Sve se odvijalo kao i obično. Let SU593 aviokompanije "RAL" u sastavu "Aeroflota" uzletio je s prijestolničkog aerodroma "Šeremetjevo". U avionu koji je nosio ime skladatelja Mihaila Glinke nalazili su se državljani Rusije, Kine, Hong Konga, Tajvana, Indije, SAD-a i Velike Britanije. Među putnicima bila su i djeca rezervnog kapetana aviona Jaroslava Kudrinskog.
Let se odvijao bez iznenađenja. Nekoliko sati kasnije, kada se avion već nalazio u rajonu Novokuznjecka, u kabinu su puštena da uđu djeca. Trinaestogodišnja Jana i petnaestogodišnji Eljdar jedno su za drugim sjeli na kapetanovo mjesto. Djevojčica je na pitanje oca želi li voziti avion odmah odgovorila da ne želi. Ugledavši svjetla grada kroz prozor, požurila je napustiti kabinu. A njen stariji brat upravljač je pritisnuo nešto jače. Zbog toga se, a da posada to nije primijetila, isključio autopilot. Nije se čuo zvučni signal koji bi ukazao da nešto nije u redu. Eljdar je ubrzo primijetio da se avion jako nagnuo nadesno. Ne sumnjajući da je problem u tehnici, piloti nisu mogli shvatiti zašto avion kao da se pokušava pripremiti za slijetanje.
Airbus A310-308 "Glinka"
Michel Gilliand (GFDL 1.2)Drugi pilot pokušao je spasiti situaciju, komande je davao Kudrinski, Eljdar je, i dalje sjedeći za komandama, pokušavao postupiti u skladu s njima. Zbog preopterećenja nije mogao odmah ustati sa sjedišta i ustupiti mjesto odraslom. Sve se događalo velikom brzinom, avion je brzo gubio visinu i padao. A kada su uspjeli zaustaviti pad, piloti se nisu odmah mogli orijentirati gdje se nalaze.
"Okreći nalijevo! Nalijevo! Nalijevo! Evo je, zemlja! Eljdare, diži se! Diži se! Diži se! Diži se, kažem! Pun gas!" – to su praktički posljednje riječi koje su ostale snimljene u "crnoj kutiji" nakon nesreće.
Avion "Glinka" zabio se u vrhove drveća na brdu u blizini planine Alatau kod Novokuznjecka i pao. Bio je potpuno uništen, a požar je dovršio posao. Putnici i posada poginuli su.
Odmah se posumnjalo na najgore. Naime, nakon Novokuznjecka posada se više nije javljala. Noćna patrola prometne policije uočila je avion u plamenu koji je proletio nad gradom. A nešto kasnije u zatvorskoj koloniji Mali Majzas primijetili su bljesak na nebu i odlučili krenuti u tom pravcu. Bio je to teško pristupačan teren: šuma i močvarno tlo, a osim toga, u Zapadnom Sibiru vladala je zima. U prosjeku je temperatura u to vrijeme bila -20 stupnjeva.
Na mjesto nesreće spasitelji su stigli tek oko šest ujutro. Ono što su vidjeli duboko ih je potreslo. Izlomljeni pougljenjeni ostaci aviona bili su pokriveni snijegom natopljenim aviogorivom. Svuda je ležalo polomljeno drveće, razbacani dijelovi tijela i stvari. Ostaci aviona nastavili su gorjeti tijekom još četiri dana.
Zapisi s "crnih kutija" dešifrirani su u Francuskoj, što je omogućilo da se rekonstruira tijek tragičnih događaja i da se shvati kako se tako nešto moglo dogoditi s jednim od najsigurnijih aviona. Istraga uzroka nesreće trajala je godinu dana. Zaključak je glasio da su uzrok nepažnja i stjecaj nesretnih okolnosti: djeca kojoj ne samo da je dozvoljeno da uđu u kabinu, nego i da sjednu za komande, pogrešni i neusuglašeni postupci pilota, nepažnja uslijed koje nitko nije primijetio svjetlosni signal koji ukazuje da je autopilot isključen, nepripremljenost posade za rad u ekstremnim situacijama.
Rekonstrukcija događaja je pokazala: u slučaju da piloti nisu mogli preuzeti kontrolu nad avionom, autopilot bi sam vratio avion u normalu.
Proteklo je trideset godina od nesreće. U dokumentaciji za avion A310 stoji upozorenje da se autopilot u određenim okolnostima može isključiti. Ime Mihaila Glinke "Aeroflot" više nikada nije dao nijednom avionu.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
