„Ilja Muromec“, krilati princ vojne avijacije

12. veljače 1914. zrakoplovom Ilja Muromec poletjelo je 16 ljudi, a 17. lipnja izvršen je let na relaciji St. Peterburg-Kijev. Izvor: ITAR-TASS

12. veljače 1914. zrakoplovom Ilja Muromec poletjelo je 16 ljudi, a 17. lipnja izvršen je let na relaciji St. Peterburg-Kijev. Izvor: ITAR-TASS

Točno prije jednog stoljeća svoj ​​prvi let je u okolici Sankt-Peterburga izvršio ruski avion „Ilja Muromec“ (S-22) - prvi serijski četvoromotorni avion na svijetu i prototip mnogih četvoromotornih linijskih aviona u 20. stoljeću. Ovaj avion je postavio mnoge fantastične rekorde u povijesti avijacije. Bio je prvi udobni putnički avion, ali i moćni bombarder.

Za ta vremena Ilja Muromec“ je bio ogroman avion, imao je raspon krila 31 metar i dužinu 19 metara. Svi osnovni detalji ovog zrakoplova bili su napravljeni od drveta. Napravljen je u avijacijskim odjelu Rusko-baltičke tvornice vagona (Ruso-Balt“) pod vodstvom kolektiva na čijem je čelu bio pilot i konstruktor Igor Sikorski.


Prvi rekordi

Konstantin Pahaljuk, vodeći stručnjak znanstvenog sektora Ruskog vojno-povijesnog društva (RVIO) kaže da je prvi let S-22 bio trenažni, a dva dana poslije toga, 12. prosinca, ovim avionom je podignut teret od 1,1 tone, što je za ta vremena bio fantastičan rekord. Za ovim su uslijedili novi rekordi: 12. veljače 1914. avionom Ilja Muromec“ poletjelo je 16 ljudi i pas po imenu Škaljik, a 17. lipnja obavljen je let na relaciji Sankt Peterburg-Kijev, što je bio pravi trijumf. Tada je Igor Sikorski imao samo 24 godine i u većini letova je sâm pilotirao svojim avionom.

Igor Sikorski je 1919. emigrirao u SAD, gdje se proslavio kao konstruktor helikoptera.

Već tada je njegov uspjeh primijetio Nikolaj II“, kaže Pahaljuk, a Državna duma je dodijelila konstruktoru prilično veliku sumu od 75 tisuća carskih rubalja kao nagradu“.

Od 1913. do 1918. u Ruso-Baltu“ se istovremeno proizvodilo nekoliko serija Ilje Muromca“: avion je projektiran kao bombarder, a ujedno i kao putnički avion. Ukupan broj proizvedenih zrakoplova, kako su izračunali povjesničari, iznosio je od 60 do 80 primjeraka.

Prvi put u povijesti avijacije avion je imao komforni salon odvojen od kabine, kao i spavaće sobe, grijanje, električno osvjetljenje, čak i kupaonicu. Da se povijest drugačije odvijala, Muromci“ bi bili rodonačelnici redovite putničke avijacije u Rusiji. No daljnju sudbinu projekta odredio je početak Prvog svjetskog rata.


Borbeni ježevi“

Odmah nakon leta Peterburg-Kijev donesena je odluka da se ovi avioni isporuče vojsci“, kaže Pahaljuk.“ U prvo vrijeme su djelovali pojedinačno, a zatim su ih odlučili ujediniti u eskadru zrakoplova pod zapovjedništvom Mihaila Šidlovskog, moćnog industrijalca, koji je odmah proglašen za general-majora“.

Muromec“ se koristio kao bombarder i izviđački avion, na njega je bila postavljena aparatura za aero-foto snimanje, kao i mitraljezi, za obranu od protivnika. Ilja Muromec“ je imao jako obrambeno naoružanje, gotovo bez mrtvih zona“. Zbog takve obrambene sposobnosti Muromci“ su dobili naziv ježevi“.

U razdoblju od 30. listopada 1914. do 23. svibnja 1918. bilo je izgubljeno i otpisano 26 zrakoplova ovog tipa, pri čemu je samo jedan od ovih aparata bio oboren. Ostali su prestali funkcionirati zbog tehničkih neispravnosti, pogrešaka u pilotiranju ili zbog elementarnih nepogoda.

Posljednji borbeni let Ilja Muromec“ je obavio 21. studenog 1920. Nakon Sovjetsko-poljskog rata 1919-21. nekoliko aviona Muromec“ letjelo je na prvim transportnim avionskim linijama, ali su zrakoplovi zbog velike amortizacije i odrađenog resursa motora bili skinuti s letova. Jedan od posljednjih zrakoplova iz ove serije bio je kao školski avion predan 1922. školi za zračnu paljbu i bombardiranje, gdje je za godinu dana na njemu izvršeno gotovo 80 školskih letova. Nakon toga Muromci“ više nisu polijetali.