Zašto Rusija obnavlja program osvajanja Mjeseca?

Sredinom listopada povodom Dana svemirske znanosti u Moskvi direktor Instituta za svemirska istraživanja akademik Lav Zeljoni iznio je senzacionalnu najavu da Federalna kozmička agencija RF („Roskozmos") planira izgradnju stalne baze na Mjesecu. „Prvi zadatak u ostvarivanju tih planova je stvaranje svojevrsne ljudske podružnice na Mjesecu. Zbog toga je nedavno formirana radna skupina po nalogu načelnika 'Roskozmosa'", rekao je Zeljoni. Kako je objasnio, zadatak radne skupine bit će prikupljanje prijedloga vodećih svemirskih kompanija i institucija na temu osvajanja Mjeseca.

Zanimljivo je to da se Lav Zeljoni oduvijek vrlo kritički odnosio prema davanju prednosti programima s ljudskom posadom, s obzirom na to da je sam pristalica automatskih sustava. Drugim riječima, njegova nedavna izjava mogla bi se uzeti kao smjernica za to kako će se dalje razvijati ruska međuplanetarna istraživanja.

No glavno pitanje vezano za osvajanje Mjeseca i dalje ostaje otvoreno. Zašto planirati i provoditi tako financijski zahtjevne pothvate oko uređivanja i naseljavanja Mjeseca? Uostalom, jasno je da tako opsežan svemirski pothvat jedna zemlja sama danas ne može izvesti. S druge strane, Amerikanci su pokrenuli vrlo ambiciozan program „Constellation" koji predviđa sveobuhvatna istraživanja Mjeseca, dok Europa, Indija i Kina - zemlje sa značajnim svemirskim potencijalom, zasada ne razmišljaju ozbiljno o naseljavanju Zemljinog prirodnog satelita.

Genadij Rajkunov: Mjesec pruža neslućene mogućnosti Glavni rukovoditelj Analitičkog centra Ruske svemirske agencije Genadij Rajkunov u intervjuu za časopis „Vojno-industrijski kompleks“ (VPK) govori o budućnosti svemirske industrije, neekonomičnosti Međunarodne svemirske stanice (MSS), potrebi za stalnom bazom na Mjesecu, perspektivama leta na Mars i istraživanju tamne tvari.

Ruski predstavnici svemirske industrije ipak ističu opravdanost takvog pothvata. „Mjesec je najzanimljiviji objekt za poduzimanje sljedećeg koraka - izgradnje planetarne stanice. Tamo postoji sve što je potrebno (ako se naravno pronađe voda) kako bi takvu stanicu opskrbili resursima nužnim za život, raketnim gorivom i građevinskim materijalom", ističe načelnik uprave za strateško planiranje i ciljne programe „Roskosmosa" Jurij Makarov.

No zašto nam je potrebna baza na površini Mjeseca? Kao jedini ozbiljan razlog za sada se navodi eksploatacija helija-3 s Mjeseca i njegova isporuka na Zemlju. Riječ je o jednom od izotopa helija koji je iznimno pogodan kao sirovina za nuklearno gorivo.

„Prema predviđanjima znanstvenika, zalihe nafte, plina i urana na Zemlji bit će dovoljne za još oko 100 godina, pa moramo već sada tražiti alternativne izvore energije", smatra član Biroa Vijeća za svemir Ruske akademije znanosti akademik Erik Galimov. Troškovi međuplanetarne isporuke bili bi znatno manji od troškova proizvodnje električne energije u nuklearnim elektranama. On smatra da bi eksploatacija helija-3 s Mjeseca „mogla biti ostvariva već za 30 godina ali bi rad na tome morao početi već sad".

Smatra se da će ogromne Mjesečeve rezerve helija omogućiti energetsku revoluciju i jednom zauvijek riješiti problem goriva u svijetu. Teoretski - to je moguće. No analiza tla kojeg su na Zemlju donijele sovjetske stanice iz serije „Luna" i američki brodovi iz programa „Apollo", pokazala je da po zemaljskim mjerilima na Mjesecu ima vrlo mnogo helija - 0,01 gram na tonu. No na Mjesecu ne postoje nikakva helijska jezera nego je element vrlo ravnomjerno raspoređen po cijeloj Mjesečevoj površini.

Uralski kristali traže život u svemiru U posljednjih 25 godina otkriveno je više od tisuću planeta izvan Sunčevog sustava. No današnja teleskopska tehnologija omogućava otkrića samo velikih planeta. Optička vlakna koja su razvili znanstvenici iz Ekaterinburga omogućit će otkrivanje planeta veličine Zemlje, kao i analizu njihovog sastava - a time i mogućnosti razvoja nekakvog oblika života na njemu.

Uz pretpostavku da je nuklearna fuzija već postignuta, godišnje potrebe naše planete za helijem danas bi iznosile oko 100 tona. To nije puno - svega nekoliko letova space shuttleom, ali bi za to morale biti prerađene milijarde tona Mjesečevog tla. Osim toga, da bi se postigla kontrolirana termonuklearna reakcija, prema tvrdnjama znanstvenika uključenih u međunarodni program ITER , potrebni su deseci godina i milijarde dolara.

A u međuvremenu, Kina do kraja ove godine planira poslati na Mjesec svoju sondu. Proučavajući snimke indijske sonde „Chandrayaan", američki istraživači tijekom 2012. u magmatskim naslagama na vidljivoj strani Mjeseca otkrili su vodu. Japanski automatski orbiter „Kaguja", lansiran krajem 2007., prvi je put napravio visokokvalitetne snimke pomrčine Sunca, tj. pomrčinu kako izgleda s površine Mjeseca.

Ostaju samo nade da dugo odgađani program „Luna - Glob", koji predviđa spuštanje na Mjesec i prikupljanje uzoraka tla, neće biti žrtvovan zbog spektakularnih planova „pripitomljavanja" Mjeseca, koji su zasada daleko od ostvarenja.