Električna energija iz svemira

Fotografija svemirskog teleskopa „Hubble“

Fotografija svemirskog teleskopa „Hubble“

Rusija bi mogla zauzeti prvu poziciju na svjetskom tržištu svemirske električne energije. Ona će se pojaviti kad u orbiti počne raditi mnoštvo solarnih elektrocentrala.

Ruski stručnjaci pronašli su način kako maksimalno pojeftiniti izgradnju solarnih elektrocentrala i njihovo lansiranje u svemir. Umjesto krutih platformi težine od nekoliko desetina tisuća tona predložili su konstrukciju bez kostura od vrlo tanke folije s elastičnim solarnim pločama. Njezina debljina iznosila bi svega 12 mikrona.

Cijelo ovo divovsko platno prije starta smiješta se u relativno malu kapsulu, a u svemiru se razvija u ravnu plohu i zadržava oblik zahvaljujući laganom okretanju. Rusija je stvorila jedinstvenu tehnologiju za razvijanje konstrukcija od folije, kao i za još jednu nužnu komponentu za izgradnju solarne svemirske elektrocentrale - moderne lasere koji se sastoje od vlakana. Na izradi ovakve centrale trenutno radi glavna znanstvena ustanova Roskosmosa – Centralni znanstveno-istraživački institut za strojogradnju (CNIImaš).

„Glas Rusije“ razgovarao je s njezinim glavnim znanstvenim suradnikom Vitalijem Meljnikovim.

Pilotska varijanta svemirske elektrocentrale može se napraviti do 2015. ili najkasnije 2017. godine.

Gospodine Meljnikov, postoji li projekt u CNIImašu još samo kao ideja ili je zadatak već postavljen?

To je još ideja. Naš Institut je znanstveno-istraživački. On treba proizvoditi ili ono što uopće još ne postoji na svijetu ili nešto najsavršenije. Skupljamo sva nova otkrića, raspravljamo o njima, dajemo prijedloge, izvještavamo upravu. Nakon toga program čeka na svoje vrijeme.

Precizirajte tehničku stranu, jeste li odredili kolike bi bile dimenzije prvobitne varijante centrale?

Stanica treba imati kapacitet od jednog gigavata. No njoj treba prethoditi demonstracijski prototip od 100 kilovata na kojem ćemo učiti i proći sve tehničke faze proizvoda, a zatim ćemo napraviti prilično velike konstrukcije. Demovarijantu će predstavljati satelit sa solarnom baterijom i laserskim uređajem koji će prenositi energiju na vezani aerostat. Od njega će energija preko kabela već krenuti prema Zemlji.

U koju orbitu će biti lansirana centrala?

Najbolja orbita je, naravno, geostacionarna. Centrala će visjeti iznad konkretne točke i prenosit će energiju tamo gdje je to potrebno.

Centrala će visjeti iznad konkretne točke i prenosit će energiju tamo gdje je to potrebno.

Ako tanka folija predstavlja stanicu, kako će se na nju moći pričvrstiti veliki broj svjetlosnih vodiča, kako će se oni držati?

Svjetlosni vodiči koje imamo i jesu rusko dostignuće. Kad se govori o supervodičima misli se na bakarne vodiče koji tisuću puta bolje provode energiju od običnog vodiča. Ali zašto on mora biti metalni? Našim vlaknima, koje imaju promjer 200 mikrona, odnosno debljinu britve, prenosi se 50 kilovata energije. Zar to nije superprovodljivost? Tri puta više nego bakrom. I takav vodič poput dlačica prolazi kroz cijelu centralu. Nije teško pričvrstiti ga na foliju.

Kada se po vašem mišljenju može organizirati lansiranje pilotnog demonstracijskog projekta centrale površine od nekoliko tisuća kvadratnih metara u svemir?

Pilotska varijanta može se napraviti do 2015. ili najkasnije 2017. godine.