Prijamnici GLONASS-a osiguravaju milimetarsku točnost

Satelitski navigacijski sustav GLONASS je neobičan projekt. S jedne strane, svi su upoznati s njim, a s druge strane malo je ruskih high tech poduzeća oko kojih se vrti toliko glasina, zabluda, čak anegdota. Predsjednik neprofitnog partnerstva GLONASS Aleksandar Gurko pokušao je raspršiti neke od mitova koji postoje oko tog sustava. 

Zbog čega je potreban GLONASS, ako čitav svijet koristi GPS?

S pomoću signala i GLONASS, i GPS korisnik može riješiti jednu te istu zadaću – odrediti točku na karti gdje se nalazi. Tu su američki i ruski sustav jednaki. Dakle, ne postoji motivacija kod korisnika da jedan sustav zamijeni drugim.

Situacija se mijenja ako se koristi oprema koja prima te obrađuje signale i jednog i drugog sustava. U tom slučaju korisnik dobiva značajnu korist i u pogledu brzine određivanja koordinata, i pouzdanosti: ona se povećava za „standardne“ gradske uvjete s 60-70% na praktički 100%. 

Pritom kod operatora navigacijskog sustava (a to je za GPS bio i ostao Pentagon) postoji mogućnost za određeni teritorij ili isključiti građanski signal, ili ga umjetno smanjiti. Takvu funkciju podržavaju nove generacije satelita GPS. Čak se tu ne radi o vojnom sukobu, moguće je koristiti samu prijetnju isključivanjem „navigacijske sklopke“ radi postignuća političkih ili ekonomskih ciljeva. Zbog toga je od tehnološke ovisnosti u uskoj oblasti satelitske navigacije samo jedan korak do ekonomske, političke i vojne ovisnosti. 

Važna infrastruktura, koju koristi čitav svijet i na kojoj se temelji značajan dio nacionalne ekonomije, ne smije ovisiti o jednoj državi. U Rusiji je dvosustavna navigacija GLONASS/GPS prihvaćena kao državni standard, odnosno obvezna u svim državnim primjenama te prilikom povećanja sigurnosti.

Rusije je često izjavljivala da je GLONASS jedina alternativu GPS-u. Koliko to odgovara zapravo istini?

Danas je to istina. No već za tri-četiri godine promijenit će se situacija. Kineski sustav BeiDou danas radi kao regionalni sustav (odnosno nadopunjava globalne sustave GLONASS i GPS) unutar azijsko-tihoocenaske regije. Europska unija pristupila je razvoju svojeg sustava Galileo. Ako se ne dogodi neka viša sila, za nekoliko godina oba sustava će biti razvijeni do globalne razine. 

No to će biti problem za one prve sustav. GPS i GLONASS stvarali su se u sedamdesetim godina i ne uzimaju u obzir sve suvremene tehnologije. Galileo, a posebno BeiDou, projektirani su nekoliko desetljeća kasnije, što im je omogućilo koriste suvremenije tehnologije i naprednija rješenja. Sustavi GPS i GLONASS se također moderniziraju, no taj je proces skuplji i dulji, budući da je potrebno novijim modelima postupno mijenjati satelite koji rade na orbiti. 

Katastrofa s raketom Proton-M dovodi do reforme svemirskog sektora Katastrofa s raketom nosačem Proton-M bila je povod za izjave o potrebi za što hitnijom reformom raketno-svemirskog sektora. Već postoje preliminarne verzije katastrofe. Prema riječima vicepremijera Dmitrija Rogozina, povući će se „maksimalno oštre“ mjere zbog katastrofe, a čitav sektor će pretrpjeti veliku reformu.

Često govore da je GPS značajno točniji od GLONASS-a. Je li to istinito?

Stvarna „potrošačka“ točnost GLONASS-a trenutno zaostaje za GPS-om. Ako GPS prijemnik teoretski može odrediti lokaciju na otvorenom području s greškom ne većom od 3-4 metra, onda greška GLONASS prijamnika iznosi 7-10 metara. 

U praksi ta teoretska razlika je nevažna iz dva razloga. Kao prvo, jednostavno ne postoje navigacijski prijamnici koji podržavaju samo GLONASS, bez GPS-a. Kao drugo, uređaj dodatno obrađuje signal te rezultat svodi na prosjek. Recimo, ako automobil ide po idealno ravnoj cesti, putanja kretanja automobila prema podacima satelitske navijacije izgleda kao prilično nepojmljiva izlomljena linija s mnoštvom kaotičnih odstupanja. Pritom program navigatora povezuje tu liniju do grafa ceste na digitalnoj karti, nakon čega se na ekranu dobiva ona idealna ravna cesta kao i u stvarnosti.  

Kako se može povećati točnost GLONASS-a?

Točnost poziciranja može se povećati pomoću satelitske, ali i infrastrukture na Zemlji. 

Trenutno se u Rusiji pravi sustav diferencijalne korekcije širokih razmjera (SDKM). Ispravke u SDKM predavat će se preko satelitskog kanala koji osigurava vezu sa satelitima Luč na geostacionarnoj orbiti. Točnost određivanja koordinata poboljšat će se do jedinice decimetra, no uređaji korisnika (onima kojima je potrebna takva visoka točnost) morat će se opskrbiti specijalnim modemima koji su u stanju primiti satelitski signal.

Postoji i alternativna varijanta, bez satelita. No za to je potrebno oko tri stotine osnovnih stanica za diferencijalnu korekciju koji se nalaze u najrazvijenijim regijama države. Takva varijanta može osigurati milimetarsku točnost uz značajno male troškove.

Ruski tekst na sajtu RIA „Novosti“