Uralski „lovac na meteore“ postao čovjek godine prema časopisu Nature

Izvor: Tatjana Andreeva / Rossijskaja gazeta

Izvor: Tatjana Andreeva / Rossijskaja gazeta

Časopis Natur objavio je pregled najboljih rezultata 2013. u svijetu znanosti. U desetoricu ljudi, koji su promijenili svijet, ušao je i uralski znanstvenik Viktor Grohovski. Docent Uralskog federalnog sveučilišta i član odbora Ruske akademije znanosti za meteore postao je poznat zbog svojeg istraživanja meteorita koji je eksplodirao na nebu nad Čeljabinskom 15. veljače.

U 2013. obrušila se na Nanoteh lavina znanstvenih prijava iz čitavog svijeta za proučavanje meteorita. Mnogi sad čekaju organiziranje postdiplomskih predavanja na području kozmokemije,  planetologije i astrobiologije.

„Slava je zaista došla odakle sam je najmanje očekivao“, šali se Viktor Grohovski. „Iskreno rečeno, slutio sam nešto slično. Prije dva tjedna počeli su me zvati iz časopisa, pitali su me za fotografiju, no nisu navodili objašnjenje. Kad je časopis objavljen, svi su mi počeli čestitati.“

„To je za nas zapravo nešto poput Nobelove nagrade. Naravno, neće biti nikakve nagrade, no čovjeku jako godi kad dobije takvo nekakvo priznanje. Jako nam je drago, ta postignuća nisu samo moja zasluga, na istraživanju je radilo jako puno ljudi, mojih kolega“, dodaje Grohovski.

Meteorit, koji je pao u okolici Čeljabinska 15. veljače, došao je do planete s one strane koja se ne može sa Zemlje promatrati kroz teleskop te je iznenadio sve astronome. Nakon dva dana Grohovski je operativno izračunao putanju meteorita i mjesto pada njegovih dijelova, a potom je poveo ekspediciju koja je skupila više od 700 ostataka nebeskog tijela.

Čeljabinski meteorit bio je sjajniji od Sunca
O tome kako su čeljabinski meteorit promatrali američki vojnici te zbog čega je pao kip Puškina.

Prve fragmente studenti, postdiplomci i predavači u znanstveno-istraživačkom centru Nanoteh našli su već 17. veljače. U noći na 18. veljače znanstvenici su uključili web-kameru i pokazali čitavom svijetu ostatke meteorita. Tad su odredili vrstu tvari te proračunali putanju pada „svemirskog gosta“ kako bi odredili ono mjesto gdje je „sletio“ njegov glavni dio. Oslanjajući se na te procjene, upravo je ekspedicija Grohovskog odvela znanstvenike na jezero Čebarkulj odakle su uspjeli izvući 5, 5 kilograma sitnih ostataka i krupni fragment težine 570kg.  

Kad je 17. listopada najveći ostatak podignut s dna jezera, Viktor Grohovski je rekao: „Ni dan danas ne mogu vjerovati! Više smo izvukli ostataka iz jednog jezera nego što je doneseno s Mjeseca!“.  

Znanstvenik je istaknuo da i danas proučavaju „gosta iz svemira“. „Trenutno provjeravamo hoće li se potvrditi neka od naših hipoteza. No ne mogu reći koje, to je znanstvena tajna. Ako kažem, teze mogu preuzeti drugi znanstvenici, a u znanstvenom svijetu jako je jaka konkurencija“, rekao je Grohovski.