"Velika igra": Kako su se Rusija i Velika Britanija borile za Središnju Aziju (SLIKE)

Britansko Carstvo uvijek je pažljivo čuvalo Indiju, svoj glavni izvor bogatstva i moći. Na svaku, pa i najmanju pretenziju bilo koje europske sile na ovaj "biser engleske krune" reakcija Londona bila je momentalna.

"Car Pavao I. sa svitom", Konstantin Osokin, 1835.

Državni povijesni muzej

Čim je ruski car Pavao I. odlučio 1801. godine zajedno s Napoleonom krenuti u zajednički pohod na Indiju, Englezi su to spriječili istog trenutka. Pavao je ubijen u zavjeri, u čijoj je organizaciji značajnu ulogu odigrala Velika Britanija.

U rusko-perzijskim konfliktima u prvoj polovici 19. stoljeća Velika Britanija uvijek je bila na strani Teherana: pružala mu je financijsku podršku, slala svoje vojne savjetnike u šahovu vojsku, opskrbljivala ih oružjem i pomagala u vojnoj obuci. Međutim, Rusija je izašla kao pobjednik iz ratova 1804.-1813. i 1826.-1828., uslijed čega je stekla značajne teritorije na Kavkazu.

"Marš kozaka", Konstantin Filipov, 1851.

Javna domena

Rusi su tijekom 1830-ih intenzivno gradili utvrđenja na istočnoj obali Kaspijskog mora. U pokušaju da napreduju dublje u Središnju Aziju poduzeli su neuspješnu kampanju protiv Hivskog kanata 1839.-1840. Sve ove aktivnosti nisu prošle nezapaženo u Londonu.

"Sasvim je izvjesno da će se prije ili kasnije kozak i sepoj (indijski vojnik pješadinac), čovjek s Baltika i čovjek s Britanskih otoka sresti u centru Azije", tvrdio je 1840. godine Henry John Temple (lord Palmerston), ministar vanjskih poslova Velike Britanije. "Mi se moramo pobrinuti da se taj susret dogodi onoliko daleko od naših indijskih posjeda koliko je to pogodno i sigurno za nas."

Gazni, grad u Afganistanu, 1839.

Lieutenant James Rattray/The British Library

U to vrijeme Britanci su već vodili težak rat protiv Afganistana, koji je na kraju završio njihovim neuspjehom. Jedan od glavnih razloga britanske invazije bila je inicijativa emira Dosta Mohammeda da sa Sankt-Peterburgom uspostavi dugoročnu suradnju.

Na taj su način oba carstva bila uvučena u veliko geopolitičko rivalstvo za Središnju Aziju. Pokušali su jedni druge potisnuti iz regije, a da pri tom ne uđu u otvoreni oružani sukob. Koristili su sve raspoložive metode - podgrijavali su diplomatske intrige, špijunirali, podmićivali lokalne vladare, huškali ih na protivnike...

"Posljednja bitka 44. pješadijske pukovnije kod Gandamaka", William Barnes Wollen, 1898.

Javna domena

Ta je konfrontacija postala nadaleko poznata kao "Velika "gra“ zahvaljujući Arthuru Conollyju, kapetanu Šeste bengalske pukovnije lake konjice Istočnoindijske kompanije. Treba napomenuti da je i sam Conolly postao žrtva ove "igre". On je 17. lipnja 1842. godine na teritoriju Buharskog emirata optužen za špijunažu i pogubljen.

U Rusiji su kovani planovi za invaziju na Britansku Indiju u različitim pravcima, ali su generalno svi bili prilično skeptični prema ideji o osvajanju kolonija. S druge strane, u Sankt-Peterburgu se smatralo da će i samo postojanje takve prijetnje držati London u stanju neprekidne napetosti.

"Ulazak ruskih trupa u Samarkand 8. lipnja 1868.", Nikolaj Karazin, 1888.

Javna domena

"Da bismo živjeli s Engleskom u miru i naterali je da poštuje glas Rusije i izbjegava prekid odnosa s nama, neophodno je izbaciti engleske državnike iz ugodnog stanja zablude da su indijski posjedi sigurni i da Rusija ne može pribjeći ofenzivnim djelovanjima protiv Engleske, te da mi nismo dovoljno poduzetni za tako nešto i da nemamo dovoljno prohodne puteve kroz Središnju Aziju", napisao je general Nikolaj Ignjatjev 1863. godine.

Rusko Carstvo je 1868. godine značajno ojačalo svoje pozicije u regiji Središnje Azije uspostavljanjem protektorata nad Kokandskim kanatom i Buharskim emiratom. Ono je praktički stiglo do granice s Afganistanom, u koji Britanci nisu željeli pustiti Ruse.

Gandamak, svibanj 1879.

Javna domena

London je sprečavao sve pokušaje da se uspostavi bilo kakav savez između Rusije i Afganistanskog emirata. Tako je ubrzo nakon posjeta generala Nikolaja Stoletova i njegove diplomatske misije Kabulu 1877. godine izbio Drugi anglo-afganistanski rat, uslijed čega su Afganistanci izgubili niz teritorija i dio svog suvereniteta.

Malo je nedostajalo da anglo-ruski hladni rat 1885. godine prijeđe u "vruću" fazu, tj. preraste u pravi rat. Konflikt je izbio oko oaze Panjdeh (danas grad Serhetabad u Turkmenistanu) koju nisu mogli podijeliti Rusija i Afganistan, a koji je tada bio pod protektoratom Velike Britanije.

Bitka kod Panjdeha (Bitka kod Kuške), Franz Roubaud

Javna domena

Do žestoke bitke između ruskih i afganistanskih trupa došlo je 30. ožujka na pograničnoj rijeci Kuški. Afganistanska vojska je tada poražena, nakon čega je u Londonu već počelo uručivanje poziva za sudjelovanje u ratu, ali je na kraju sukob ipak zataškan – Panjdeh je pripao Rusiji, a car Aleksandar III. je dao garancije da ubuduće neće imati pretenzije na teritorijalni integritet Afganistana.

A tijekom 1890-ih su Rusija i Britanija u pristupile diobi Pamirskog planinskog lanca i poslale su u regiju vojne kontingente. Međutim, do oružanog sukoba nije došlo. Pamir su podijelili između sebe Afganistan, Rusija i Buharski emirat, koji je bio pod ruskom kontrolom.

Bijeg 13. Dalaj Lame od britanske invazije

Javna domena

Početkom 20. stoljeća Tibet je postao novi predmet rivalstva između velikih sila. Tenzija je dovela do upada britanskih trupa u regiju 1903.-1904. godine i potpisivanja sporazuma u Lhasi (konvencije između Velike Britanije i Tibeta). Prema jednom od uvjeta sporazuma, Tibet bez suglasnosti Britanaca više nije mogao dozvoliti rad predstavnika neke druge države na svom teritoriju.

Dok su Rusija i Velika Britanija igrale "Veliku igru" u Aziji, u Europi je naglo rasla moć Njemačkog Carstva. Na kraju je i Londonu i Sankt-Peterburgu postala jasna potencijalna opasnost koja je prijetila od takvog protivnika.

Stanovnici Zapadnog Tibeta, Vasilij Vereščagin, 1874. - 1876.

Tretjakovska galerija

Zbog toga su dvije zemlje 1907. godine potpisale konvenciju čija je namjena bila riješiti sva sporna pitanja u međusobnim odnosima dvaju sila. Priznale su sizerenska prava dinastije Qing nad Tibetom i pristale ne miješati se u njegove unutarnje poslove.

Perzija je bila podijeljena na zone utjecaja. Velika Britanija se obvezala da će poštovati ruske interese na sjeveru zemlje, a Rusija je priznala dominaciju Londona na jugoistoku. Stvorena je i neutralna zona u kojoj su obje strane dobile jednaka trgovinska i ekonomska prava.

Ruski plakat iz 1914.

Javna domena

Rusija je priznala britanski protektorat nad Afganistanom i dobila pravo da uspostavi ekonomske i kulturne (ali ne i političke) veze s Emiratima. Generalno, strane su se prešutno složile da ovu azijsku zemlju smatraju tampon zonom između Britanske Indije i ruskih posjeda u Središnjoj Aziji.

Tako je "Velika igra" konačno završena. Dojučerašnji protivnici postali su saveznici i fokusirali se na jačanje vojnopolitičkog bloka, nadaleko poznatog kao Antanta.

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji