Uspješni let „Jarsa“ iz podzemnog silosa

„Jars“ je ranije testiran samo u mobilnoj verziji. Izvor: RIA „Novosti"

„Jars“ je ranije testiran samo u mobilnoj verziji. Izvor: RIA „Novosti"

Rusija je izvršila prvo probno lansiranje strateške rakete RS-24 „Jars“ podzemnog baziranja: raketa lansirana iz Arhangelske oblasti, na krajnjem sjeveru europske Rusije, pogodila je cilj na Kamčatki na ruskom Dalekom istoku, i to „u uvjetima koji su maksimalno slični borbenim“, što najvjerojatnije znači da je raketa izdržala radio elektroničko ometanje.

S poligona Pleseck“ u Arhangelskoj oblasti na ruskom Krajnjem sjeveru, 24. prosinca je obavljeno prvo probno lansiranje balističke strateške rakete podzemnog baziranja s motorom na čvrsto gorivo, iz kompleksa Jars“ (RS-24 ili SS-29 po klasifikaciji NATO-a), po poligonu Kura“ koji je dislociran na poluotoku Kamčatka na ruskom Dalekom istoku. Bojeve glave rakete (prema nekim podacima bilo ih je tri ili četiri) uspješno su stigle na zadane ciljeve. Ovo je novinarima priopćio predstavnik Raketnih jedinica strateške namjene, pukovnik Igor Jegorov.

Nenuklearna strategija nuklearnog arsenala
Modernizacija strateškog nuklearnog potencijala Rusije i dalje je prioritet u razvoju njezinih oružanih snaga. Ujedno, najnovije izjave ruskog vojnopolitičkog vodstva svjedoče da osim nuklearne strategije u obzir valja uzeti i faktor visokopreciznog oružja kao sredstva za rješavanje strateških zadataka konvencionalnim udarnim sustavima.

Po izjavama časnika, osnovni ciljevi lansiranja bili su potvrda borbene sposobnosti, pouzdanosti, sigurnosti, letačko-tehničkih karakteristika i preciznosti raketnog kompleksa u uvjetima koji su maksimalno slični borbenim“. Pukovnik nije precizirao kakvi su to uvjeti koji za Jars“ najviše liče na borbene. Ali jasno je da su, također u cilju vježbe, protiv rakete radili“ različiti sustavi za radio elektroničku borbu, jedinice zaštite kompleksa su odbijale napade hipotetičkih terorista, naredba za lansiranje bila je relativno neočekivana. Ne treba zaboraviti da su jedinice morale djelovati i u sredstvima za protukemijsku i proturadijacijsku zaštitu. Premda ni o tome nema točnih podataka.

Ipak, činjenica je da su se prethodna testiranja Jarsa“ na poligonu Pleseck“ realizirala samo s mobilnog lansirnog uređaja koji je vršio marš sa zadane pozicije i u nekom trenutku dobio naredbu za lansiranje rakete. Mobilni kompleksi Jars“ nalaze se u naoružanju Ivanovske raketne divizije Raketnih jedinica strateške namjene (RJSN), njima se obnavlja i nadopunjuje naoružanje u Novosibirskoj i Tagilskoj diviziji, gdje su se ranije na borbenom dežurstvu nalazili zemaljski mobilni kompleksi Topol“. Od 2014. naoružanje počinje se zamjenjivati mobilnim kompleksima Jars“ u još dva raketna puka u Nižnjem Tagilu i Novosibirsku.

RS-24 podzemnog baziranja stupit će u naoružanje Kozelske raketne divizije u Kaluškoj oblasti. Prije toga su se tamo na borbenom dežurstvu nalazili strateški raketni kompleksi na tekuće gorivo RS-18 sa šest nuklearnih bojevih glava s individualnim navođenjem (SS-19 Stiletto po klasifikaciji NATO-a).

Ako se analiziraju mjesta dislokacije mobilnih i podzemnih kompleksa Jars“, onda nije teško primijetiti da zemaljski sustavi „imaju tendenciju“ razmještanja u tajgi (što se odvija u uralskim i sibirskim šumama, a teško ih je primijetiti čak i iz svemira), dok se podzemni nalaze na prilično otvorenim lokacijama, jer nema ni smisla ni svrhe skrivati“ lansirne šahtove. Prema rusko-američkim Sporazumima o smanjenju strateškog ofenzivnog naoružanja (START-1 i START-3) partnerima su poznate sve zemljopisne koordinate. Poznate su i pozicije mobilnih kompleksa, ali njihova površina je toliko velika, da je traženje kompleksa Jars“ po tajgi isto što i traženje igle u plastu sijena, čak i najprecizniznijim satelitom.

Kako izjavljuje ruski ministar obrane Sergej Šojgu, pred Oružanim snagama stoji važan zadatak - a to je ne dozvoliti narušavanje ravnoteže sustava strateškog odvraćanja, stoga jedan od ključnih pravaca vojne izgradnje ostaje podržavanje i pravodobna obnova naoružanja u strateškim nuklearnim snagama“. Uvođenje u naoružanje interkontinentalne balističke rakete RS-24 ima zadatak ojačati borbeni potencijal udarne grupacije RJSN za savladavanje sustava proturaketne obrane, i time ojača potencijal nuklearnog odvraćanja RJSN. U najbližoj budućnosti zajedno s već uvedenom monoblok interkontinentalnom balističkom raketom RS-12M2 (raketni kompleks Topol-M“ ili SS-27) raketni kompleks Jars“ treba činiti osnovu udarne grupacije ruskih Raketnih jedinica strateške namjene.

Međutim, kako je novinarima nedavno priopćio general-pukovnik Sergej Karakajev, zapovjednik Raketnih jedinica strateške namjene, RS-24 nije posljednja riječ u izgradnji ruskih raketa. Sljedećih godina (2018.-2020.) u naoružanje RJSN treba biti uveden novi teški strateški raketni kompleks na tekuće gorivo, koji je dobio uvjetni naziv Sarmat“ (on treba na borbenom dežurstvu zamijeniti najveću raketu na svijetu s 10 nuklearnih bojevih glava - RS-20V Vojvoda“ ili Sotona“ (SS-18 Satan po klasifikaciji NATO-a). Osim toga, u Rusiji će se obnoviti proizvodnja željezničkog raketnog kompleksa s novom raketom na čvrsto gorivo. Sve ovo treba kompenzirati gubitke koji nastaju zbog skidanja raketa koje su odradile svoj ​​jamstveni vijek s borbenog dežurstva.

Ruski tekst na sajtu Ng.ru