"Lenjin je bio fizički jak, snažan čovjek. Njegova jaka ramena, kratke, ali snažne ruke – sve je to govorilo o tome da posjeduje veliku fizičku snagu. [...] Da nije bio čeličnog zdravlja, Vladimir Iljič ne bi preživio teško ranjavanje prilikom pokušaja atentanta", pisao je Nikolaj Semaško, narodni komesar javnog zdravstva.
Zaista, Vladimir Lenjin, koji nije pio ništa jače od piva i nije pušio, cijeloga se života bavio svojim zdravljem. Omiljena rekreacija bila mu je vožnja bicikla.
Godine 1903. Lenjin je već kao iskusan biciklist prvi put doživio prometnu nesreću: u punoj brzini naletio je na tramvajske tračnice, polomio bicikl i povrijedio oči. Ali od vožnje nije odustao.
Lenjin je bio ljubitelj dugih vožnji. Njegov je pomoćnik Georgij Zinovjev pisao: "[Lenjin] nas je vodio na biciklima 50-70 vrsta (60-70 km) samo da bismo plivali i hodali živopisnom obalom prelijepe rijeke. Tijekom ovih vožnji uvjet je bio da ne govorimo o politici."
Nadežda Krupska pisala je Lenjinovoj majci iz Francuske 1910. godine: "Ovaj smo tjedan vozili bicikle do besvijesti. Tri puta po 70-75 km, kroz tri šume, bilo je jako lijepo. Volođa obožava takve vožnje, kada polazimo u 6-7 ujutro i vraćamo se kasno navečer."
Iste godine Lenjin je naletio na automobil. U pismu majci Mariji Vladimir Iljič ovako je opisao taj incident: "Vraćao sam se iz mjesta Živizi kada je automobil naletio na moj bicikl i pregazio ga, a ja sam nekako uspio skočiti u stranu. Prolaznici su mi pomogli da zapišem registarski broj automobila i posvedočili su šta se dogodilo. Prepoznao sam vozača (vikont je, đavo ga odnio!). Sada smo na sudu... Nadam se da ću dobiti proces." Vikont je zaista proglašen krivim i Lenjinu je morao isplatiti znatnu sumu novca. Vladimir Iljič kupio je novi bicikl i nastavio svoje rizične vožnje.
Jedna od Staljinovih omiljenih aktivnosti bio je biljar. Bio je odličan igrač i nije volio kad mu netko popušta. Po običaju, oni koji bi izgubili partiju biljara od njega ležali bi zatim ispod stola. Nikita Hruščov to je često radio!
Volio je još jednu igru – "gorotki". To je stara ruska narodna igra čija se popularnost proširila do Švedske, a sastoji se u obaranju drvenih "gradova" sastavljenih od pet drvenih cilindričnih figura. Poznati aviokonstruktor Sergej Iljušin prisjećao se kako su ga pozvali u Staljinovu rezidenciju na neko savjetovanje. "Staljin je samo slušao, sat vremena nije izgovorio ni riječ. Kada je shvatio da nema rješenja, zaustavio je diskusiju i predložio da izađemo i igramo 'gorotki'. Svi su rado pristali i četiri su sata bili na terenu. Staljin je bio strašan igrač, vješto je rušio 'gradove' i sprdao se s gubitnicima..."
Leonid Brežnjev bio je vrstan plivač i vozio je trkaće automobile, a volio je gledati hokej i umjetničko klizanje. Bio je to "zlatni vijek" ovih sportova. Poznato je da je Brežnjev navijao za CSKA (Centralni klub Sovjetske armije). Zato su upravo hokejaši i umjetnički klizači iz ovog vojnog kluba u to vrijeme bili najbolji u zemlji (a često i u svijetu).
Njegov osobni tjelohranitelj Vladimir Medvedev prisjećao se da je Brežnjev često i dugo plivao. "Ponekad i po dva i pol sata. Tjelohranitelji bi se posmrzavali u vodi, a on je nastavljao plivati. Zatim bi tjelohranitelji tražili od liječnika da se protrljaju medicinskim alkoholom, dok je Leonid Iljič išao ili na tuširanje ili bi ležao u bazenu s nešto toplijom vodom."
Tijekom posjeta Sjedinjenim Državama, predsjednik Richard Nixon poklonio je Brežnjevu tamnoplavi "Lincoln Continental". Brežnjev je odlučio na licu mjesta isprobati poklon, odnosno u predsjedničoj rezidenciji Camp David.
Nixon je zatim pričao kako je Brežnjev pri brzini od oko 80 km na sat s lakoćom savladao strmi spust. "Vi ste odličan vozač", rekao sam mu. "Nikada ne bih mogao skrenuti ovdje brzinom kojom ste vozili."
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
