Tržnica na Crvenom trgu 1884. godine
Javna domenaTrgovina je pored Kremlja cvjetala davno prije izgradnje GUM-a. Nekada su na tom mjestu svoju robu nudili ulični prodavači, a zatim su se pojavile pokrivene tezge. Podizanju zgrade tržnice doprinio je požar. Za vrijeme Ivana III. sagrađena je zgrada od drveta, a za vrijeme Borisa Godunova od kamena. Postepeno je čitav prostor između ulica Iljinka i Nikoljska zauzela zidana tržnica, koja je dobila naziv Gornja. Dok su se Srednja i Donja tržnica smjestile između Iljinke i Varvarke i između Varvarke i Mitnog dvorišta (nekadašnje porezne uprave).
Trgovinski kvart nekoliko je puta mijenjao izgled. Za vrijeme Katarine II. uređen je prema projektu Giacoma Quarenghija, autora peterburškog Ermitažnog kazališta i moskovskog Gostinog dvora (građevine za trgovinu, smještaj trgovaca i robe). Nakon rata 1812. godine rekonstrukciju je poduzeo još jedan čuveni arhitekt – Osip Bove, autor Moskovskog vrta (koji se danas naziva Aleksandrovskim vrtom) pored zidina Kremlja i Manježa. U 19. stoljeću pod krovom ovog zdanja nalazilo se šest stotina trgovinskih radnji, od kojih je gotovo svaka imala drugog vlasnika. Kada je zgrada oronula, vlasnici nisu poduzeli ništa da je renoviraju. Prodaja na tom mjestu postala je ne samo skupa, nego i opasna: kupci su mogli doživjeti da im na glavu padne žbuka, a jedna je dama zaista loše prošla kada je za vrijeme probe kod krojača propala kroz pod.
Na kraju su gradske vlasti odlučile staru zgradu zatvoriti i sazidati novu.
Tržnica na Crvenom trgu, 1890.~1908.
Javna domenaNova zgrada Gornje tržnice, podignuta u ruskom stilu, prve je posjetitelje primila u prosincu 1893. godine. Arhitekt Aleksandar Pomerancev projektirao je najveći trgovački centar u Europi. Pod jednim krovom povezao je 16 zgrada, koje je uredio u tri pasaža na tri nivoa. U njima se nalazilo preko tisuću trgovačkih radnji i salona, pri čemu su pasaži bili povezani prolazima i lukovima. S Crvenog je trga izgledalo kao da je tu iznikao ogromni dvorac iz bajke s kulama, vratima i svečanim ulazom.
Gornja tržnica bila je sasvim autonomna. Imala je vlastitu željezničku prugu kojom se dopremala roba, elektranu, arteški bunar, posebnu banku i telegraf i brojne restorane. U podrumu se odvijala trgovina na veliko, a na gornjim katovima na malo, dok su se na vrhu nalazila predstavništva kompanija. Bio je tu i javni muzej u kojem su izlagane slike europskih majstora iz kolekcije vlasnika parfumerije Henrija Brocarda, gdje su se održavale izložbe i glazbene večeri.
U novom trgovačkom centru, za razliku od prethodnog, u kojem se nisu palile ni svijeće zbog opasnosti od požara, ne samo da je bilo struje, nego je on posjedovao i supersuvremeni stakleni krov. Za njegovu izgradnju bilo je potrebno 60 tisuća stakala koja su bila pričvršćena na čelične konstrukcije, pokrivajući tako veliku površinu.
Tako da se tijekom dana kupovina odvijala pod prirodnim osvjetljenjem, a uvečer su posjetitelji uživali u pogledu na noćno nebo iznad Moskve.
Smatra se da je ovaj sustav lučne tavanice osmislio direktor Peterburškog metalurškog zavoda inženjer Otto Krell.
Nije samo arhitektura impresionirala posjetitelje trgovačkog centra, nego i način formiranja cijena. Na ovom mjestu je u Rusiji, naime, prvi put uvedena trgovina po fiksnim cijenama. Također su nezadovoljni kupci mogli ostaviti svoje komentare u specijalnoj Knjizi za žalbe i prijedloge.
Vladimir Lenjin je 1921. godine objavio početak Nove ekonomske politike (NEP) i potpisao uredbu o Državnoj univerzalnoj prodavaonici (GUM). Logotip sa skraćenicom GUM načinio je umjetnik Aleksandar Rodčenko, a reklamni slogan smislio pjesnik Vladimir Majakovski. "Hvatajte se za ovaj pojas za spašavanje! Kvalitetno, jeftino, iz prve ruke!" – pozivao je on. Staljin je 1930. godine zatvorio trgovački centar i tu smjestio ministarstva, kao i kabinet Lavrentija Berije. Trgovina je zamrla, radilo je samo odjeljenje Torgsina (organizacija za trgovinu sa strancima), gdje se roba prodavala za devize.
1932. godine u prvom pasažu (gdje se tada nalazio Svesavezni Centralni izvršni komitet) održana je oproštajna ceremonija s preminulom Nadeždom Alilujevom, ženom Josifa Staljina.
Tijekom nekoliko desetljeća na najvišem katu ovog zdanja nalazili su se zajednički stanovi. U njima je živjelo preko dvadeset obitelji. Pritom stanovi nisu imali ni kuhinje ni toaleta. Ljudi su kuhali na plinskim bocama, a umivali se u javnim toaletima.
GUM je nastavio raditi kao trgovački centar u prosincu 1954. godine. U prodaji se pojavilo preko 30 tisuća proizvoda: od dječjih igračaka do bundi i tepiha.
U Moskvi je 1959. godine održana prva revija kolekcije modne kuće Dior. Zajedno s manekenkama u prijestolnicu je stigao Yves Saint-Laurent. Tada je časopis Life foto-session održao u GUM-u. Elegantno odjevene djevojke prošetale su se po pasažima, pozirale ispred glavnog ulaza, okružene fasciniranim sovjetskim posjetiteljima.
Više puta GUM se našao na korak od rušenja. Sredinom tridesetih godina na njegovom su mjestu željeli podići zgradu za Narodni komesarijat teške industrije. Arhitekt Aleksej Ščusev, autor Mauzoleja, zapisao je da je "Crveni trg suviše tijesan, treba biti proširen na račun GUM-a kako bi se na njemu mogle održavati javne manifestacije i parade". 1947. godine predloženo je da se umjesto GUM-a podigne spomenik u čast pobjede u Drugom svjetskom ratu. Početkom sedamdesetih još se jednom pojavila ideja o rušenju trgovačkog centra. Prema jednoj verziji, za to je saznala supruga Leonida Brežnjeva Viktorija i požalila se mužu. On je odmah intervenirao protiv te ideje.
Neki običaji vezani za GUM ostali su nepromijenjeni desetljećima. Na primjer, pored fontane unutar zgrade ljudi često dogovaraju susrete, a to je, inače, jedina fontana u Moskvi koja radi cijele godine. Često je ona centralni objekt u okviru raznih festivala i proslava. Na primjer, krajem ljeta fontana se puni zrelim lubenicama, a 2003. godine je povodom 110. godišnjice GUM-a tu bila servirana ogromna torta koju su mogli probati svi posjetitelji. Još jedan obavezan dio šetnje po GUM-u je sladoled u čašicama od korneta, koji se prodaje na tom mjestu od sovjetskih vremena.
GUM nije samo jedan od najvećih trgovačkih centara, nego i centar zabave. Tu se nalaze kino i galerija suvremene umjetnosti GUM-Red-Line, dok se zimi na Crvenom trgu otvaraju klizalište i sajam u organizaciji GUM-a.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
