Amurski leopard, najrjeđi i najljepši

Izvor: RIA "Novosti", Legion Media

Amurski leopard (Panthera pardus orientalis ili Panthera pardus amurensis) podvrsta je leoparda. Pripada sisavcima iz reda predatora i jednoj od najrjeđih vrsta porodice mačaka.

Mnogi stručnjaci smatraju da je amurski leopard najljepša podvrsta leoparda i često ga uspoređuju s sniježnim leopardom. Amurski leopard ima elastično, vitko i izduženo tijelo, okruglu glavu, dugačak rep i skladne, vrlo jake noge.

Tijelo amurskog leoparda dugačko je 107 do 136 cm, rep 82 do 90 cm, a visina mu iznosi 64 do 78 cm. U usporedbi s tigrom leopard je malen, ženka teži 50 kg a mužjak 70 kg. Debljina krzna tijekom ljeta iznosi do 2,5 cm a zimi ono postaje bujnije, gušće i duže te mu debljina doseže i do 5,7 cm. Boja krzna mu je različita, zimi varira od svijetložute, riđe i žutoriđe s nijansom zlatne a ljeti postaje intenzivnija. Upečatljive crne pjege gusto raspoređene po cijelom tijelu ili zasebno grupirane u pruge daju krznu amurskog leoparda jedinstvenu boju. Leopard ima veoma oštar vid (može ugledati žrtvu i na udaljenosti i od 1,5 km) a i osjet mirisa i sluha jednako su dobro razvijeni. 

Kao najsjevernijoj podvrsti leoparda, njegov areal prelazi 45 paralelu. Danas on živi samo na jugozapadu ruskog Primorja. Tipično stanište amurskog leoparda četinarske su i širokolisne listopadne šume mandžurijskog tipa. Voli nepristupačne predjele sa strmim stjenovitim obroncima i vododerinama.

Poput drugih velikih mačaka, leopard ne voli dijeliti teritorij s ostalim predstavnicima svoje vrste, iako isto naravno ne vrijedi za parove mužjaka i ženki. Ženka s mladuncima zauzima manji teritorij, oko 4 do 5 tisuća ha, dok je teritorij po kojoj luta mužjak daleko veći.

Amurski leopard najaktivniji je u sumrak. Najčešće kreće u lov jedan ili dva sata prije zalaska sunca i lovi tijekom cijele večeri no ponekad i danju, posebno po tmurnom i hladnom vremenu, i zimi. Na pojilo također dolazi u sumrak.

Kao najsjevernijoj podvrsti leoparda, njegov areal prelazi 45 paralelu. Fotografija iz slobodnog izvora.

Leopard se najčešće hrani jelenima i srnama no lovi i jazavce, rakunolike pse i mandžurijske zečeve. Leopard, kao i tigar, lovi na dva načina – ili se prikrada plijenu ili vreba u zasjedi. Vrlo često mladunci prate majku u lovu. Pri lovu leopard vrlo vješto koristi teren po kojem se kreće, bira razna skrovišta i uzvišice, ne gazi po suhom granju i lišću nego po otiscima drugih životinja ili korijenju biljaka i kamenju. Nakon što se dovoljno približi plijenu (na 5 do 10 m), leopard naglo skače na žrtvu i zaustavlja se u još nekoliko skokova.

Ova mačka može dugo izdržati bez hrane. Odraslom leopardu obično je dovoljan jedan veliki kopitar u 12 do 15 dana no u lošijim uvjetima može izdržati i 20 do 25 dana.

U zarobljeništvu neki su primjerci amurskog leoparda doživjeli 21 godinu, dok je u divljini njegov životni vijek znatno kraći.

Amurski leopard nalazi se na Crvenoj listi Ruske Federacije kao najrjeđa i kritično ugrožena podvrsta leoparda na granici izumiranja, krajnje ograničenog areala, s osnovnom populacijom na području Rusije. Na ruskom Dalekom istoku nijedan sisavac nije toliko ugrožen. Prema Svjetskom fondu za zaštitu prirode (WWF) teritorij Rusije broji svega oko 30 jedinki ove vrste.

Amurski leopard nalazi se i na Crvenoj listi Međunarodnog saveza za zaštitu prirode (UICN) i u Prilogu I. Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje flore i faune (CITEC). Lov na leoparda zabranjen je 1956.

U Primorskim krajevima leopard se čuva u rezervatu „Kedrova Pad“ i u specijalnim rezervatima „Barsovij“ i „Borisovski plato“.