Noćna mora za američke generale: Novi ruski tenk T-90AM

Ozbiljne rezultate u razvoju i proizvodnji suvremenih tenkova napravile su vojne industrije Izraela, Južne Koreje, Njemačke i posebno Rusije. U posljednje vrijeme NR Kina, ali i Iran sve više "grabe" ka svjetskom vrhu, kada je u pitanju proizvodnja suvremenih tenkova. Nedavno je Zamjenik načelnika kopnene vojske SAD-a, general-bojnik John Murray, priznao pred povjerenstvom senatorskog odbora da je odavno prošlo vrijeme kada je "Abrams" bio najbolji tenk na svijetu. Međutim, unatoč značajnim financijskim ulaganjima, uočljiv je trend zabrinjavajućeg pada inovativnosti u američkoj vojnoj industriji, posebice kada se govori o razvoju naredne generacije oklopnih borbenih sredstava. To očito boli američke generale, koji dolaze iz oklopno-mehaniziranih jedinica vojske SAD-a. Posebno kada se vidi što na tom planu radi Rusija i njezina tenkovska industrija koja je prva izbacila tenk nove generacije T-14 "Armata".

Ukratko, daljnja modernizacija tenka "Abrams" je iscrpljena. On ne samo da nema nikakve šanse u direktnom sukobu s ruskim konceptom "Armata", nego bi zasigurno loše prošao i u sudaru s T-90A i njegovim derivatima (posebno je zanimljiva najnovija modernizacija na standard T-90AM). Uostalom, pored boljih tehničko-taktičkih karakteristika, to su pokazala i realna borbena iskustva iz posljednjih ratova. Slavni američki tenk je sa svojom posljednjom modifikacijom dosegnuo svoj maksimum, i definitivno je zreo za mirovinu.

T-90MS/ Vitalij V. Kuzmin

Nema bolje provjere od oružanog sukoba

Osnovni problem kod "Abramsa" predstavlja loše izbalansirana oklopna zaštita. I pored dodavanja dodatnih slojeva oklopa, ona i dalje ostaje njegova najslabija karika. Ovo je u bezbroj slučajeva dokazano, prilikom sukoba s lako naoružanim gerilskim skupinama i terorističkim organizacijama na sjeveru Iraka, gdje se malo, malo, pa pojavi neki video-klip na kojem se vidi njegov kraj, tj. uništenje. Daljnjee dodavanje oklopa razmjerno povećava masu tenka, ali i njegove dimenzije.

Ukratko, "Abrams" se pretvara u tešku, presporu, nefunkcionalnu grdosiju, koja je savršena meta na suvremenom bojištu.

Samo u razdoblju 2003.-2005. u Iraku je uslijed različitih okolnosti izgubljeno 80 tenkova tipa "Abrams". Međutim, slika postaje još depresivnija ako se uzme u obzir njihova borbena i tehnička operativnost. Naime, u borbama s lako naoružanom gerilom, kao i uslijed brojnih tehničkih kvarova glavnih komponenti elektroničkog i mehaničkog sustava tenka, krajem 2004. godine je iz Iraka u SAD prebačeno čak 530 tenkova, radi njihovog popravka/remonta i vraćanja u borbenu funkciju. To je gotovo polovica od ukupnog broja tenkova "Abrams" koji su unutar američkog kontigenta bili prisutni u ovoj državi (1135 jedinica).

M1 "Abrams" uništen nedaleko od Bagdada / Wikipedia

Uzimajući u obzir ovako negativne rezultate koji su prijetili da se pretvore u jednu sveopću blamažu, američki inženjeri su odlučili pod hitno započeti s njegovom modernizacijom. Osnovna komponenta ove modernizacije je ojačavanje oklopne zaštite ugrađivanjem dodatnog oklopa i elemenata dinamičke zaštite pozadi tenka i na njegove bokove. Međutim, ni ovakva tehnička intervencija nije dala gotovo nikakve rezultate.

Prema različitim podacima, na sjeveru Iraka je od rujna 2016. godine do danas uništeno 47 tenkova tipa "Abrams". Pored Iraka, američki tenkovi gore i u kamenitim brdima Jemena. Huti su samo do kraja 2015. godine uništili 14 tenkova M1A2S.

U sirijskoj vojsci se nalazi određena količina ruskih tenkova T-90A. Treba napomenuti da se radi uglavnom o osnovnoj verziji ovog tenka (iz 1992. god), koja je kasnije unaprijeđena na daleko viši standard zahvaljujući brojnim paketima modernizacije. Od njegove pojave na sirijskom ratištu, unatoč ogromnoj koncentraciji oružja u rukama terorista, izgubljena su svega 2 tenka T-90A. Prvi je pogođen raketom koja je lansirana iz američkog protutenkovskog kompleksa "TOW-2A". Važno je napomenuti da ta raketa nije probila oklop tenka, već da je njegov gubitak nastao uslijed nedovoljno iskusne posade koju su činili Sirijci. Nadalje, prilikom ovog događaja je na tenku bio isključen kompleks aktivne elektrooptičke zaštite "Štora-1". Kada je raketa udarila u tenk, posadu je zahvatila panika i oni su bez većih fizičkih posljedica napustili oklopno sredstvo (strijelac tenka je lakše kontuziran). Zahvaljujući ovome, militanti su zaplijenili tenk praktički u ispravnom-operativnom stanju. Drugi tenk je uništen u borbama oko grada Hanaser, kada je pogođen zasad neutvrđenim sredstvom uslijed čega je ranjen vozač tenka. Unatoč pogotku, sva trojica članova posade su se uspjela sigurno izvući iz tenka. Uslijed detonacije ploča dinamičke zaštite došlo je do požara na vanjskom dijelu tenka. Plamen je potom kroz otvorene otvore na kupoli prodro u njegovu unutrašnjost, nakon čega je tenk izgorio.

Zašto je Putin povećao brojnost ruske vojske na 1,9 milijuna ljudi?

Ruski tenk T-90AM: Noćna mora za Pentagon

Zadnja njegova modifikacija je tenk oznake T-90AM. Za razliku od američkog konkurenta, ovaj tenk ima značajno veću prohodnost i brzinu manevra. Od svog zapadnog kolege je lakši za gotovo 20 tona. Zahvaljujući integraciji novog sustava DZ "Relikt", pored povećanja oklopne zaštite, dodatno je smanjena njegova silueta. Posebno kada se ima u vidu površina njegova frontalne projekcije, što sada predstavlja daleko težu metu za protivnika naoružanog protutenkovskim oružjem. Međutim, ono što je najvažnije po pitanju njegove oklopne zaštite je dodavanje sustava aktivne zaštite tenka. Po svemu sudeći to će biti "Arena" tj. njezina najnovija modifikacija "Arena-M" (na eksportne inačice oznake SM će se najvjerojatnije ugrađivati verzija "Arena-E"). Podsjećam da su Rusi razvili i najnoviju generaciju aktivne zaštite "Afganit", koja je predviđena za ugradnju na tenkove "Armata". Ovaj kompleks je osposobljen da se bori s hiperzvučnim potkalibarnim projektilima brzine 1,800+ m/s. Ovako nešto ni izbliza nema na tenku "Abrams" i njegovim kasnijim modifikacijama. Očigledno je da Amerikanci nisu našli rješenje kada je u pitanju samostalni razvoj ovakvog tipa zaštite, koji omogućuje presretanje kinetičkog projektila i njegovo uništenje na sigurnoj daljini.

3M-22 "Cirkon" pretvara britansku mornaricu u gomilu plutajućeg smeća

Sam sustav automatizacije je daleko bolji na tenku T-90AM. Unatoč prodoru nove tehnologije koja je bazirana na kompjuterima, broj članova posade na tenku "Abrams" i dalje čine 4 čovjeka. Kod Rusa je taj broj ostao na 3 ljudi. Ovdje glavni čimbenik predstavlja automatski punjač topa, koji se jednostavno ne može usporediti s ručnim načinom punjenja kakav je i dalje aktualan kod "Abramsa". Zahvaljujući automatizaciji procesa punjenja tenkovskog topa, značajno je veća njegova borbena kadenca u odnosu na "Amerikanca".

Što se tiče usporedbe tenkovskih topova, oni su približnih karakteristika. 120/125mm. Ipak, treba naglasiti da je ruski top u kalibru 125mm značajno moderniji ugradnjom inačica 2A46M-5, i da se ova verzija topa može više usporediti s posljednjom modifikacijom ugrađenom na njemačkom tenku "Leopard-2" - mod. L/55.

Oba tenka koriste potkalibarne kinetičke projektile čija je jezgra ojačana primjenom radioaktivnog urana. Trenutno ovakvo streljivo nema premca u svijetu kada je u pitanju borba protiv oklopnih borbenih sredstava. Zahvaljujući svojoj velikoj brzini i izuzetno zgusnutom sastavu, ovakvi projektili imaju veliku probojnu moć (3BM-48 "Svinec" probija oko 600 mm oklopa na daljinama 2 km, dok je američki pandan M829A3 nešto probojniji - 700 mm). Međutim, kako daljina raste, tako se gubi i probojna moć ovih projektila. Primjerice, na daljini od 3 km američki potkalibarni projektil probija oko 500 mm oklopa što je već nedovoljno za suvremene tenkove. Pored ovog streljiva, tenkovi u svom arsenalu imaju široku paletu kumulativnih, visoko-ekspolozivnih komadnih granata.

Značajna ruska prednost se oslikava u tome što T-90AM može iz cijevi topa ispaliti navođenu protutenkovsku raketu, dok kod "Abramsa" ovako nešto ne postoji.

Radi se o raketi s tandem bojevom glavom "Refleks-M" čiji domet iznosi čitavih 5 km, dok je probojnost procijenjena na 850-900 mm oklopa zaštićenog dinamičkim pločama.

Ovakva probojnost je sasvim dovoljna da se probije tenk s ekvivalentom oklopne zaštite koju posjeduje "Abrams". Efektivni domet topova s ​​potkalibarnim granatama iznosi najviše 3500 m, tako da ruski tenk za cijelih 1500 m ima prednost u odnosu na svog zapadnog takmaca.

Ukratko, ruski tenk je u odnosu na "Abramsa" bolji gotovo u svim parametrima koji su vezani za:

1. Učinkovitost oklopne zaštite (aktivna zaštita "Afganit" + dinamička zaštita "Relikt")
2. Stupanj pokretljivosti i žilavosti u borbi
3. Manja silueta na bojištu što ga čini težim za uočavanje
4. Veća borbena kadenca osnovnog topa
5. Bolja automatizacija sustava integriranih u tenk, manja posada
6. Sposobnost lansiranja protuoklopnih raketa iz cijevi topa

Izvor: YouTube