Hoće li novi ruski bombarder nadmašiti nevidljivi američki B-2?

U skladu s informacijama ruskih masmedija, korporacija za proizvodnju zrakoplova „Tupoljev“ kreće s razradom strateškog bombardera, koji bi trebao zamijeniti trenutno aktualne zrakoplove Tu-95 i Tu-160. Pretpostavlja se da će konstrukcija zrakoplova na osnovi „letećeg krila“ biti podzvučna te će dobiti sustav kojim se osigurava njegova nevidljivost za radare.

„Razrada perspektivnog kompleksa dalekog zrakoplovstva, koji će zamijeniti strateške bombardere Tu-95MS i Tu-160, započet će 2014.“, izjavio je ljetos načelnik Zapovjednog stožera, general Valerij Gerasimov. Serijska proizvodnja zrakoplova treba započeti u 2020.

Službeni predstavnik Ministarstva obrane istaknuo je da će „PAK DA biti opremljen svim perspektivnim vrstama preciznog oružja, uključujući i nadzvučno“. Generalni direktor korporacije „Taktičko raketno oružje“ Boris Obnosov rekao je da je nadzvučna raketa za novi bombarder „već napravljena, ali zasad leti tek nekoliko sekundi“.

Tu-95, najbučniji simbol Hladnog rata U mjesecu studenom 1952. svoj prvi let izvršio je Tu-95, prvi sovjetski interkontinentalni bombarder i posljednji avion koji je napravljen po naređenju Josifa Staljina. Osim glavnog zadatka - borbenog dežurstva i spremnosti za predvođenje napada na SAD preko Sjevernog pola - ovaj jedini serijski turboelisni bombarder bacao je termonuklearne bombe i rastjerivao američke nosače zrakoplova.

Pa ipak sam zrakoplov zamislili su kao podzvučnu letjelicu. Zbog čega je donesena takva odluka? Sudeći po svemu, radi se o budućoj primjeni zrakoplova u borbi. On može biti ili relativno kompaktna, prilično nevidljiva podzvučna zrakoplovna platforma za raketno oružje, ili nadzvučni zrakoplov koji ima mogućnost probijanja postojećih PZO sredstava na račun brzine. 

Ipak danas ne postoje prihvatljiva tehnička rješenja, koja omogućuju razradu prilično gabaritnog bombardera s minimalnom vidljivošću i koji bi ujedno izvršavao nadzvučne letove. A malen, ne jako uočljiv, ispodzvučan zrakoplov, koji može nositi nadzvučne rakete, može dugo patrolirati područje lansiranja i pritom u najkraćem roku pogoditi cilj svojim raketama. Upravo zbog toga Amerikanci su odbili koristi nadzvučan bombarder B-1 u korist bombardera B-2.

No jesu li zapravo slični B-2 i PAK DA? Sa znanstveno-tehničkog gledišta takvo „kopiranje“ nije ništa drugo nego praćenje zakona aerodinamike i drugih fundamentalnih zakona, koji određuju radnu sposobnost avijacijsko-svemirske tehnike.

Kad pred konstruktorima stoje jednake ili jako slične zadaće, rješavaju ih po otprilike istoj metodici. Ali iza vanjske sličnosti skrivat će se ogromna količina razlika, koje i određuju razinu savršenstva ovog ili onog vojnog kompleksa.

Kao što pokazuje praksa, malo tko je negirao činjenicu da su Tu-144 i „Concorde“ izvana jako sličili. Bliska je i aerodinačna shema kod F-15 i S-27, iako su ruski konstruktori, bez obzira što su malo kasnije započeli s razradom zrakoplova, napravili s gledišta konstrukcije neosporno uspješniji avion.  

Amerikanci puno tog duguju sovjetskom znanstveniku Petru Ufimcevu za aktivno uvođenje „stealth“ tehnologije (nevidljive za radar) u lovačko-bombardersko zrakoplovstvo. U travnju 1975. Odjel za perspektivne projekte korporacije „Lockheed“ dobio je prijevod Ufimcevljevog članka u kojem je predložio metodu kojom se može izračunati odbijeni signal radara od ravnog tijela. Tim algoritmom mogao se razraditi zrakoplov nevidljiv za radar. Možemo reći da je od tog trenutka i započela povijest „nevidljivih“ zrakoplova. Kasnije je jedan od otaca „nevidljivih“ zrakoplova Alan Brown, voditelj prvog „stealth“ programa američkih Vojno-zračnih snaga „Senior Trend“, priznao da doprinos Ufimcevljeve teorije u stvaranju kompjuterskih programa za „stealth“ tehnologiju iznosi 30-40%. A to je „kontrolni paket“ nove tehnologije.