Sibirski znanstvenici otkrili genetsku osnovu depresije

Svetlana Ivanova (za jednim od najnovijih modela PCR uređaja za genotipizaciju): „Daljnja istraživanja molekularnih i neuralnih faktora psihičkih poremećaja omogućit će određivanje kriterija za prepoznavanje ranih simptoma depresije i formiranje ‘rizičnih grupa’.

Stručnjaci Znanstveno-istraživačkog instituta za psihičko zdravlje Sibirskog odsjeka Ruske akademije medicinskih znanosti ukazuju na povezanost različitih varijanti gena receptora serotonina u ljudskom genotipu i pojave depresivnih poremećaja. Dobiveni rezultati mogu biti vrlo korisni u medicinskoj praksi jer se od sada može preciznije usmjeravati postupak liječenja lijekovima koji su djelotvorniji ako se depresija počne liječiti u što ranijoj fazi.

Kod nastanka i razvoja depresije jednu od glavnih uloga ima serotonin, odnosno nedostatak istog. Serotonin je supstancija koja djeluje kao modulator u nervnom i endokrinološkom sustavu, odnosno predstavlja komponentu koja istovremeno utječe na mnogo nervnih puteva i procesa. Dokazano je da nedostatak serotonina dovodi do pada raspoloženja, smanjenja motoričke aktivnosti i gubitka motivacije, a sve to posljedica je smanjene proizvodnje hormona dvije neuroendokrinološke žlijezde – hipotalamusa i hipofize.

Znanstvenicima iz laboratorija za molekularnu genetiku i biokemiju (na čelu koje je profesorica i doktorica medicinskih znanosti Svetlana Ivanova) cilj je bio saznati koje molekule, koje u nervnom sustavu apsorbiraju i obrađuju serotonin, utječu i na pojavu ili nestanak depresije. Prijenos serotonina od jednog do drugog neurona regulira 17 molekula koje tako utječu na one oblike čovjekovog ponašanja za koje je odgovorna ova supstancija.

U laboratoriju je ispitano mnogo gena receptora serotonina i transmitera (prenosilaca) ovog modulatora, kao i drugih faktora vezanih za prijenos živčanih signala među neurona.

U provedenom istraživanju pažnju su usmjerili na gen jednog od tipova receptora za serotonin – 5HT2C. Ovaj gen odabran je jer vrsta receptora koju on kodira postoji u stanicama puteva regulacije lučenja hormona hipotalamusa (koji se nalazi u velikom mozgu) i hipofize (koja nadzire funkcioniranje endokrinološkog sustava). Oni određuju opće emocionalno stanje čovjeka.

Gen 5HT2C ima dvije varijante (dva alela) – C i G. Varijante se razlikuju po sposobnosti njihovih proizvoda (proteina) da vezuju serotonin. Protein kojeg kodira alel C ima dvostruko manju snagu vezivanja od alela G. Čovjek, kao i životinje, u svim stanicama svog organizma, osim spolnim, posjeduje diploidan (dupli) set kromosoma, a samim tim i gena. Tako je pri istoj koncentraciji serotonina, osobi koja ima genotip GG po genu 5HT2C za normalan rad sustava vezanih za neuromodulator, potrebna duplo manja koncentracija serotonina od one koja je potrebna osobi s genotipom SS.

Znači li to da osobe s genotipom SS imaju veću vjerojatnost  razvijanja depresije? Rezultati laboratorijskih istraživanja Svetlane Ivanove daju potvrdan odgovor na ovo pitanje. Među pacijentima s depresivnim poremećajima varijanta S gena receptora serotonina i genotip SS češći su nego kod zdravih sudionika ovog istraživanja.

Iako je istraživanje po prvobitnoj zamisli pripadalo više kategoriji temeljne znanosti, primjena dobivenih rezultata u praksi je moguća, pa čak i nužna.

„Naša daljnja istraživanja molekularnih i neuralnih faktora psihičkih poremećaja omogućit će određivanje kriterija za prepoznavanje ranih simptoma depresije i formiranje ‘rizičnih grupa’ kako bi se takvi pacijenti nadgledali već u onim fazama bolesti kada je sprečavanje nepovoljnog razvoja poremećaja puno izglednije“, kaže Svetlana Ivanova i ističe: „To omogućuje nove pristupe u terapijskom djelovanju primjenom pogodnijih farmakoloških sredstava u odnosu na fenotip pacijenta, čime se smanjuje rizik od neželjenih efekata psihofarmakoterapije i omogućuje preciznija i bolja organizacija dijagnostičkih, medicinskih i rehabilitacijskih mjera.“

Odnosno, kada znamo koje varijante gena, inače uključene u sustav serotonina, osoba posjeduje možemo odrediti individualne pa prema tome i najučinkovitije mjere u liječenju depresije.

Istraživanje je provedeno uz podršku Ruskog humanitarnog znanstvenog fonda – RGNF br. 11-36-00213a1 „Serotoninski sustav u modulaciji agresivnog i depresivnog ponašanja: razvoj novih pristupa u prognozi, dijagnostici i liječenju psihičkih poremećaja“.