Prapovijesni sibirski pas ima rođake u Americi

Otkriće tipične pseće lubanje starosti od 33 tisuća godina na Altaju izazvalo je nevjerojatnu polemiku. Izvor: Sibirski odjel Ruske akademije znanosti.

Otkriće tipične pseće lubanje starosti od 33 tisuća godina na Altaju izazvalo je nevjerojatnu polemiku. Izvor: Sibirski odjel Ruske akademije znanosti.

Znanstvenici Sibirskog odjela Ruske akademije znanosti nedavno su utvrdili da je neobična lubanja pronađena 1975. u udaljenim krajevima Sibira pas star 33 tisuće godina. Sama starost ovog psa iz domovine hominida denisovaca već je sama po sebi izazvala senzaciju, a onda je objavljeno još jedno otkriće: najbliži genetski rođaci Altajskog psa žive u - Americi.

Ispostavilo se da je najstariji do sada pronađeni domaći pas iz Azije, koji je živio prije oko 33 tisuća godina na teritoriju sadašnje ruske sibirske Republike Altaj, genetski srodniji današnjim psima s teritorija Amerike nego vukovima, zaključili su znanstvenici s Instituta za molekularnu i staničnu biologiju (IMKB) Sibirskog ogranka Ruske akademije znanosti (SO RAN, Novosibirsk) i njihove kolege iz inozemstva, a rezultati ovih istraživanja objavljeni su u znanstvenom časopisu „PLOS ONE“.

Lubanja ovog psa pronađena je 1975. u Razbojničkoj pećini u širem okrugu sela Ust-Kan u Republici Altaj. Prije nekoliko godina stručnjaci su zaključili da je ovaj pronalazak star oko 33–34 tisuće godina, a nedavno su uspjeli procijeniti stupanj genetske srodnosti Altajskog psa s njegovim suvremenim rođacima.

Najviše ih je iznenadila činjenica da je DNK „čovjekovog najboljeg prijatelja“ iz daleke prošlosti zapravo bliska današnjim psima i fosilima pasa s američkog kontinenta, ali ne i suvremenim vukovima, priopćio je Ruskoj informativnoj agenciji „Novosti“ jedan od autora znanstvenog rada, šef laboratorija za usporednu genomiku Instituta za molekularnu i staničnu biologiju (IMKB) SO RAN Vladimir Trifonov.

„Stvar je u tome što su se, prema paleontološkim podacima, psi, kakve ih danas znamo, počeli pojavljivati tek prije 14 tisuća godina, pa je zato otkriće tipično „pseće“ lubanje starosti od 33 tisuće godina izazvalo nevjerojatnu polemiku. Postoje i pretpostavke da su vukovi u izuzetnim slučajevima dobivali potomke nalik psima, koji u genetskom smislu zapravo nemaju ništa zajedničko s današnjim psima. Provedena studija, međutim, upravo ukazuje na jednu takvu vezu između prapovijesnog Altajskog psa i američkih predstavnika ove vrste iz nekog kasnijeg razdoblja, kao i današnjih pasa s tog kontinenta“, objasnio je znanstvenik.

„Na odjelu za proučavanje raznolikosti i evolucije genoma IMKB SO RAN iz lubanje psa je izdvojen prapovijesna DNK molekula i određena je sekvenca kontrolne regije, tj. deplasmanske petlje mitohondrijskog genoma, a zatim su provedeni prvi koraci usporedne analize dobivene sekvence“, istakao je Trifonov.

Prema njegovim riječima, kolege s Sveučilišta Turku (Finska), Kalifornijskog sveučilišta u Los Angelesu (SAD) i Biološke stanice „Donana“ u Sevilji (Španjolska) sudjelovale su u daljoj detaljnoj genetskoj analizi i uspoređivanju rezultata s genetskim materijalom drugih pripadnika ove životinjske vrste, kako prapovijesnog, tako i današnjih pasa i vukova.

Trifonov je naglasio da je izuzetno važno da se započeta istraživanja nastave. „Uključivanje u postupak većeg broja genetskih markera omogućit će da se preciznije odredi položaj ove životinje na filogenetskom stablu i da se saznaju neke njezine genetske karakteristike. Potrebno je također proučiti DNK i drugih pleistocenskih vukova i pasa, i s Altaja, ali i iz drugih dijelova Azije i Europe“, dodao je znanstvenik.