Svijet na pragu ledenog doba

Proces zagrijavanja klime zaista se bilježi. Zatopljenje je na Zemlji počelo drugom polovinom 18. stoljeća s početkom industrijske revolucije. Upravo zbog toga smatra se kako je ovaj proces povezan s antropogenskim utjecajem. Čovječanstvo povećava emisiju ugljičnog dioksida, koji uzrokuje efekt staklenika.

Ruski znanstvenik Vladimir Baškin kategorički se odbija složiti s ovim mišljenjem. On tvrdi da promjena klime ima cikličan karakter i nije nikako vezana s ljudskom djelatnošću. Zajedno s kolegom Raufom Galiulinim iz Instituta za fundamentalne probleme biologije Ruske akademije znanosti, on dokazuje da je današnje zatopljenje – odjek izlaza planeta iz „malog ledenog doba“ i uskoro nam, naravno prema geološkim razmjerima, predstoji ulazak u novo ledeno doba.

Malo ledeno doba nastaje s periodom od nekih 500 godina. Prethodni je bio sredinom proteklog milenija, kada se u Engleskog zaledila Temza, Nizozemci su se klizali na klizaljkama, a u Rusiji su stranci bili obuzeti strahom vidjevši kako drveće puca od mraza. Periodi zahlađenja i zatopljenja imaju interval od nekih 30-40 godina. Na primjer u Rusiji je zatopljenje bilo 30-tih godina prošlog stoljeća, kada je bila moguća navigacija Sjevernim morskim putom, zatim je bilo zahlađenje u ratno doba, zatim 70-tih zatopljenje itd. Današnji period zatopljenja završio se na granici milenija.

Početak novog ciklusa zahlađenja vezan je sa sunčevom aktivnošću. Snaga zračenja naše zvijezde opada i to utječe na klimu.

Znanstvena istraživanja klime proteklih geoloških perioda stavljaju pod sumnju osnovanost Protokola iz Kyota, tvrdi Vladimir Baškin. Protokol ograničava emisiju plinova koji izazivaju efekt staklenika i dopušta trgovinu kvotama na ove emisije. Emisija ugljičnog dioksida je normal, prirodan proces i nije isključivo rezultat ljudske djelatnosti, kaže znanstvenik.

Efekt staklenika izazvan antropogenskim faktorom čini 4-5% od prirodne emisije. Erupcija jednog vulkana ima daleko veći utjecaj. Pravi doprinos nastajanju efekta staklenika daje obična vodena para. Hvala bogu da nitko nije došao na pomisao da i to treba regulirati.

Oceani našeg planeta sadrže 60 puta više ugljičnog dioksida, nego zrak. Prilikom porasta temperature na planetu dolazi do njegovog aktivnijeg izdvajanja. Na taj način, porast razine SO2 u atmosferi ne prethodi zagrijavanju, nego obrnuto, nastaje nakon njega.

Globalno zagrijavanje, o kojemu se toliko priča – više je marketinški potez, nego znanstveni problem. Ukoliko je nastalo zatopljenje – objašnjava ruski znanstvenik – to znači da se potreba za tradicionalnim vrstama energenata (ugljen, nafta i plin) smanjuje, i cijena na ove energetske sirovine mora opasti. To više nije znanost, nego kristalna poput vode - politika, tvrdi Vladimir Baškin.

Međutim nas očekuje globalno zahlađenje, a ne globalno zatopljenje, tvrdi ruski znanstvenik. Nema potrebe strahovati od zahlađenja: ono će se razvijati polako i postat će osjetljivo tek sredinom 21. stoljeća.