Militarizacija svemira - pitanje vremena?
U pojmu „strateško naoružanje" pomiče se naglasak s klasične „nuklearne trijade" na nuklearna sredstva na temelju sustava naoružanja visoke preciznosti i različitog načina baziranja. Izvor: NASA
Kako je krajem studenog na sastancima posvećenim obrambenim problemima izjavio Vladimir Putin, „tijekom proteklih godina znatno je narasla orbitalna svemirska grupacija. U okviru Državnog programa naoružanja, već ove godine njen je sastav dopunjen s još 5 kozmičkih uređaja, a do kraja godine planira se lansiranje još pet. Sljedeće godine predstoji izvođenje 6 novih svemirskih uređaja u orbitu, kao i početak testiranja suvremene rakete-nosača 'Angara'."
Već u ožujku sljedeće godine očekuju se prva lansiranja ruskih svemirskih uređaja u vojne svrhe, što je nekoliko godina odlagano iz tehničkih razloga. Osim toga, započet će izgradnja zemaljskih infrastrukturnih objekata. Prema preliminarnim procjenama, u te svrhe planira se do 2020. potrošiti nekoliko trilijuna rubalja.
Stotine naizgled bezazlenih „pasivnih" svemirskih uređaja koji sami po sebi ne predstavljaju udarne sustave zapravo će činiti neodvojivi dio oružja visoke preciznosti, glavnog oružja 21. stoljeća.
Zašto ruska obrambena doktrina postaje vojno-svemirska, a suvremena i pouzdana orbitalna tehnika u mnogome određuje sigurnost države? Suvremena situacija i tendencije nastajanja novih ratnih sukoba govore o tome da su predodžbe koje imamo o vođenju borbenih djelovanja zastarjele. Cilj rata u budućnosti nije zauzimanje teritorija protivnika, već nanošenje nepogrešivih udara po njegovim bolnim točkama. U prošlost odlazi masovno korištenje kopnene vojske koja se temelji na oklopno-tenkovskoj tehnici, smanjuje se uloga strateške avijacije. U pojmu „strateško naoružanje" pomiče se naglasak s klasične „nuklearne trijade" na nuklearnu sredstva na temelju sustava naoružanja visoke preciznosti i različitog načina baziranja.
To sa svoje strane podrazumijeva postojanje velikog broja orbitalnih uređaja za podršku: satelitska obavještajna sredstva, sredstva za upozorenje, prognoziranje i navođenje na cilj, koja i sama zahtijevaju zaštitu i obranu.
Prema izračunima generala Vladimira Slipčenka, vojnog analitičara, valja očekivati da će oružje visoke preciznosti (VTO) u vodećim zemljama svijeta tijekom ovog desetljeća doseći broj od 30 do 50 tisuća, a do 2020. i 70 do 90 tisuća. Može se samo zamisliti koliko će satelitskih sustava biti potrebno za njihovu podršku. A bez njih će se „pametne bombe" i sve krstareće rakete koje mogu pogoditi komarca pretvoriti u staro željezo.
Na taj način će stotine naizgled bezazlenih „pasivnih" svemirskih uređaja koji sami po sebi ne predstavljaju udarne sustave, zapravo činiti neodvojivi dio oružja visoke preciznosti, glavnog oružja 21. stoljeća. Ali i raketno-nuklearni kompleksi koji odavno postoje u naoružanju danas ne mogu biti dovoljno učinkoviti bez svemirskih sredstava za informacijsku podršku na bazi satelita za vezu i satelita sustava za upozorenje na raketni napad.
Jurij Solomonov, jedan od glavnih konstruktora ruskih strateških raketnih sustava, direktor Moskovskog instituta za termotehniku, smatra da je „stvaranje perspektivnih kompleksa strateške namjene nezamislivo bez njihove adaptivnosti u uvjetima potpunog razvijanja sustava PRO-a, uključujući i elemente svemirskog baziranja".
Iz ovoga se mogu izvesti bar tri zaključka. Prvo, raketno-nuklearna sila mora raspolagati moćnom grupacijom satelita za informacijsku potporu. Drugo, mora razmjestiti vlastita aktivna sredstva PRO-a. Treće, sve ovo mora funkcionirati kao jedinstveni organizam, čiji je cilj osigurati obranu zemlje od strateških ofenzivnih sredstava.
Proizlazi li iz ovoga da militarizacija svemira, posebno izazvana potrebom da se zaštite konstelacije i grupacije satelita, predstavlja samo pitanje vremena? Ako se u obzir uzme da u zemljinoj orbiti raste broj udarnog naoružanja koje je može samostalno pogađati ciljeve u svemiru, u atmosferi i na Zemlji, onda je odgovor - da. U tom slučaju svemir postaje „kupola aparata", koja na nišanu drži cijeli planet.
No, uopće nije obavezno u orbitu izvoditi borbene stanice ili naoružavati, recimo, obavještajne ili meteorološke satelite. Zadatke satelitske obrane mogla bi uspješno riješiti sredstva kopnenog baziranja, sustava zračno-svemirske obrane koji se upravo razvija u Rusiji.