"Super-MiG" polijeće na svoj finalni ispit

Vitalij V. Kuzmin
Ujedinjena korporacija za proizvodnju zrakoplova (Objedinennaja aviastroiteljnaja korporacija - OAK) i ruski koncern MiG krajem siječnja će održati službenu prezentaciju najnovijeg proizvoda koji predstavlja model lakog višenamjenskog lovca MiG-35. Ovaj avion će narednog mjeseca započeti s etapom državnih testova. Planirano je da ovaj set testova otpočne još početkom siječnja ove godine, ali je to pomaknuto uslijed kašnjenja zbog produženih radova na ugradnji njegove radarske komponente i njezine funkcionalne povezanosti s upravljačkim funkcijama na avionu.

Naime, ruski koncern koji se bavi proizvodnjom visokosofisticirane tehnike KRET za ovaj je zrakoplov razvio novi radar Žuk-A, ojačan aktivnom, visoko-osjetljivom faznom rešetkom, koji će moći pratiti do 30 ciljeva a da istvoremeno gađa 6 zračnih ciljeva (ponegdje se spominje podatak da je ovaj radar sposoban gađati do 8 ciljeva). Pored povećanja borbenih sposobnosti samog radara, nova fazna rešetka će omogućiti i povećanje maksimalnog dometa detekcije zračnih i kopnenih ciljeva u odnosu na postojeće modele (do 300 km kada je u pitanju neki veći objekt npr. razarač). Nekoliko neslužbenih izvora iz zrakoplovne kompanije koje rade na ovom stroju potvrdilo je ove navode uz napomenu da je zrakoplov praktički već spreman, te da je integracija novog radara s već ugrađenim sustavima u avionu rutinska stvar.

Ovaj zrakoplov je do sada izgrađen u dva eksperimentalna predserijska primjerka. Radi se o aparatu koji po svojim dimenzijama ali i karakteristikama predstavlja lovac za ostvarivanje zračne prevlasti u bližoj i srednjoj taktičkoj dubini protivnika (borbeni radijus do 1000 km). Odlikuje ga visok stupanj agilnosti u zraku i po ovom je parametru jedan od najboljih aviona u svojoj klasi. Ovo mu omogućuju modernizirani motori RD-33MKV s vektoriziranim potiskom, koji mu, pored visokih manevarskih sposobnosti, osiguravaju i ostvarivanje maksimalne brzine od oko 2560 km/h. Ovaj motor predstavlja duboku modernizaciju čuvenog sovjetskog motora RD-33 koji je proizveden još davne 1977. godine. Inače, motor RD-33 je razvila tvrtka "Klimov" i proizveden je u broj od oko 5000 jedinica. RD-33 je projektiran s namjerom da se njime opremi 4. generacija sovjetskih lovaca MiG-29 koji su upravo tih godina ulazili u fazu završnih ispitivanja pred serijsku proizvodnju, i uvođenje u naoružanje. Bazična verzija RD-33 je bila dugačka 4,2 metra, a njegova težina je iznosila oko 1000 kg. Motor je razvijao potisnu snagu od oko 50.4 kN, dok je s dodatnim izgaranjem na forsažu ta potisna snaga mogla dostići vrijednosti i do 83 kN.

Kasnije je na temelju ovog motora razvijeno nekoliko moderniziranih verzija koji su u svom nazivu zadržali oznaku RD-33, ali su im samo dodati prefiksi kao npr. RD-33k, RD-33MK itd. Modifikacije su se fokusirale na povećanje potisne snage u režimu dodatnog izgaranja, ali i na povećanje broja radnih sati između 2 generalna remonta što je ostvareno ugradnjom otpornijih materijala. Tako je posljednja verzija ovog motora za koju se smatra da je maksimum koji je izvučen iz serijeRD-33 - RD-33MK "Meduza" na testiranjima uspjela povećati svoj potisak u načinu forsaža s 83 kN na 90 kN, a vremenski period između 2 remonta sa 1000 na 4000 radnih sati.

MiG-35 predstavlja višenamjenski lovački avion 4++ generacije. Rezultat je duboke modernizacije borbenih aparata MiG-29K/KUB i MiG-29M/M2. Poglavito je namijenjen za ostvarivanje apsolutne zračne prevlasti na malim i srednjim razdaljinama (taktički lovac). Pored primarne lovačke uloge, ovaj zrakoplov je osposobljen i za izvođenje vrlo preciznih napada po kopnenim i pomorskim snagama neprijatelja, pa se može svrstati i u kategoriju lovca-bombardera. Inovativnim konstruktorskim rješenjima znatno je uvećana borbena nosivost ubojnog tereta, a integracijom jačih a istodobno ekonomičnijih motora uvećan je njegov operativni borbeni radijus na 1000 km (npr. operativni borbeni radijus MiG-29A je oko 650 km). Na 9 podvjesnih točaka može ponijeti do 7 tona ubojnog tereta, dok su bazične inačica mogle ponijeti do 2,2 tone bombi i raketa. Upotrebljava suvremene i perspektivne rakete (zrak-zrak zrak-kopno) kratkog i srednjeg dometa, kao i navođene bombe od 250 i 500 kg. U planu je da se ovaj zrakoplov proizvodi u verzijama kao jednosjed i dvosjed.

Zračno-svemirske snage Ruske Federacije planiraju do 2020. godine kupiti oko 30 ovih aviona. Njegova cijena po jedinici se procjenjuje na oko 45 milijuna američkih dolara. Međutim, i pored relativno niske cijene, njegove perspektive na sve konkurentnijem inozemnom tržištu nisu baš sjajne, tako da je i njegova proizvodnja koja je primarno zamišljena kao izvozna - vrlo upitna.