Hovercraft ubojica nosača aviona

Brodovima projekta 1239 (od kojih su izgrađena tek dva) ostvaren je pravi prodor u području vojne brodogradnje. Brodovi su prvotno zamišljeni kao jurišni raketonosci koji mogu probiti obrambeni sustav nosača aviona i potopiti taj plovni aerodrom. Prvi put u povijesti uspješno je postavljeno osam teških protubrodskih raketa na brod koji lebdi na zračnom jastuku - na tzv. lebdjelicu (hovercraft). Ranije se takvo što smatralo nemogućim, prije svega zato što brodovi tog tipa imaju manje dimenzije i uz to su prilično nestabilni pa bi trzaj snažne rakete pri ispaljivanju mogao lako prevrnuti takvo plovilo.

No, još u nekadašnjem lenjingradskom Centralnom pomorskom graditeljskom uredu „Almaz“ pod vodstvom Valerijana Koroljkova razvili su projekt broda na zračnoj kaverni (eng. surface effect ship - SES) - svojevrstan hibrid katamarana i hovercrafta.

Raketni hovercraft „Bora“ projekta 1239 građen je od dva uska trupna dijela (nalik katamaranu) međusobno spojena platformom dužine oko 64 a širine 17,2 metra. Trup broda napravljen je od posebne lagane i vrlo čvrste legure aluminija. Zračni jastuk stvara se kad se od naprijed spusti polukruti štit („pregača“), a u prostor (kavernu) između dvodijelnog trupa upuhuje se zrak.

Hovercraft projekt 1239 odlikuju izvanredne osobine. S jedne strane to je stabilni katamaran sposoban za brzinu do 20 čvorova, a s druge strane brza lebdjelica s maksimalnom brzinom od više od 50 čvorova. Uz deplasman od svega 1050 tona ukupna snaga pogonskih agregata iznosi 56.000 konjskih snaga. Posjeduje dva dizel-motora jačine od po 10.000 konjskih snaga za kretanje u režimu katamarana i dvije plinske turbine ukupne jačine 36.000 konjskih snaga za kretanje u režimu lebdjelice.

Budući da ima dvije zasebne pogonske jedinice za krstarenje i za kretanje punom brzinom, koje inače mogu raditi pojedinačno i zajedno, ovaj brod posjeduje tri glavna režima hoda (katamaran, lebdjelica 1 i lebdjelica 2) što jamči gotovo stopostotno kretanje u svakoj situaciji. Osim toga, može se kretati i kada mu je glavni pogon potpuno isključen. Hovercraft se samo uz rad motora-ventilatora može kretati uz vjetar (7 m/s) brzinom od 3 čvora zahvaljujući protoku zraka iz zračnog jastuka na krmi.

Glavno ubojito sredstvo hovercrafta sustav je supersoničnih protubrodskih raketa „Moskit“. Rakete se nalaze u dvije četverostruke raketne jedinice koje se nalaze s lijeve i desne strane. Protuzračnu obranu broda čine protuavionski raketni sustav „Osa MA“ i dva šestocjevna automata AK-630M kalibra 30 mm. Na pramcu se nalazi univerzalno automatsko artiljerijsko oruđe AK-176 kalibra 76,2 mm.

Salva od osam raketa „Moskit“ može uništiti svaki suvremeni ratni brod, uključujući i nuklearni nosač aviona. Dok je istovremeno gotovo nemoguće hovercraft „Boru“ zaustaviti dok se kreće na zračnom jastuku. Naime, glave samonavođenih protubrodskih raketa koje se nalaze u arsenalu pomorskih snaga NATO-a ne mogu pratiti metu koja se kreće brzinom od gotovo 90 km/h.

Još u sovjetsko vrijeme postojao je plan da se u okviru svake flote formiraju leteće flotile sastavljene od hovercrafta, ali izgrađena su samo dva broda „Bora“ i „Samum“, koji su ušli u sastav Crnomorske flote. No i ta dva broda, prema mišljenju zapadnih vojnih stručnjaka, bila su dovoljna da se odnos snaga na Crnom moru promijeni. Ako je nakon raspada Sovjetskog Saveza, uz otpis velikog broja brodova Crnomorske flote početkom 1990-ih, objektivno najmoćniju pomorsku flotu imala Turska - od 2002. s pojavom broda „Samum“ situacija je sasvim drukčija.

Stoga uopće ne čudi što je „Bora“ bila u centru pažnje svih vojnopomorskih stručnjaka koji su se okupili na sajmu IDEF 2013 u Istanbulu.