Staljin nije volio letjeti i u avion je bio spreman ući samo u izuzetnim okolnostima. U inozemstvo i po zemlji radije je putovao vlakom.
Upravo je vlakom sovjetski vođa redovno odlazio na odmor na Krim i Kavkaz. Rano ujutro bi se smjestio u vagon, a uvečer bi već bio na odredištu. Navika da željeznicom putuje tijekom dana ostala mu je iz vremena Građanskog rata. Tada su željeznička brigada i osiguranje mogli vidjeti sve što se događa u blizini vlaka.
Vlak sovjetskog vođe imao je tri-četiri vagona. Vagon u kojem se nalazio Staljin razlikovao se od običnih samo po neprobojnim zidovima i podu. Zahvaljujući tome bio je težak 80 umjesto 60 tona.
"Otac naroda" na raspolaganju je imao vlastiti kupe i osobni toalet. Pored njega nalazili su se kuhinja, kupe za prateća lica visokog ranga, kupe za osiguranje i dvorana za sastanke.
Unatoč Staljinovom najvišem položaju u državi, za interijer njegovog vagona teško se može reći da je bio raskošan. U usporedbi s vlakovima obitelji Romanov bio je krajnje skroman, s umjerenim komforom.
U preostalim vagonima bilo je smješteno osoblje željeznice, osiguranje, vojni rukovodioci različitog ranga, restoran i skladište za namirnice. Za vrijeme Drugog svjetskog rata za vlak su bile prikačene dvije platforme s artiljerijskim naoružanjem za zaštitu vođe od zračnih napada.
Staljin je 1943. godine vlakom otputovao na Teheransku konferenciju (stigao je do Bakua, a odatle se avionom prebacio u Iran). 1945. godine vlakom je putovao na konferencije u Jalti i Potsdamu.
"Sigurnost pruge jamči 17 tisuća vojnika i oficira snaga NKVD-a: 1515 ljudi iz operativnog sastava vojske" – navodi se u raportu narodnog komesara za unutarnje poslove SSSR-a Lavrentija Berije. "Trasom će se kretati osam oklopnih vlakova snaga NKVD-a."
Na čelu kompozicije nalazila se američka lokomotiva tvrtke ALKO, koja je SSSR-u isporučena u okviru programa najma i zajma. Do odredišta se kretala širokim ("ruskim") kolosijekom (1520 mm), na koji su s europskog kolosijeka (1435 mm) prešle snage 1. i 2. Bjeloruskog fronta tijekom svog napredovanja.
Dolazilo je i do incidenata. Kada je vlak prilazio rijeci Odri, morao je dugo kočiti, zbog čega su se zadimile kočnice. Pomoćnik strojovođe Vasilij Ivanov provirio je da vidi o čemu se radi, udario o stup semafora i pao na zemlju. Vlak se zaustavio, povrijeđenog su čovjeka podigli i na najbližoj stanici poslali u bolnicu.
"Stigao je dan odlaska iz Potsdama" – prisjećao se strojovođaViktor Lion. "Staljin je došao na stanicu i uputio se ravno ka našoj lokomotivi. Njegovo prvo pitanje bilo je upućeno meni: kako se osjeća Vasilij Ivanovič? Umjesto mene je odgovorio sam Ivanov, koji je u tom trenutku provirio iz lokomotive: 'Dobro sam, Josife Visarionoviču'. Staljin ga je pogledao i zaprijetio mu prstom: 'Trebali biste biti pažljiviji.'"
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
