osjećaj mi je prvi put sa surovom jasnoćom otkrio svu beznadnost mog položaja. (...) Ja nemam i ne mogu imati nikakvu nadu da će me netko jednog dana osloboditi nužnosti da živim pod maskom, da nosim odjeću koja u meni izaziva odvratnost, da se pretvaram čak i u krugu najbližih i najbliskijih. Sad imam 30 godina (...) I čak i ako bih nekim čudom osjetila privlačnost prema nekom muškarcu, meni je sasvim nemoguće u četvrtom desetljeću života početi iz temelja mijenjati svoj ​​život, učiti čisto ženske poslove i navike, o kojima imam samo vrlo nejasnu predodžbu. Ako bih i morala takve stvari na silu raditi, bolje je da se objesim...“

„U tom trenutku već sam bio operirao nekoliko osoba koje su rođene kao hermafroditi i moj program pomoći muškarcima koji su izgubili potenciju uslijed ranjavanja stjecao je sve veće priznanje. U principu, same operacije ove vrste nisu bile novina“, objašnjava doktor Kalnberz.

Dama koja je tražila operaciju za sobom je imala tri pokušaja samoubojstva, između ostalog i zbog neuzvraćene ljubavi prema ženi.


Tajna novog muškarca

No prošlo je mnogo vremena prije nego što je Ina uspjela doći na operacijski stol. „Suosjećao sam s Inom, ali odlučivanje o njezinoj sudbini nije ovisilo samo o meni. Bio je sazvan konzilij na kojem su sudjelovali endokrinolozi, seksopatolozi, ginekolozi, psihijatri. Svi su zaključili da u ovom slučaju pacijentu nije moguće pomoći tradicionalnim metodama. Posljednju riječ imao je ministar zdravstva Letonske SSR. On je dao dozvolu, ali ipak nije potpisao nikakav dokument“, sjeća se kirurg.

Dok su trajala savjetovanja Kalnberz se trudio malo po malo prikupljati informacije o sličnim operacijama u drugim zemljama. Ispostavilo se da su samo četiri takve operacije bile izvedene do tad. Posljednja je bila u Čehoslovačkoj. No s medicinske točke gledišta nijedna od njih nije bila izvedena do kraja. Ljudi su poslije tih operacija ostajali i muškarac i žena.

Kalnberz priča kako se sustezao izvesti ovu operaciju zato što je trebao promijeniti nešto što je dala priroda.

Savjetovanja su trajala dvije godine. Ina je 17. rujna 1970. prvi put legla na operacijski stol. Pretvaranje u muškarca izvodilo se u nekoliko etapa. Danas mikrokirurgija omogućuje izvođenje  ove promjene tijekom jedne operacije. Prema riječima stručnjaka, bilo je vrlo teško ovaj eksperiment zadržati u tajnosti.

Novi muškarac želio je istaknuti svoju mušku vanjštinu, želio se ponašati kao muškarac, glas mu je ogrubio nakon primanja hormonalne terapije. „Nosio je hlače, stalno je odlazio u garažu, gdje se družio sa šoferima bolnice. Volio je grubo psovati, pušiti i piti u muškom društvu“, sjeća se doktor.

Muškarac kojeg je stvorila medicina cijeli daljnji život je radio kao inženjer i dva puta se ženio. Ožiljke od operacije objašnjavao je prometnom nesrećom.

Samog doktora su provjeravale različite komisije, što se moglo negativno odraziti na njegovu karijeru i život, ali dobio je samo strogi ukor. Ovaj događaj držao se u tajnosti punih 20 godina. Viktor Kalnberz je radio do svoje osamdesete godine. Takozvane „intimne“ operacije samo su jedno od područja njegove djelatnosti. Sudjelovao je u oporavku astronauta, jednom pacijentu je produžio nogu za 60 centimetara. No u svim priručnicima nakon navođenja njegovih zvanja i nagrada obavezno se spominje ova prva, jedinstvena operacija.

Kirurg je uvjeren da danas ljudi imaju prelakomislen odnos prema promjeni spola. „Mene ta situacija užasava - nepostojanje granica, kontrole, kada čovjek, čim osjeti privlačnost prema osobi svog spola odmah odlazi kirurgu. A kirurg je za novac spreman odmah ga prekrojiti. No postoje i ljudi koji bez takve operacije ne mogu. Mislim, primjerice, na one koji pate od 'zloćudne' transseksualnosti. Tijekom svog rada ja sam izveo pet takvih operacija. I siguran sam da su tim ljudima one bile životno neophodne“, zaključuje Kalnberz.

Ruski tekst na sajtu Mk.ru