Izvor: Alamy / LegionMedia.
Proces zagrijavanja klime zaista se bilježi. Zatopljenje je na
Zemlji počelo drugom polovinom 18. stoljeća s početkom industrijske
revolucije. Upravo zbog toga smatra se kako je ovaj proces povezan s
antropogenskim utjecajem. Čovječanstvo povećava emisiju ugljičnog dioksida,
koji uzrokuje efekt staklenika.
Ruski znanstvenik Vladimir Baškin kategorički se odbija složiti s ovim mišljenjem. On tvrdi da promjena klime ima cikličan karakter i nije
nikako vezana s ljudskom djelatnošću. Zajedno s kolegom Raufom
Galiulinim iz Instituta za fundamentalne probleme biologije Ruske
akademije znanosti, on dokazuje da je današnje zatopljenje – odjek izlaza
planeta iz „malog ledenog doba“ i uskoro nam, naravno prema geološkim
razmjerima, predstoji ulazak u novo ledeno doba.
Malo ledeno doba nastaje s periodom od nekih 500 godina. Prethodni je
bio sredinom proteklog milenija, kada se u Engleskog zaledila Temza,
Nizozemci su se klizali na klizaljkama, a u Rusiji su stranci bili
obuzeti strahom vidjevši kako drveće puca od mraza. Periodi
zahlađenja i zatopljenja imaju interval od nekih 30-40 godina. Na
primjer u Rusiji je zatopljenje bilo 30-tih godina prošlog stoljeća, kada
je bila moguća navigacija Sjevernim morskim putom, zatim je bilo
zahlađenje u ratno doba, zatim 70-tih zatopljenje itd. Današnji period
zatopljenja završio se na granici milenija.
Početak novog ciklusa zahlađenja vezan je sa sunčevom aktivnošću. Snaga zračenja naše zvijezde opada i to utječe na klimu.
Znanstvena istraživanja klime proteklih geoloških perioda stavljaju pod
sumnju osnovanost Protokola iz Kyota, tvrdi Vladimir Baškin.
Protokol ograničava emisiju plinova koji izazivaju efekt staklenika i
dopušta trgovinu kvotama na ove emisije. Emisija ugljičnog dioksida je normal, prirodan proces i nije isključivo rezultat ljudske djelatnosti,
kaže znanstvenik.
Efekt staklenika izazvan antropogenskim faktorom čini 4-5% od
prirodne emisije. Erupcija jednog vulkana ima daleko veći utjecaj. Pravi
doprinos nastajanju efekta staklenika daje obična vodena para.
Hvala bogu da nitko nije došao na pomisao da i to treba regulirati.
Oceani našeg planeta sadrže 60 puta više ugljičnog dioksida, nego zrak.
Prilikom porasta temperature na planetu dolazi do njegovog aktivnijeg
izdvajanja. Na taj način, porast razine SO2 u atmosferi ne prethodi
zagrijavanju, nego obrnuto, nastaje nakon njega.
Globalno zagrijavanje, o kojemu se toliko priča – više je marketinški potez,
nego znanstveni problem. Ukoliko je nastalo zatopljenje – objašnjava ruski znanstvenik – to znači da se potreba za
tradicionalnim vrstama energenata (ugljen, nafta i plin) smanjuje, i cijena
na ove energetske sirovine mora opasti. To više nije znanost, nego
kristalna poput vode - politika, tvrdi Vladimir Baškin.
Međutim nas očekuje globalno zahlađenje, a ne globalno zatopljenje, tvrdi
ruski znanstvenik. Nema potrebe strahovati od zahlađenja: ono će se
razvijati polako i postat će osjetljivo tek sredinom 21. stoljeća.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu