„Ilja Muromec“, krilati princ vojne avijacije

Za ta vremena „Ilja Muromec“ je bio ogroman avion, imao je raspon krila 31 metar i dužinu 19 metara. Svi osnovni detalji ovog zrakoplova bili su napravljeni od drveta. Napravljen je u avijacijskim odjelu Rusko-baltičke tvornice vagona („Ruso-Balt“) pod vodstvom kolektiva na čijem je čelu bio pilot i konstruktor Igor Sikorski.

Prvi rekordi

Konstantin Pahaljuk, vodeći stručnjak znanstvenog sektora Ruskog vojno-povijesnog društva (RVIO) kaže da je prvi let S-22 bio trenažni, a dva dana poslije toga, 12. prosinca, ovim avionom je podignut teret od 1,1 tone, što je za ta vremena bio fantastičan rekord. Za ovim su uslijedili novi rekordi: 12. veljače 1914. avionom „Ilja Muromec“ poletjelo je 16 ljudi i pas po imenu Škaljik, a 17. lipnja obavljen je let na relaciji Sankt Peterburg-Kijev, što je bio pravi trijumf. Tada je Igor Sikorski imao samo 24 godine i u većini letova je sâm pilotirao svojim avionom.

„Već tada je njegov uspjeh primijetio Nikolaj II“, kaže Pahaljuk, „a Državna duma je dodijelila konstruktoru prilično veliku sumu od 75 tisuća carskih rubalja kao nagradu“.

Od 1913. do 1918. u „Ruso-Baltu“ se istovremeno proizvodilo nekoliko serija „Ilje Muromca“: avion je projektiran kao bombarder, a ujedno i kao putnički avion. Ukupan broj proizvedenih zrakoplova, kako su izračunali povjesničari, iznosio je od 60 do 80 primjeraka.

Prvi put u povijesti avijacije avion je imao komforni salon odvojen od kabine, kao i spavaće sobe, grijanje, električno osvjetljenje, čak i kupaonicu. Da se povijest drugačije odvijala, „Muromci“ bi bili rodonačelnici redovite putničke avijacije u Rusiji. No daljnju sudbinu projekta odredio je početak Prvog svjetskog rata.

Borbeni „ježevi“

„Odmah nakon leta Peterburg-Kijev donesena je odluka da se ovi avioni isporuče vojsci“, kaže Pahaljuk.“ U prvo vrijeme su djelovali pojedinačno, a zatim su ih odlučili ujediniti u eskadru zrakoplova pod zapovjedništvom Mihaila Šidlovskog, moćnog industrijalca, koji je odmah proglašen za general-majora“.

„Muromec“ se koristio kao bombarder i izviđački avion, na njega je bila postavljena aparatura za aero-foto snimanje, kao i mitraljezi, za obranu od protivnika. „Ilja Muromec“ je imao jako obrambeno naoružanje, gotovo bez „mrtvih zona“. Zbog takve obrambene sposobnosti „Muromci“ su dobili naziv „ježevi“.

Više o ruskoj vojsci

U razdoblju od 30. listopada 1914. do 23. svibnja 1918. bilo je izgubljeno i otpisano 26 zrakoplova ovog tipa, pri čemu je samo jedan od ovih aparata bio oboren. Ostali su prestali funkcionirati zbog tehničkih neispravnosti, pogrešaka u pilotiranju ili zbog elementarnih nepogoda.

Posljednji borbeni let „Ilja Muromec“ je obavio 21. studenog 1920. Nakon Sovjetsko-poljskog rata 1919-21. nekoliko aviona „Muromec“ letjelo je na prvim transportnim avionskim linijama, ali su zrakoplovi zbog velike amortizacije i odrađenog resursa motora bili skinuti s letova. Jedan od posljednjih zrakoplova iz ove serije bio je kao školski avion predan 1922. školi za zračnu paljbu i bombardiranje, gdje je za godinu dana na njemu izvršeno gotovo 80 školskih letova. Nakon toga „Muromci“ više nisu polijetali.