Senzacionalno otkriće: preci Indijanaca došli iz Sibira

Prema suvremenom gledištu, prvi stanovnici Amerike, Paleoindijanci, stigli su tamo preko Beringovog kopnenog mosta (u to vrijeme postojala je prevlaka između Sibira i Aljaske). Dakle, Altaj treba smatrati kao prvu genetičku domovinu prvih Amerikanac. Njihovi preci raselili su se po Sibiru i naposljetku stigli do Amerike.

Bez obzira na to što se stanovnici Istočne Azije nalaze u najbližem genetičkom srodstvu s prvim Amerikancima, znanstvenici do danas nisu mogli točno dokazati upravo kojem su narodu Starog svijeta njihovi geni najbliži. U posljednjem istraživanju DNK-a kod predstavnika različitih naroda znanstvenici su uspjeli donijeti nove zaključke o procesu nastajanja drevnih Indijanaca. 

Grupa znanstvenika pod vodstvom Maanase Raghavan (Sveučilište u Kopenhagenu), uz sudjelovanje ruskih znanstvenika, istražila je genom drevnog stanovnika Sibira i usporedila dobivene rezultate s genima predstavnika drugih naroda. Rezultati istraživanja bili su objavljeni u časopisu „Nature“.

Znanstvenici su uzeli uzorak DNK-a na kosturu drevnog stanovnika Sibira, čija starost se procjenjuje otprilike na 24 tisuće godina. Kostur je pronađen tijekom iskopavanja od 1928. do 1958.  nedaleko od grada Usolja (Permski kraj), u naseobini prvobitnog čovjeka Maljta. Kostur se trenutno čuva u Emitažu.

Znanstvenici su proveli sekvenciranje DNK-a starog stanovnika Sibira i usporedili analizu s genomima 11 suvremenih naroda, četiriju naroda Euroazije (predaka suvremenih Čeremisa, Tadžika, Avara i Indijanaca), te genomom „Čovjeka iz Denisove“. Rezultati su pokazali da su od suvremenih naroda Indijanci Karitiâna najbliži starom stanovniku Sibira.  

Iz rezultata se može zaključiti da su geni naroda Zapadne Euroazije dospjeli na američki kontinent puno ranije nego što se dosad smatralo. U svakom slučaju prije više od 24 tisuće godina, tijekom starog paleolita. Osim toga, dobiveni rezultati mogu pomoći pri objašnjenju zašto Indijanci imaju haplogrupu X (koja se susreće kod naroda Zapadne Euroazije, no koju nemaju narodi Istočne Azije).

„Rezultati radova tiču se ranog perioda naseljavanja Zemlje, konkretno Sibira i Amerike. Osim toga, oni indirektno dolaze u dodir s problemima nastajanja rasa (iako se znanstvena međunarodna zajednica, zbog političke korektnosti, vrlo oprezno bavi tom temom). No ta je tema zapravo duboko biologijska i povezana s temom prilagodbe ljudskih populacija na suprotne uvjete postojanja u različitim klimatskih zonama zemljine kugle“, priča Ljudmila Osipova, suautorica istraživanja i voditeljica etnogenetskog laboratorija pri Ruskoj akademiji znanosti.

Profesorica tvrdi da, bez obzira što su genetičari prilično dobro proučili pitanje ranog naseljavanja naše planete i postojanja ranih seoba ljudi, „život je uvijek složeniji od bilo kakvih shema“. „Zasad je veliko pitanje na kakvoj su organizacijskoj razini tekli procesi nastajanja rasa – na razini Homo sapiensa ili još ranije. Još puno toga moramo otkriti“, zaključila je.  

Po mišljenju Osipove, ovo istraživanje potvrđuje, s jedne strane, stare hipoteze o porijeklu američkih starosjedioca, a s druge daje nam puno važnih informacija. Recimo, o starim seobama starih Europljana na područje Sibira.

Ruski tekst na sajtu Gazeta.ru