Renesansa zračnih lađa

Sibirski inženjeri imaju pune ruke posla – konstruiraju novu generaciju cepelina. Stara ideja obogaćena novim tehnološkim rješenjima trebala bi omogućiti najizoliranijim područjima u Sibiru, na Dalekom Istoku i Krajnjem Sjeveru jeftin i siguran prijevoz ljudi i robe. Novi ruski cepelini razvijat će brzinu do 450 km/h i lako prelaziti udaljenost od Baltičkog mora do Pacifičkog oceana.


Moderni cepelini mogu osigurati brz, komforan i siguran prijevoz ljudi i tereta u najnepristupačnijim i najudaljenijim regijama Rusije, ali i sudjelovati u spasilačkim operacijama, gašenju požara i čuvanju državnih granica. Izvor: Rossijskaja gazeta

U Moskvi će na zasjedanju vojnoindustrijske komisije pri ruskoj vladi u najbližoj budućnosti razmotriti projekt sklapanja cepelina u Omskoj oblasti.

Autori projekta smatraju da sibirski grad Omsk ima sve uvjete za otvaranje posebnog postrojenja, jer se ovdje već sklapaju letjelice i motori, proizvode polimeri, guma i alati, a što je najvažnije, tu su i profesionalci koji će znati udahnuti život teretnom aerostatu nove generacije.

U međuvremenu u SAD-u i Njemačkoj...

Američki inženjeri testirali su jedinstveni hibridni zrakoplov-cepelin Aeroscraft. Ministarstvo obrane SAD-a za njega je izdvojilo 35 milijuna dolara, no Pentagon smatra da će se uloženi novac višestruko isplatiti. Uređaj je dug 70 metara i može podići u zrak 66 tona tereta, a troši trostruko manje goriva od najekonomičnijeg zrakoplova. Autor projekta, ukrajinski emigrant Igor Pasternak, tvrdi da će hibrid izazvati revoluciju i postati važna alternativa tradicionalnom teretnom transportu. Aeroscraft je zasad testiran u hangaru, a stručnjaci tek trebaju provjeriti kako će se ponašati u realnim uvjetima. Istovremeno je u Njemačkoj počela izgradnja najvećeg cepelina na svijetu, dugačkog 260 metara. Njegova nosivost iznosit će 160 tona, a dolet 10 tisuća kilometara. Autori projekta planiraju ga već za dvije godine poslati na prvo putovanje.

U Omsku je i inače prije dva desetljeća, kada je tema izgradnje cepelina u Rusiji bila aktualna, stvoren državni konstruktorski biro „Krilo“, koji se bavio izgradnjom takvih uređaja. Tada je na projektu radila cijela vojska izumitelja, konstruktora i inženjera, a vlasti su čak izdvojile novac za stvaranje eksperimentalnog primjerka prvog domaćeg teretnog aerostata. No kriza je učinila svoje, projekt nije realiziran, a ured je raspušten. Posao ipak nije prekinut. Omski stručnjaci prijavili su preko 200 patenata za osnovne sklopove i konstrukcije cepelina, pa su danas potpuno spremni nastaviti s radom.

Ranija verzija cepelina imala je četiri nedostatka: sporost, vrstu materijala, opasnost od izbijanja požara i osjetljivost na nalete vjetra. Znanstvenici tvrde da su svi ti problemi sada otklonjeni.

„Izmijenili smo oblik uređaja, pa sada više nije izdužen kao cigareta, razvili smo potpuno nove sustave reguliranja aerostatičke sile uzgona i sustav protiv zamrzavanja“, kaže Vjačeslav Šalajev, direktor inovacijskog centra „SibADI“. „Kostur i omotač aerostata izrađeni su od suvremenih materijala i plastike pojačane karbonskim vlaknima. Umjesto vodika sada se koristi plin koji nije zapaljiv. Novi sustav kojem nije potreban balast, najnoviji generatori, uređaji za navigaciju i napredne raketne tehnologije - sve su to odlike zbog kojih sada možemo reći da imamo pred sobom potpuno novu vrstu prijevoznog sredstva. Suvremeni cepelin može prelaziti velike udaljenosti, na primjer od Kalinjingrada do Kurilskih otoka - s jednog na drugi kraj Rusije. Može letjeti na različitim visinama i razviti brzinu do 450 km/h, i to u svim vremenskim uvjetima, neovisno o jačini vjetra i godišnjeg doba.

Nedavno su sibirski izumitelji došli do još jednog važnog otkrića. Riječ je o inovacijskom sustavu reguliranja aerostatičke sile uzgona cepelina kojem zasada nema ravnog u svijetu. No, da bi se sklopio eksperimentalni primjerak u prirodnoj veličini i testirao na posebnom poligonu - potreban je novac.

Jedan od prioriteta ruske države je razvoj regija Sibira, Dalekog Istoka i Krajnjeg Sjevera. No koliko god novca ulagali, to neće biti dovoljno za izgradnju cesta, mostova, tunela, aerodroma i željezničkih stanica. Modernom cepelinu ništa od toga nije potrebno. On izravno iz tvornice može dostaviti teret na svaku lokaciju.

Vjačeslav Šalajev, SibADI

Ekonomisti su izračunali da je za organiziranje serijske proizvodnje cepelina potrebno preko dvije milijarde eura. Investitori će teško moći pokrenuti takav projekt bez potpore države. No projekt zaista vrijedi toliko. Cepelini zaslužuju ne samo postati konkurencija tradicionalnim vrstama prijevoznih sredstava, nego i zasebna grana domaće strojogradnje, pogotovo zato što taj segment industrije još uvijek nije dovoljno zastupljen u svijetu.

„Jedan od prioriteta ruske države je razvoj regija Sibira, Dalekog Istoka i Krajnjeg Sjevera. No koliko god novca ulagali, to neće biti dovoljno za izgradnju cesta, mostova, tunela, aerodroma i željezničkih stanica.“, objašnjava Vjačeslav Šalajev. „Modernom cepelinu ništa od toga nije potrebno. On izravno iz tvornice može dostaviti teret na svaku lokaciju. Cepelin izravno iz tvornice može dostaviti teret na svaku lokaciju, bile to bušotine, geološke ekspedicije, sječa šume ili izgradnja novih objekata, i neovisno o tome nalazi li se odredište u najgušćoj šumi, močvari ili na vječno smrznutom tlu.“

Omski inženjeri konstruirali su čitavu liniju takvih aparata i tvrde da moderni aerostati mogu osigurati brz, komforan i siguran prijevoz ljudi ili tereta u najnepristupačnijim i najudaljenijim regijama u Rusiji i svijetu, ali i sudjelovati u spasilačkim operacijama, gašenju požara i čuvanju državnih granica.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće