Materijal budućnosti: polietilenski oklop protiv bojevih lasera

Polietilenska oklopna zaštita osmišljena je prije svega nekoliko godina ali se već aktivno primjenjuje na Zapadu u sastavu kompozitnog višeslojnog oklopa. Na slici: T- 90. Izvor: vitalykuzmin.net

Polietilenska oklopna zaštita osmišljena je prije svega nekoliko godina ali se već aktivno primjenjuje na Zapadu u sastavu kompozitnog višeslojnog oklopa. Na slici: T- 90. Izvor: vitalykuzmin.net

Ruska vlada naručila je razvijanje tehnologije proizvodnje oklopne zaštite nove generacije na temelju vlaknastih materijala. Materijal budućnosti zamijenit će čeličnu oklopnu zaštitu vojnih oklopnih vozila. Novi materijal treba zaštititi tehniku ​​od protutenkovskih fugasnih mina, pancirno-zapaljivih metaka, ali i od djelovanja agresivnih prirodnih čimbenika.

U skladu s dokumentacijom javnog natječaja za eksperimentalno-konstruktorske radove pod šifrom „Bronja-BE” („Oklop-BE”), pločice od supervisokomolekularnog polietilena ući će u sastav kompozitnog oklopa i protuminskog dna BTR-a i vojnih kamiona. Novi materijal treba zaštititi tehniku ​​od protutenkovskih fugasnih mina, pancirno-zapaljivih metaka, kao i od djelovanja agresivnih prirodnih čimbenika.

Planirano je da se prvi ogledni primjerci novog polimera izrade do lipnja 2014.

Prema zahtjevima Ministarstva gospodarstva i trgovine RF (Minpromtorga) polietilenska oklopna zaštita treba izdržati udar bojevog lasera, pogodak pancirnog metka 12.7 mm s udaljenosti 300 m i eksploziju 8 kg trinitrotoluena, djelovanje „plamena snage 10 W/cm² tijekom 15 s, svjetlosnog impulsa snage 42 J/cm² u trajanju od 1 s; lasera SO2 snage 42 W/cm² tijekom 25 s”.

Prema zahtjevima Ministarstva, polietilenska oklopna zaštita treba izdržati udar bojevog lasera, pogodak pancirnog metka 12.7 mm s udaljenosti 300 m i eksploziju 8 kg trinitrotoluena, djelovanje „plamena snage 10 W/cm² tijekom 15 s, svjetlosnog impulsa snage 42 J/cm² u trajanju od 1 s; lasera SO2 snage 42 W/cm² tijekom 25 s”.

Zaštitne pločice ne smiju smanjiti zaštitna svojstva u slučaju ulaska goriva, morske vode, djelovanja ultraljubičastih zraka, kao i kritičnih temperatura (-50 i +70 stupnjeva Celzijusa). Pritom oni trebaju biti minimalno za trećinu lakši od ostalih.

Osim bojeve primjene, planirano je da se oklopne pločice koriste za sigurnosnu zaštitu zaposlenika u industrijskim objektima ili pri radu s eksplozivnim materijalima.

Supervisokomolekularni polietilen (SVMPE) ubraja se u polimere etilena visoke molekularne mase, a od običnih polietilena materijal se razlikuje po visokom stupnju otpornosti pri korištenju u ekstremnim uvjetima. Materijal ne korodira, otporan je na udarce, čak i na ekstremno niskim temperaturama (ispod -150°C), u potpunosti odbija vlagu i ne provodi struju. Uz sve to, SVMPE ima veću niskošumnost nego metal i gotovo da se ne može istrošiti zbog niskog koeficijenta trenja.

Kako je objasnio Viktor Murahovski, glavni urednik časopisa „Arsenal domovine”, polietilenska oklopna zaštita osmišljena je prije svega nekoliko godina, ali se već aktivno primjenjuje na Zapadu u sastavu kompozitnog višeslojnog oklopa.

„Naprimjer, njime se sada opremaju pancirni prsluci američke vojske. U spoju s aramidnim vlaknima on ima zaštitne karakteristike koje su bolje od kevlara, jer kevlar se tka od niti između kojih ostaju praznine, a ovdje toga nema, zbog čega je otporniji na udare metaka, granata i šrapnela”, objasnio je Murahovski.

Dodao je da se za opremanje tehnike koriste višeslojni kombinirani oklopi koji se sastoje od čeličnih ploča, keramičkih elemenata, sloja polietilena i aramidnih vlakana.

Murahovski smatra da će takav oklop dobro doći ruskim vojnicima za zaštitu kompletne oklopne tehnike, uključujući i tenkove.

Takav oklop potreban je svim vozilima namijenjenim za rad na liniji fronta i u bliskoj taktičkoj pozadini, tamo gdje je potrebna zaštita od metaka, šrapnela i udarnih valova. To je sva oklopna tehnika, dakle tenkovi, oklopni transporteri i vozila višecjevnih bacača raketa”, objasnio je Murahovski.

Dodao je i da se novi materijal može koristiti i u zaštitnim prslucima, čime se njihova težina smanjuje za 20 do 30 %. Pritom je stručnjak naglasio da polietilenski oklop zasada ima jedan ozbiljan nedostatak - materijal počinje gubiti zaštitna svojstva nakon 3 do 5 godina.

Prva faza razrade, koja podrazumijeva ispitivanja prototipa, mora završiti do srpnja sljedeće godine. Korekcija tehnologije proizvodnje, izrada stalnih tehnoloških propisa za buduću proizvodnju i testiranja nove oklopne zaštite počet će u prosincu 2014. Za izvođenje eksperimentalno- konstruktorskih radova iz federalnog proračuna izdvojeno je 180 milijuna rubalja.

Ruski tekst na sajtu Izvestija