Izvor: RIA „Novosti“ / Aleksandar Krjažev
Dvadeset se godina u Krasnojarskom kraju, na otoku Boru, provodio eksperiment. 1993. zapalili su gustu sibirsku šumu, okruženu močvarama, i ostavili da se vatra rasplamsa. Vatru nisu gasili, to je bio i glavni cilj eksperimenta: provjeriti kako se šuma bori s požarima bez čovjekove intervencije. Došla je 2013. i na do temelja izgorjelom otoku pojavila su se mlada drveća. Prošli tjedan doputovali su znanstvenici iz čitavog svijeta da ocijene rezultate eksperimenta.
Aleksandar Stepčenko:
Glavni zaključak: šumske požare ne treba gasiti, šuma se s njima puno bolje snalazi od čovjeka. To potvrđuje naš eksperiment, ali i iskustvo američkih kolega koji već odavno prakticiraju kontroliranje šumskih požara: puštaju šumu nasamo s vatrom i jedino se bave zaštitom naseljenih dijelova.
Kad šumu odozgora zalijevaju velikim količanama vode, narušava se eko-sustav i za njegovu obnovu treba proći jako dugo vremena. Ako se vatra ne gasi, nova drveća se pojavljuju prilično brzo: recimo, treba proći jedna ili dvije godine da se pojave drveća u šumi u Amurskoj oblasti. Dakle, negdje drveća narastu jako brzo, a negdje je za to potrebno 20 ili 30 godina.
Naravno, mi smo zapalili šumu na terenu koji je ograđen močvarama. No zato s pravom možemo postaviti pitanje što će biti s velikim područjima od tisuće i tisuće hektara na koje se vatra može s lakoćom proširiti? Potrebno je stavljati specijalne mineralizirane pojasove koji neutraliziraju vatru. S vremena na vrijeme praviti kontrolirano paljenje šumskog tla; to se radi na proljeće kad je tlo još vlažno.
No jedino je u Rusiji zasad jako teško prijeći s gašenja požara na praksu njihovog kontroliranja: rusko zakonodavstvo propisuje da se svaki požar mora gasiti. A ljudi zasad nisu spremni: čuvari prirode se zaprepaste kad slušaju znanstvenike da se požar ne treba gasiti. I to je čudno. U Americi se, pak, nitko ne buni.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu