Gradski prijevoz „na podvodnim krilima”

Prvi put u posljednjih 20 godina u području ruske brodogradnje predstavljen je novi projekt brzog putničkog broda. U pitanju je hidrogliser (rus. „brod na podvodnim krilima”) „Kometa 120M”, koji se gradi u brodogradilištu „Vimpel” u Ribinsku. Ova vijest objavljena je prošlog mjeseca na Međunarodnom vojnopomorske salonu u Sankt-Peterburgu. Pojavom ovakvih brodova mogao bi se revitalizirati putnički i teretni promet između velikih ruskih gradova i regija, koji je zamro nakon raspada Sovjetskog Saveza.

Velika zemlja i njeni paradoksi

Mnogi ruski gradovi na Volgi nisu povezani redovitim putničkim riječnim linijama. Još izraženiji primjer je kalinjingradska oblast koja je odsječena od ostatka Rusije, ili Kamčatka i Sahalin, a slaba povezanost tih regija s ostatkom zemlje izravno utječe na pad njihove privrede. Razvojem brzog transportnog sustava povezalo bi se nepregledno prostranstvo a te regije bi se približile i uključile u privredne tokove, te tako znatno povećale ekonomski razvoj. Jedini problem je u tome što je donedavno proizvodnja hidroglisera u Rusiji bila potpuno obustavljena.

Izgubljeno prvenstvo

Rusija je ne tako davno po razvoju i izgradnji brzih čamaca i brodova bila jedna od prvih u svijetu. U Nižnjem Novgorodu nalazi se konstruktorski biro za hidroglisere. Nekada su se tamo projektirale i gradile velike serije plovila poznatih u zemlji i svijetu. Prvi putnički hidrogliser u Sovjetskom Savezu bila je „Raketa 1” koja je krenula u upotrebu 1957. godine - pet godina nakon Švicarske, inače prve u tom području, i pet godina prije SAD-a.

Kasnije je došao „Meteor” (1959.) s kapacitetom do 128 putnika, zatim „Kometa” (1961.) sa 118 putnika i „Voshod 2” (1979.) predviđen za 71 putnika. Ovi brodovi velikog sovjetskog konstruktora i stručnjaka za hidroglisere Rostislava E. Aleksejeva poznati su u cijelom svijetu. Naručivali su ih SAD, Velika Britanija, Italija, Grčka i zemlje Bliskog istoka.

Hidrogliser „Meteor -218” na rijeci Volgi u okolici Jaroslavlja. Fotografija iz slobodnih izvora.

Naravno, usporedno s komercijalnim građeni su i vojni hidrogliseri.

Jedan od posljednjih projekata serijske proizvodnje u Sovjetskom Savezu bio je komercijalni riječni hidrogliser „Polesje”. Proizvodnja tih brodova trajala je od 1984. do 1996. Posljednji hidrogliseri u Rusiji izgrađeni su 2000. i 2005. po narudžbi Kine i oni danas plove rijekom Jangce. Dok ruskim vodama krstare hidrogliseri proizvedeni krajem 90-ih godina prošlog stoljeća.

Udobniji od zrakoplova

Generalni direktor Centralnog konstruktorskog biroa za hidroglisere „R. E. Aleksejev” Sergej Platonov ističe da je nova „Kometa 120M” namijenjena prijevozu do 120 putnika i da se proizvodi u dvije verzije - za riječni i za pomorski promet. One se razlikuju samo po vrsti zaštite od korozije i po veličini krila - kod verzije za pomorski promet krila imaju nešto veću površinu i veći gaz. Brzina broda je do 60 čvorova, odnosno više od 100 km / h. Komandni most „Komete 120M” djeluje poput pilotske kabine najsuvremenijeg aviona. Novi hidrogliser opremljen je sustavima za bežičnu komunikaciju i kontrolu, a putnicima je osiguran veći komfor nego u putničkim avionima. Proizvođač tvrdi da je brod i vrlo ekonomičan.

Period povrata uloženih sredstava nije duži od 5 godina, a radni vijek broda iznosi najmanje 25 godina.

Analitičar tvrtke „Rye, Man & Gor Securities” Andrej Treteljnikov naglašava da je segment tržišta hidroglisera u Rusiji danas ograničen na turistička putovanja (prvenstveno Sankt-Peterburg i Soči). Na međunarodnom tržištu konkurenciju ruskim proizvođačima hidroglisera predstavlja čak i Ukrajina, dok recimo japanska tvrtka „Kawasaki” danas isporučuje brodove tog tipa na azijsko tržište. On je pritom izrazio sumnju da je brod koji „leti na valovima” ekonomičan.

„Moramo imati u vidu da su ti brodovi razvijeni za velike brzine i u odnosu na ostale oni moraju biti manje ekonomični, što se odražava i na cijenu karte”, dodao je Treteljnikov.

„Budućnost komercijalnih projekata uvelike ovisi o podršci države”, smatra urednik izdanja „Moscow Defense Brief” Mihail Barabanov i dodaje: „Vojni brodovi grade se u okviru vladinih programa, a komercijalni sukladno zahtjevima tržišta. Kakvo je tržište danas? Kakva je konkurencija? Koliki bi bio opseg prometa? To su pitanja na koja za sada ne postoje jasni odgovori, pa je još uvijek neizvjesna sudbina i svih projekata izgradnje brzih komercijalnih brodova.”