Šumske požare ne treba gasiti

Izvor: RIA „Novosti“ / Aleksandar Krjažev

Izvor: RIA „Novosti“ / Aleksandar Krjažev

Uskoro će Hrvatsku osvojiti val vrućina koji može uzrokovati požare na hrvatskom priobalju. Prema podacima hrvatske Državne uprave za zaštitu i spašavanje ukupni broj požara je prošle godine značajno porastao. Na kopnu je 2011. bilo ukupno 2.718 požara, a u 2012. čak 4.110, što je porast za gotovo 100 posto. U priobalju je u 2011. bilo 3.763 požara, a u 2012. godini 4.439. Ruski vjesnik vam donosi rezultate recentnog znanstvenog istraživanja koji govore u prilog hipoteze da šumske požare ne treba gasiti. Novinarka Aljona Lesnjak je razgovarala s Aleksandrom Stepčenkom, zamjenikom direktora peterburškog Znanstveno-istraživačkog instituta za šumsko gospodarstvo.

Dvadeset se godina u Krasnojarskom kraju, na otoku Boru, provodio eksperiment. 1993. zapalili su gustu sibirsku šumu, okruženu močvarama, i ostavili da se vatra rasplamsa. Vatru nisu gasili, to je bio i glavni cilj eksperimenta: provjeriti kako se šuma bori s požarima bez čovjekove intervencije. Došla je 2013. i na do temelja izgorjelom otoku pojavila su se mlada drveća. Prošli tjedan doputovali su znanstvenici iz čitavog svijeta da ocijene rezultate eksperimenta.   

Aleksandar Stepčenko:

Glavni zaključak: šumske požare ne treba gasiti, šuma se s njima puno bolje snalazi od čovjeka. To potvrđuje naš eksperiment, ali i iskustvo američkih kolega koji već odavno prakticiraju kontroliranje šumskih požara: puštaju šumu nasamo s vatrom i jedino se bave zaštitom naseljenih dijelova.

Kad šumu odozgora zalijevaju velikim količanama vode, narušava se eko-sustav i za njegovu obnovu treba proći jako dugo vremena. Ako se vatra ne gasi, nova drveća se pojavljuju prilično brzo: recimo, treba proći jedna ili dvije godine da se pojave drveća u šumi u Amurskoj oblasti. Dakle, negdje drveća narastu jako brzo, a negdje je za to potrebno 20 ili 30 godina.

Naravno, mi smo zapalili šumu na terenu koji je ograđen močvarama. No zato s pravom možemo postaviti pitanje što će biti s velikim područjima od tisuće i tisuće hektara na koje se vatra može s lakoćom proširiti? Potrebno je stavljati specijalne mineralizirane pojasove koji neutraliziraju vatru. S vremena na vrijeme praviti kontrolirano paljenje šumskog tla; to se radi na proljeće kad je tlo još vlažno. 

No jedino je u Rusiji zasad jako teško prijeći s gašenja požara na praksu njihovog kontroliranja: rusko zakonodavstvo propisuje da se svaki požar mora gasiti. A ljudi zasad nisu spremni: čuvari prirode se zaprepaste kad slušaju znanstvenike da se požar ne treba gasiti. I to je čudno. U Americi se, pak, nitko ne buni.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće