Borbeni brodovi Tihooceanske flote u blizini mosta u Vladivostoku. /
Vitalij Ankov/RIA NovostiZaokret Sjedinjenih Država prema Aziji doveo je do masovnog pomorskog jačanja u ruskom dvorištu. Prema politici koju je izložilo Ministarstvo obrane SAD-a, čak 60 posto američke flote će se naći u Pacifiku do 2020. godine. Trenutno SAD ima oko 368 tisuća vojnika razbacanih u nekoliko ključnih baza u regiji.
Za razliku od glasnih optužbi na račun američkog opkoljavanja iz Kine, Rusi su po pitanju 'zaokreta' bili iznimno nonšalantni. U tijeku je ruska pomorska ekspanzija u pozadini nove američke prijetnje, no u sjedištu Tihooceanske flote u Vladivostou nema osjećaja panike.
Razlog za prividnu mirnoću ruske mornarice leži u tome što se ovo događa u ruskom dvorištu. Dok je američka mornarica razmještena daleko – i zato treba nekoliko baza za nadopunu i odmor – Rusija ima lagan pristup Pacifiku iz domaćih baza.
Rusija je jedinstvena i po tome što ima pomorsko zrakoplovstvo koje sadrži bombardere Tu-95M koji mogu projicirati moć na tisuće milja u Pacifik. To znači da bilo kakvo agresivno razmještanje američke mornarice može biti riješeno prije no što ti brodovi mogu predstaviti prijetnju za Tihooceansku flotu ili rusko kopno.
Rusija također zna da se američka pomorska udarna grupa mora nadopunjavati gorivom u regularnim vremenskim razmacima kako bi mogla ostati u borbi. Te bi flote bile ranjive kada bi njihove pomoćne baze bile uništene u napadu projektila ili u nuklearnom udaru.
Pregled baza
Ipak, prekomorske baze su korisne ne samo zbog toga što pružaju mjesto za neposredno promatranje akcije, već i zato što odražavaju rastuće ambicije Moskve da ponovno istakne na svjetskoj sceni.
Postavljanjem vojne imovine u strateški važnim regijama svijeta učinkovitije će se raditi prema cilju širenja globalnog utjecaja Rusije.
Istovremeno, posjedovanje više luka u koje posada može svratiti nakon nekoliko tjedana na dužnosti može učiniti čuda za njihov moral.
Ruska vojska zato skenira Azijsko-pacifičku regiju i nada se da će uhvatiti neke baze. Ovo su opcije Moskve:
Cam Ranh, Vijetnam
Jedna od najsigurnijih pomorskih baza na svijetu. Rusija je ovdje bila prisutna za vrijeme hladnog rata prije no što se Tihooceanska flota povukla 2002. godine. Rusija trenutno ima dogovor s Vijetnamom prema kojem ruski brodovi mogu ući u Cam Ranh pod pojednostavljenom procedurom, a rusko ratno zrakoplovstvo zračnu luku u Vijetnamu koristi od 2014. godine.
No Moskva se nada povlaštenom tretmanu. U listopadu 2016. godine je zamjenik ministra obrane Nikolaj Pankov rekao da Rusija „ponovno preispituju ranije donesene odluke“.
Pankov je dodao: „Globalna situacija nije statična, ona se mijenja. Vidite da su se u protekle dvije godine dogodile značajne promjene u međunarodnim odnosima i sigurnosti. Dakle, sasvim je prirodno da sve zemlje procijenjuju ove promjene u skladu sa svojim nacionalnim interesima i da poduzimaju određene korake u smjeru koji smatraju prikladnim.“
Problem za Moskvu leži u tome da Hanoi zabranjuje bilo kakvu trajnu prisutnost stranih vojnih snaga.
„Dosljedna politika Vijetnama je ne obvezati se vojnom savezniku ili bilo kojoj zemlji na štetu treće zemlje“, rekao je Le Hai Binh, glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova. „Također nećemo dopustiti da bilo koja druga zemlja uspostavi vojnu bazu u Vijetnamu.“
Ipak, Vijetnam ostaje blizak Rusiji zbog vrijedne pomoći pružene za vrijeme rata u Vijetnamu. Moskva Vijetnamu pomaže u nadogradnji objekata u zaljevu Cam Ranh, uključujući centar za podmorničku obuku.
Singapur
Radi se o jednom od najpragmatičnijih naroda na svijetu. Singapur nema vojne saveze sa SAD-om – niti s bilo kim drugim – no ima vrlo disciplinirane oružane snage koje provode intenzivne vojne vježbe s Amerikancima.
1992. godine, kada su Filipini zatvorili dvije najveće američke baze u regiji, Sjedinjene Države su iste godine sklopile ugovor sa Sigapurom o korištenju pomorske baze na tom teritoriju.
No, kako je Pankov rekao, svijet se stalo mijenja. Danas je rukovodstvo Singapura sve toplije prema Moskvi. Prema riječima premijera Leeja Hsiena, Rusija ima važnu ulogu u regiji, uključujući sjeveroistok Azije, gdje bi Rusija mogla biti uključena u pitanje denuklearizacije Korjeskog poluotoka, te u jugoistočnoj Aziji, gdje je ASEAN pozdravio Rusija kao partnera za dijalog.
„Moj je otac, premijer Lee Kuan Yew, vjerovao da će Rusija igrati važnu ulofu u svjetskim poslovima“, rekao je Lee. „Kada sam bio tinejdžer, potaknuo me da učim ruski jezik, što sam i učinio. 1970. godine je prvi put otputovao u Rusiju... Čak i nakon što je kao premijer otišao u mirovinu, zadržao je veze. Jako sam sretan graditi na tim temeljima.“
Međutim, za razliku od Rodriga Dutertea, nepredvidljivog predsjednika Filipina, Singapurci su izuzetno konzervativni ljudi. Ruskim diplomatima neće biti lako u godinama koje dolaze. Ruska baza u Singapuru čini se suviše ambicioznom, dogovor o pojednostavljenoj proceduri dolaska u luku, kao i mogućnost nadopune goriva dalekometnih zrakoplova mogli bi biti dobar početak.
Kuba
Ovaj maleni južnoamerički narod nalazi se samo 140 kilometara od Floride. Ovdje je u jednom trenutku ruska prisutnost bila iznimno jaka, posebice u Lourdesu. Međutim, tome je kraj došao 1990-ih, nakon raspada Sovjetskog Saveza.
Malo je vjerojatno da će Rusija pojačati vojnu aktivnost na otoku zbog njegove blizine Sjedinjenim Državama. Iako Amerikanci provode vojne vježne u baltičkim zemljama i u Ukrajini, Rusija je izbjegavala slične vježbe na Kubi, držeći se sporazuma iz 1962. godine kojim se Moskvi zabranjuje razmještanje ofenzivnog naoružanja na otoku.
2012. godine je visoki vojni dužnosnik u Moskvi rekao da je Rusija pregovarala o postavljanju opskrbnih baza u Kubi nakon poduzimanja najvećeg vojnoh remonta od sovjetskog doba. U novije su vrijeme kubanski predsjednik Raul Castro i ruski predsjednik Vladimir Putin popravili vojnu diplomaciju. 2014. godine je ruski vojni brod stigao u Havanu i Šojgu je isti dan izvijestio o povećanoj prisutnosti zemlje u Latinskoj Americi.
Ruski obavještajni brod Viktor Leonov SSV-175, izgrađen za sovjetsku mornaricu u kasnim 1980-ima, usidrio se u Havanu, no na terminalu za kruzere. To je očito bio signal Sjedinjenim Državama da Rusija može pojačati svoju prisutnost u blizini SAD-a u bilo kojem trenutku.
Kapetan broda je odbacio teoriju da Rusija napinje mišiće, no dodao je sljedeće: „Naravno da prati vojne i ponekad ne-vojne elektroničke aktivnosti... u regiji, gotovo
Venezuela
2012. godine je ruski predsjednik Vladimir Putin poslao posebnu poruku svom venezuelanskom kolegi Hugu Chavezu, potvrđujući svoje zadovoljstvo „dubokim strateškim savezom“ između Caracasa i Moskve. Ruski strateški bombarderi Tupoljev stalno su letjeli iz Saratova do ove južnoameričke zemlje, dižući paniku u Pentagonu.
Kada su ruski zrakoplovi sletjeli na zračnu bazu Libertador, Hugo Chavez ih je osobno pozdravio, rekavši: „Američka hegemonija je završena.“
Baza u strateški smještenoj zemlji pružila bi ruskoj mornarici povoljnu lokaciju za obavljanje ophodnji izvan američke obale. Venezuela je na savršenoj udaljenosti od američkog kopna – niti predaleko, niti preblizu. No ovdje u igri postoje dva faktora.
Prvo, venezuelanski ustav zabranjuje razmještanje stranih vojnih objekata u zemlji. To znači da bi Rusija trebala ostati zadovoljna sa skromnijim opcijama, poput prava da strateški bombarderi pristaju u luku ili nadopunjavaju gorivo.
Drugo, politička nesigurnost u zemlji mogla bi dovesti do promjene političkog vodstva, što bi moglo imati posljedice po Rusiju. Chavez je odavno mrtav i njegova je stranka pod opsadom protivnika te bi promjena režima mogla odvesti zemlju u kaos i u ruke Sjedinjenih Država.
Međutim, čak i ako se dogodi repriza Brazila i ako proamerička vlada dođe na vlast u Caracasu, Moskva će ostati ključni igrač jer je većina venezuelanske vojne opreme, s izuzetkom transportnog zrakoplovstva i mornaričkih brodova, ruske proizvodnje.
Nikaragva
Nakon loših iskustava sa Sjedinjenim Državama, ustav Nikaragve ne dopušta da druge države na teritoriju zemlje postavljaju baze.
Međutim, zemlja dopušta ruskim vojnim trupama, brodovima i zrakoplovima da posjete zemlju u okviru šestomjesečnog programa obuke.
2013. godine su dva bombardera Tupoljev provela ophodnje borbene obuke između Venezuele i Nikaragve, ukazujući na to da opušteni Nikaragvanci nisu pretjerano zabrinuti zbog američke ljutnje. Ako Rusija želi doći u posjet, samo neka dođe.
Sydney, Australija
Australci su lojalni američki saveznici od 1951. godine kada su SAD, Australija i Novi Zeland sklopili vojni savez pod nazivom ANZUS.
U Darwinu u Australiji se trenutno nalazi jedna od najvećih američkih baza u regiji. Ovdje su stacionirane tisuće američkih marinaca. Baza je očito usmjerena na provjeru uspona kineske pomorske moći. Za razliku od drugih američkih saveznika poput Filipina, Japana i Južne Koreje, čije veze s Rusijom stalno jačaju, Australci kao da su opsjednuti nekom vrstom bizrnog mačizma kada je riječ o Rusiji.
Najbolje je to ilustrirao bivši premijer Tony Abbot kada se Putinu zaprijetio „obračunom“ na summitu G-20 u Australiji 2014. godine, iskoristivši termin „shirtfront“, koji u australskom nogometu predstavlja najbrutalniji start na suparničkog igrača.
Na bazu se može zaboraviti, no samo da se ruska flota može usidriti u luku u Sydneyju bi već bio napredak u zbližavanju ova dva naroda.
U konačnici
Ruski planovi za proširenje obrambenih sposobnosti u Azijsko-pacifičkoj regiji formiraju se u pozadini nekoliko važnih promjena u postojećoj strukturi moći, poput uspona Kine i ulaska Japana kao velike vojne moći.
Dok odnos regionalnih igrača prema Moskvi postaje sve topliji, oni neće htjeti poremetiti dugotrajnu hegemoniju Washingtona.
Kvantum ruske trgovine s regijama, izvoz oružja, kao i sporazumi o nafti i plinu također će biti ključni faktori koji će odlučivati o sudbini budućih ruskih baza.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
