Ljepota koja neće spasiti svijet

Zamisao konstruiranja ovakve centrale nije nova, predložio ju je još 1968. godine u SAD-u Pitt Gleiser. Ideja je u tome da bi se na Zemlju prenosila električna struja sa ogromnog solarnog panela. Da bi se sakupila potrebna snaga, panel bi trebao imati površinu od nekoliko kvadratnih kilometara. Najbolje bi bilo postaviti ju na geostacionarnoj orbiti. Odatle bi električna energija, transformirana u snažan mikrovalni tok, bila usmjerena na Zemlju, gdje bi bilo postavljeno veliko antensko polje. Tamo bi se mikrovalovi ponovo pretvarali u električnu energiju.

Centralni znanstveno-istraživački institut za konstruiranje uređaja predlaže da se umjesto mikrovala koristi laser. Radijski se zrak loše fokusira, zato bi se za prijemnu antenu morali izdvojiti kvadratni kilometri zemlje. U laserskoj varijanti površina bi se umanjila nekoliko desetaka puta. Istina, laseri potrebne snage trenutno ne postoje, ali moglo bi se koristiti mnogo infracrvenih laserskih dioda, raspoređenih po solarnom panelu. Njihovo bi se zračenje sumiralo i prenosilo na Zemlju.

Planovi za izgradnju do 2030-40. godine svemirskih centrala već postoje u SAD-u, Japanu, Europi i Kini. I to što će se njima pridružiti Rusija sasvim je zakonomjerno, smatra akademik Ruske akademije astronautike Aleksandar Železnjakov.

Mi također trebamo promisliti o tom pitanju. Ako energetika iz svemira bude jeftina, tada je to korisno, zato što Zemlja odavno osjeća energetsku glad. Treba misliti o budućnosti. Tu nisu samo pitanja konkurencije s drugim zemljama. To je ekonomija. Mi gradimo nove centrale na Zemlji i ako budu postojale mogućnosti da se napravi nešto slično u svemiru, zašto to i ne učiniti?

Zamjenik glavnog urednika novina Novosti astronautike Igor Lisov kaže da je ideja lijepa, ali da zahtjeva ogromna ulaganja. I zato je ekonomski nesvrsishodna.

Treba sagledati situaciju otvorenih očiju i ne predstavljati željeno kao realno. Ni u jednoj od zemalja ne vode se ozbiljni radovi koji uključuju barem eksperimentalnu fazu predaje energije iz orbite na zemlju.

Projekt igra na kartu da će se uskoro sva energija za čovječanstvo iscrpiti. Međutim nafta i plin nisu njezini jedini izvori. Vjerojatno će se stvoriti i drugi načini, kao termonuklearna sinteza. Njezinom pojavom svemirska centrala teško da će biti potrebna, uvjeren je dopisni član RAK-a Andrej Ionin.

Vrlo je skupo izbaciti stanicu u orbitu, zatim je koristiti. Da ne govorim o utjecaju na ekologiju Zemlje. Ne daj Bože da se laserske zrake pomaknu u stranu. Što će se dogoditi na Zemlji? Ne znamo kako će to utjecati na ozonski omotač: neće li laser bušiti ozonske rupe? Posljedice će nas koštati sto puta više od cijene dobivene električne energije. Prijedlogu Centralnog znanstveno-istraživačkog instituta za izgradnju uređaja treba priložiti izvještaje ekologa i ekonomista.

Detaljni projekti, ako i budu realizirani, onda neće biti uskoro. Ali voditi istraživanja u tom pravcu ipak je potrebno, smatraju stručnjaci. U procesu se može pojaviti mnogo zanimljivih tehničkih rješenja, na primjer, formiranje efikasnijih lasera ili solarnih baterija.